Pavao Fukarek. Pedeseta godišnjica "Županjačkog elaborata". Hrvatski šumarski list. Zagreb. 11. 1941. Str. 479-489.
U šumarskoj stručnoj literaturi, kada se govori o uređenju i sanaciji našega Krša, vrlo se često spominje i tako zvani "Županjački elaborat". Dimitz u svojoj knjizi o šumarskim prilikama u Bosni i Hercegovini [1] smatra, da se "Županjački elaborat" može prispodobiti samo još sa dva slična operata, od kojih jedan obrađuje istu, a drugi vrlo sličnu materiju, a to su "Bavarsko-austrijsko uređenje Saalskih šuma" ("Bayerisch-österreichische Saalforstregulierung.") iz godine 1839. i poznati rad Josipa Wessely-a o Kršu Hrvatske vojne krajine iz 1876. godine. [2] "Županjački elaborat", kao jedno od najzamašnijih i najpodrobnijih djela, koja obrađuju naše najbolnije šumarsko-privredno pitanje uređenja i pretvaranja Krša u privredno aktivno područje, treba da zauzme, s punim pravom, najvidnije mjesto među sličnim radovima.
Na žalost, danas se "Županjački elaborat" spominje samo još u literaturi. Samo malen broj gotovo beznačajnih bilježaka sačuvao se je kod nekih privatnika, a glavni njegov dio - operat od preko 2.500 stranica velikog formata sa svim prilozima, pregledima i kartama - netragom je nestao.
Nastojao sam kroz potonjih nekoliko godina, da pronađem bar tragove ovoga značajnog djela, koje bi i danas imalo svoju ogromnu važnost, ali je sav moj trud ostao uzaludan. Sasvim je vjerojatno, da je "Županjački elaborat" nastradao od nekoga, tko mu nije poznavao vrijednost, ili ga je netko bespravno prisvojio (kao što su se, u ostalom, i mnoge druge vrijedne stvari prisvajale) za svoju ličnu knjižnicu, a s time ostajemo na istom, pošto je tako ovaj elaborat potpuno nepristupačan.
Ove godine navršilo se je upravo pola stoljeća, od kako je ovaj elaborat izrađen. I danas još, nakon punih 50 godina, problem našeg Krša nalazi se u istoj, ako ne u težoj fazi. Ne ulazeći u praktičnu primjenu osnova, koje je obuhvatio "Županjački elaborat", želim, da u kratkim crtama prikažem sadržaj ovog rada i njegovo značenje. Pošto nisam nikako mogao doći do originala, poslužio sam se podatcima, koje o tome elaboratu iznose Dimitz, [3] Holt [4] i Dr. Balen. [5] Ovi redci imaju svrhu, da u prvom redu istaknu glavne smjernice, sadržane u "Županjačkom elaboratu", koje bi i danas, kod sustavnog uređenja našeg Krša, mogle poslužiti kao dobra osnova.
"Županjački elaborat" predstavlja jednu općenitu i preciznu monografiju privrednih i uređajnih prilika Krša u županjačkom kotaru (Duvno, današnji Tomislav-grad).
Samom elaboratu prethodio je tzv. "Karst-Memorandum", koga su godine 1890. predložili tadašnjoj bosansko-hercegovačkoj zemaljskoj vladi privredni i šumarski viši savjetnici Horowitz i Petraschek. Kraće nazivan Horowitz-Petraschekov "Memorandum" bio je rezultat svestranih i podrobnih opažanja devastacije naših krških krajeva. Privreda na Kršu bila je tada, kao i danas, u vrlo teškom stanju. Na jednoj strani pomanjkanje šuma, a na drugoj ogroman porast koza - prijetio je, da se i ono malo preostalog zemljišta na Kršu pretvori u pust i gô kamenjar. Neuređeno pitanje paše zadavalo je veliku brigu. Teške prilike, pod kojima je živilo stanovništvo na Kršu, zahtijevale su što hitnije i što podpunije riješenje. "Karst-Memorandum" obrađuje sva ta pitanja posebice, a ujedno donosi prijedloge za hitnu asanaciju.
Sadržaj "Memoranduma" može se podijeliti u tri poglavlja.
U prvom poglavlju obrađeno je pitanje zaštite postojećih šumskih sastojina (stvaranje branjevina) i podizanje novih šuma putem resurekcije i pošumljivanja. Drugo poglavlje sadržavalo je pitanje podizanja raznih nasada, promicanje sadnje i zaštite pojedinih ili manjih grupa stabala. U trećem poglavlju bilo je obuhvaćeno pitanje zaštite travnog pokrova na pašnjacima i održavanje ravnoteže zemljišta, gdje je ova u opasnosti.
Uz to je bio priložen i podroban program radova, predviđeni za pojedina buduća desetgodišta, a obuhvatao je posebno pitanje zaštićivanja pojedinih postojećih šuma, resurekciju zakržljalih "popasenih" šikara, zaštićivanje pojedinih kultura suhozidinama protiv bure te podizanje prozračnih, svijetlih srednjih šuma od listopadnog drveća, u kojima se može održavati paša stoke bez veće štete za sastojinu i koje najbolje odgovaraju potrebama privrede stanovništva na Kršu.
Na osnovu ovog podrobnog stručnog izvještaja izaslalo je tadašnje zajedničko ministarstvo financija naročitu komisiju, kojoj je stavljeno u zadatak, da utvrdi stvarno stanje privrede na županjačkom Kršu i da prema tome podnese iscrpan program radova, koje bi trebalo poduzeti, da se Krš županjačkog kotara dovede u povoljnije privredno stanje.
Komisija je imala zadatak da utvrdi:
1. Površine, koje su prema sadašnjoj vegetaciji i prema položaju sposobne za uzgajanje niskih i srednjih šuma.
2. Površine, koje se mogu izlučiti u svrhu uzgajanja visokih šuma.
3. Površine, koje se imaju smatrati kao potpune goljeti, te su kao takove izgubljene za privredu.
4. Površine šumom neobraslih pašnjaka (travne površine), koje stoje na raspoloženju narodu.
5. Površine poljoprivrednog zemljišta prema vrsti i veličini.
6. Brojno stanje stoke prema vrstama - a u savezu s time utvrditi:
a) na kojim se mjestima nalaze ljetovališta odnosno zimovališta stoke pojedinih naselja;
b) koja naselja imaju sudioništva na tim zemljištima i
c) kolik broj grla stoke svake pojedine vrste može držati pojedino naselje bez opasnosti za ostale grane privrede, odnosno, koliki broj grla stoke može svaka porodica reducirati.
7. Mjere, koje treba poduzeti u pogledu iskorištavanja zemljišta u velikim poljima odmah ili poslije uspostavljanja ravnoteže između priliva i odtoka velike vode, i koje se lokalne prednosti mogu iz toga očekivati.
8. Stvarnu upotrebu građevnog, tvorivog i gorivog drveta sa oznakom mjesta, od kuda se pribavlja, pokraj maksimalne stvarne potrebe stanovništva na pojedinim sortimentima.
9. Na kojim mjestima treba podići čatrnje (cisterne) uz oznaku veličine i potrebnih troškova za podizanje.
10. Bujice, koje ugrožavaju naselja ili poljoprivredna zemljišta, te vrstu, način i troškove za njihove korekcije.
Po točkama 5., 6. i 8. trebalo je za svako pojedino naselje ustanoviti odgovarajuće vrijednosti sa naznakom broja stanovništva, te sumarno prema važnijim privrednim i političkim pripadnostima.
Ovim uputstvima bila je priključena tehnička instrukcija višeg vladinog savjetnika Petrascheka, u kojoj su bile označene glavne smjernice, prema kojima je trebalo postupati kod ocjenjivanja sadašnjeg stanja vegetacije s obzirom na njen budući razvoj, kao i pitanje pošumljavanja pojedinih površina Krša. Uz to je bio naveden i način, kako bi se ti vegetacijski uslovi mogli pregledno kartografski prikazati.
Komisija je imala dužnost, da nakon ustanovljenja prilika po prednjim točkama pristupi sastavljanju jednog općeg i posebnog (za svaki pojedini predio napose) plana sanacije. O tome treba sastaviti posebne protokole, koje će kotarski predstojnik s eventualnim svojim primjedbama predložiti na tadašnje okružje (Kreis), a ovo će ih dalje uputiti zemaljskoj vladi u Sarajevo. Zemaljska vlada imala je konačno sa svojim "votumom" predložiti protokole ministarstvu.
Komisija je započela s radom ljeti godine 1891., a rad se je protegao do duboko u jesen. Protokoli su završeni u mjesecu studenom. Komisiju su sačinjavali tadašnji kotarski predstojnik u Županjcu Dr. Radimsky, kao predsjednik, a kao stručni eksperti nadšumar Andrija Geschwind za šumarska i poljoprivredni stručnjak Josip Eckl za poljoprivredna pitanja.
Operat, koga je izradila komisija, sadrži u cijelome 2.665 stranica velikog formata, a sastoji se iz jednog općenitog i jednog posebnog dijela.
Općeniti dio dijeli se na tri odsjeka, čije ćemo sadržaje navesti kratko, prema citiranoj Dimitzovoj knjizi.
I. odsjek sadrži općeniti opis kotara sa opisom posebnih šumarskih prilika i nacrt opće asanacije. Pojedina poglavlja nose naslove: 1. Uvod. 2. Područje županjačkog Krša i njegovo stanovništvo. 3. Opis krškog zemljišta posebice. 4. Posljedice stvaranja gologa Krša u sadašnjosti i budućnosti. 5. Klima i njen upliv na vegetaciju. 6. Zračna strujanja. 7. Geološki odnosi županjačkog visokog (dubokog) Krša. 8. Zemljište i vegetacija. 9. Hidrografske prilike. 10. Šume. 11. Pošumljavanje Krša. 12. Lisničke šume. 13. Zaštitni zidovi. 14. Pašnjaci. 15. Izgradnja bujica i uređenje popuzina. 16. Nadzor nad kulturnim mjerama i 17. Dodatak, u kome je obuhvaćeno pitanje uspostavljanja zabrana, gospodarenje u lisničkim šumama, pošumljavanje, potrebe stanovništva na drvetu, upotreba smeđeg ugljena iz naslaga u Vučijem dolu, upotreba pašnjaka, podjela malih pošumljenih površina stanovništvu, nadzor nad radovima oko pošumljavanja, opskrba stanovništva vodom, stanje građevina, stvaranje novih vrela prihoda za stanovništvo, isključenje koza iz šumske paše, sadnja drveća oko naselja itd.
II. odsjek se bavi na isti način sa pitanjima poljoprivrede naročito sa stanjem kuća za stanovanje i ostalim građevinama, stanjem stoke, opisom pojedinih kulturnih površina, vrstama poljskih plodina, sjetvom, žetvom i iznosom žetve, agrarnim prilikama, komunikacijama, obskrbom vode itd. Prijedlozi za poboljšanje poljoprivrednih pitanja odnose se na ograničavanje građevina, reduciranje broja stoke, naročito na ograničenje držanja svinja, poboljšanje poljskog zemljišta i na razne melioracije u poljoprivrednom radu.
III. odsjek sadrži tabelarne preglede i to: sumaran izvod iz operata za cijeli kotar, sumarium kuća, stanovnika i broja stoke, pregled potreba stanovništva na drvetu i namirivanje tih potreba u pojedinim općinama, pregled udaljenosti pojedinih općina od mjesta, gdje se mogu namiriti sa drvetom, plan podmirenja potreba na drvetu kroz narednih deset godina, popis sastojina, koje su postigle zrelost za sječu, plan sječa za prvi decenij, plan zaštite i kulturna osnova za isto razdoblje, opis sastojina i plan sječa sastojina, koje su uzete u pripomoć iz susjednih kotareva Mostar i Bugojno, pregled podizanja šumskih manipulacija i šumsko-čuvarskih okružja, prijedlog za gradnju šumarskih kuća sa troškovnikom te pregled potrebnih cisterni i vodopoja.
Tomu je pridodat završni protokol o prijedlozima sanacije, koji su navedeni u I.-III. odsjeku.
Prema podatcima komisije, županjački kotar zaprema površinu od 945,8 km2 U to je vrijeme bilo od te površine:
Stanovništvo je brojilo 2.795 porodica sa 19.522 člana; od toga je bilo 406 porodica sa 2.408 članova Hercegovaca i Dalmatinaca, koji su se tokom vremena djelomice trajno, a djelomice za vrijeme ljeta na ljetnim pašnjacima naselili.
Brojno stanje građevina u to vrijeme iznosilo je: 2.512 kuća za stanovanje, 2.887 gospodarskih zgrada, 204 koliba, 128 mlinova, 10 dućana, 9 crkava, 20 kapela, 3 džamije i 1 škola.
Oranice i livade nalaze se u glavnom u poljima, i to u Duvanjskom polju 12.160 ha, u Raškom polju 520 ha, uz obale Vinice 210 ha, a dio i u Buškom blatu. Ostatak su manje površine blizu sela i obrađena zemljišta na pašnjacima. Šume su, do vrlo neznatnih ostataka, uništene. Šikare su davale slabe koristi. Male površine dobro obrasle šume nalaze se daleko od domašaja ljudske ruke. U cijelom kotaru vladala je velika nestašica i skupoća drveta (1 tovar, cca 0,2 m3 goriva, koštao je 1,6 kruna).
Glavnu brigu zadavalo je svakako pitanje paše, koja je u kotaru županjačkom bila otežana uslijed tzv. supaše stoke iz dalmatinskih krajeva. Već je i u "Memorandumu" bilo istaknuto ovo pitanje.
U jednom dodatku nalaze se prijedlozi o uređenju potreba na drvetu, a priložen je i popis raslinja i hranivih trava, koje rastu na pašnjacima kotara.
Iz citiranog Dimitzovog djela navodimo neke zanimljive izvode nadšumara Geschwinda, koji se nalaze u I. odsjeku općeg dijela. U pogledu stvaranja Krša, među ostalim, piše Geschwind: "Ne podleži nikakvoj sumnji, da je prije jedva nekoliko decenija bio jedan veliki dio današnjeg područja Krša pod šumom. Stariji se ljudi sjećaju još, kada su padine Ljubuše i Paklene planine, gdje danas ne raste ni jedno jedincato drvo, bile obrasle jakim borovima i bukvama, pa čak i hrastovima. Isto mi je potvrđeno i u pogledu Sušnice, Jelovače i Kovač-planine. I danas se još mogu naći ostatci sastojina i na ostalim planinama." - Nešto malo dalje piše: "Ja ne mogu zaboraviti utisak, kojeg je na mene učinila jedna takva sastojina, kada sam godine 1884. prvi put došao u županjački kotar; meni je tada izgledalo, da su isključene sve mogućnosti, da se ove sastojine regeneriraju i izvjesna me je tuga obuhvatila pri pogledu na Krš. Danas, kada leže iza mene uspjesi sedmogodišnjeg nastojanja, i kada pred menom stoje nadobudne sastojine, zahvaljujući tadašnjem uvađanju branjevina, mislim sasvim drugačije i mogu dati garanciju, da uz energičnu volju postoji mogućnost stvarati šume tamo, gdje još vegetiraju ostatci drveća i gdje je zemljište povoljno za vegetaciju."
Specijalni dio "Županjačkog elaborata" sadrži rezultate brojidbenog rada za 35 predjela i općina u suglasnosti sa smjernicama, koje su istaknute u glavnom dijelu.
Operati za pojedine općine daju uvid u sve odnose narodnog gospodarstva. Prema Dimitzu ovi operati imaju ne samo sa šumarskog i poljoprivrednog, nego i sa etnografskog gledišta, trajnu vrijednost.
Svaki pojedini od ovih operata sadrži:
1. Ekspoze poljoprivrednog stručnjaka, u kome je: a) opći opis općine (broj i naziv naselja, njihov raspoređaj, broj i način gradnje kuća za stanovanje, gospodarskih zgrada, crkava, mlinova itd.); b) brojno stanje stanovništva i broj grla stoke; c) zemljišni posjed, koji se nalazi u općini; d) opis poljoprivrednih površina; e) vrste poljskih plodina; f) vrijeme sjetve i žetve, prihodi; g) vrsta i način obrade tla; h) prikaz agrarnih prilika; i) prikaz prometnih prilika; k) prikaz opskrbe vodom; l) prikaz stanja pašnjaka; m) prikaz nabavke drveta i konačno n) prijedlozi za sanaciju.
2. Ekspoze šumarskog stručnjaka sadrži: a) orografski položaj područja općine; b) karakteristiku klime; c) geološku osnovu zemljišta; d) hidrografske odnose; e) prikaz raznovrsnih prodora zemljišta, koji nastaju (bujice, popuzline i slično); f) prikaz pašarinskih odnosa; g) stanje šuma; i h) prijedlozi za sanaciju.
3. Tabelarni prikaz stanja građevina, broja stanovništva i broja grla stoke.
4. Tabelarni pregled posjedovnih odnosa prema vrstama kulture, bonitetu i površini.
5. Tabelarni pregled potreba na građevnom i gorivom drvetu.
6. Tabelarni pregled pašnjačkih (travnih) i šumskih površina prema njihovom stanju.
7. Završni protokol uz prijedloge pod 1. i 2.
Ovi iskazi sadrže: topografski pregled s kartom u mjerilu 1 : 25.000; površinu; vrste temeljnog gorja; geološku podlogu i raspadanje stijena; debljinu i sposobnost sloja zemlje i njene osobine u odnosu prema vegetaciji; zračna strujanja (smjer i jačinu najčešćih vjetrova); sadašnju upotrebu i stanje poljoprivrednih površina; vegetaciju pašnjaka; vegetaciju šuma (vrste drveća, grmlja i šiblja kao i takozvanog "prizemnog drveća", koje je uslijed prekomjerne paše zakržljalo; omjer sastojinske smjese, starost, obrast, način uzrasta, drvenu masu po hektaru i ukupno.
Komisija je pristupila rješavanju pitanja snabdijevanja stanovništva potrebnim drvetom. Predložena su stanovita ograničenja u načinu gradnje zgrada, a ogrijevno drvo je ustanovljeno prema stvarnoj potrebi, a ne prema običaju, koji je do tada vladao. U tu svrhu kotaru su pripojene šume sa dovoljnom sječivom masom iz susjednih kotareva Mostar i Bugojno. Komisija je predvidjela podjelu manjih površina državnog zemljišta u blizini naselja u svrhu podizanja gajeva, zahtijevala je zabranu paše koza u cijelom kotaru i ograničenje paše uopće, predvidjela je podizanje zabrana i njihovo osiguranje suhozidinama, višekratnu resurekciju branjevina i kompletiranje sastojina umjetnim pošumljivanjem i konačno racionalno iskorištavanje naslaga smeđeg ugljena, koje se nalaze u kotaru i to naročito za palenje vapnenica. U pogledu uređenja pašarinskih odnosa predloženo je ograničavanje broja stoke, isključenje sa pašnjaka strane stoke, koja pase bespravno, izlučivanje svinja od zajedničke paše, postavljanje naročitih svinjaca itd. Izrađen je jedan opširan plan iskorištavanju pašnjaka, u kome je predviđeno stvaranje pašnjačkih zadruga.
U svrhu provedbe resurekcije zakržljalih šuma te podizanja novih kultura kao i nadzor na pašnjačkim gospodarenjem postavljena su 3 lugara i 10 čuvara šuma, a za sve to osoblje predviđene su gradnje stanova i njihovo opskrbljivanje.
Treba spomenuti i prijedloge glede ograničenja podizanja novih koliba (stanova) na pašnjacima, glede spriječavanja pretjerane diobe kućnih zadruga (čitluka) itd.
U poglavlju "Rasipanje drveta" istaknuo je nadšumar A. Geschwind niz vrlo poraznih činjenica za šumsko gospodarenje u našim krajevima Krša. I ako je od tog vremena prošlo pola stoljeća, većina tih neracionalnih načina upotrebe drveta nije se ni do danas izmijenila. U to vrijeme jedno seljačko gospodarstvo trošilo je dnevno kroz 6 zimskih mjeseci 1, a kroz 6 ljetnih mjeseci ½ tovara drva za gorivo, što iznosi godišnje oko 54 m3 drveta. ("Vatra se na ognjištu ne gasi i do u kasnu noć nalazi se na njemu žeravica gdje tinja, da bude pri ruci kod pripaljivanja lula.") Primitivna seljačka kola, građena vrlo nespretno i suviše glomazno, zahtijevaju za izgradnju 20 a kadkad još više stabala. Zimi, kad nastupi nestašica drveta, ta se kolesija sasiječe i naloži tako, da se u proljeće moraju nova sagraditi. Kuće za stanovanje i gospodarske zgrade (pojate) grade se i pokrivaju vrlo grubo i, uz prkos svih poteškoća, samo od drveta.
U pogledu uređenja ovih pitanja komisija je predložila, da se pozove jedan dalmatinski zidar, koji će uputiti narod u gradnju udobnih i čvrstih kuća iz kamena, sa krovom iz kamenih ploča; da se pozove jedan izučeni kolar, boji bi trebao upućivati u izgrađivanje svrsishodnijih i trajnih gospodarskih kola. Komisija je objektivno izračunala normalnu potrebu na drvetu za jednu seljačku porodicu kroz godinu dana sa 0,640 m3 građevnog i 6,050 m3 gorivog drveta. Za ukupno 2.863 seljačke porodice iznosi prema tome ukupna godišnja potreba 1.883 m3 građevnog i 17.324 m3 gorivog drveta.
Sve mjere u pogledu poboljšanja poljoprivredne proizvodnje preuzela je uzorna poljoprivredna stanica u Livnu.
Prema izvještaju Dimitza u spomenutoj knjizi, država je sa svoje strane pristupila provađanju programa, kojeg je predložila županjačka komisija. Država je pristupila rješavanju slijedećih zadataka:
1. Uređenju pašnjačkih površina, koje su bile namijenjene stanovnicima kotara na osnovu jedne brižljivo vođene evidencije stanja stoke.
2. Izlučivanju mjesne paše (mere) i njezinom ograničavanju od drukčije uređenog iskorištavanja paše na alpskim pašnjacima.
3. Razgraničenju spornih pašnjačkih površina, na koje su polagali svoja prava i stanovnici dalmatinskih i bosanskih općina. Ovdje se je radilo o stanovitim površinama svakodnevnih pašnjaka, koji su ujedno bili obuhvaćeni u velikom regulacionom planu pašinjaka na bosansko-dalmatinskoj granici, koji se upravo u to doba provodio.
4. Procjenjivanju kraških pašnjaka na području kotara prema njihovom prihodu sijena. Podjela je izvršena u 7 bonitetnih razreda, čiji je prihod varirao između 8 i 0,5 do 0,8 kvintala sijena po 1 hektaru godišnje. Za ukupnu površinu pašnjaka i šuma od 66.674 ha izračunat je godišnji kvantum sijena od 127.382 kvintala, te je prema tome srednja vrijednost svih pašnjaka u kotaru 1,91 kvintal sijena po hektaru.
5. Regulaciji izgona stoke na pašnjake prema ustanovljenoj količini hrane.
6. Uvađanju mirovanja (ugara) na intenzivno iskorištavanim i uslijed toga oslabljenim pašnjačkim površinama. Ovo odgovara sličnim mjerama, koje su preduzete kod zagajivanja apsolutno šumskih površina.
7. Obustavljanju pretvaranja pašnjačkog i šumskog zemljišta u pašnjake.
8. Planskom provađanju pošumljavanja putem branjevina, resurekcijom i sadnjom. Uspostavljeno je uređenje zaštitnih šuma, a mjestima, koja su pokazivala opasnost, da će se brzo pretvoriti u goljet, posvećena je najveća pažnja. Velikoj potrebi stanovništva na stočnoj hrani izišlo se je u susret podizanjem lisničkih šuma.
9. Uređenju prava služnosti (servituta) na drvetu iz državnih i drugih šuma, koje su bile opterećene servitutom.
Zahvaljujući jednom slučaju u mogućnosti sam da kažem još neko liko riječi o "Županjačkom elaboratu". Ljubaznošću šumarskog savjetnika Milana Kneževića dobio sam na uvid jednu malu knjižicu, u kojoj je obrađen "Županjački elaborat". Knjižica nosi naslov "Pošumljivanje Krša u Županjcu. Razvitak i sadašnje stanje", a izdata je godine 1910. u Sarajevu. Autor ove knjižice nije naznačen, a po svoj prilici je sam nadšumar Geschwind, koji je surađivao u izradi samog elaborata kao šumarski izvjestitelj.
Knjižica se ukratko osvrće na sadržaj "Memoranduma o kršu" i na motive, koji su ga izazvali. O tome navodi slijedeće: "Ove prijedloge potaknulo je tadašnje loše gospodarstveno stanje, u kojemu su se nalazili stanovnici ovoga nekada bogatoga pograničnog kotara i to radi toga, jer su šume i pašnjaci sasvim ogoljeli, pa zato je nastala oskudica i jer nije bila uređena paša u Hercegovaca i Dalmatinaca, pa je potrebito bilo, da se to uredi." Nadalje je iznesen rad povjerenstva, koje se sastojalo od 4 člana - jednog šumarskog i dva poljodjelska stručnjaka te jednog inžinjera za melioracije, a pod predsjedništvom kotarskog predstojnika.
Među činjenicama, koje je ustanovilo spomenuto povjerenstvo, vri jedno je istaknuti, da su ostatci visoke šume u kotaru nađeni jedino na Vran-planini i to ostatci bukove šume, koji su zauzimali površinu od 1.818 hektara. Ostalo su bile šikare hrastova, javora, crnog jasena, crnog graba i sličnih vrsta vrlo rijetkog obrasta i zbog brštenja blaga u vrlo lošem stanju, na površini od 10.150 hektara. Visoke šume na Vran-planini uslijed visokog položaja bile su vrlo zakržljale tako, da se je iz njih mogao podmirivati samo mali dio potreba ovlaštenika u kotaru. Jedina nada. bile su šikare, koje su morale postati podloga za buduće šumarenje. "Ako se naime u ovim ostatcima nekadašnjih šuma, kao što je to većinom već učinjeno, paša zabrani, i stabalca se odmah iznad zemlje odrežu, dobije se za razmjerno kratko vrijeme iz ovih malih panjeva i žila gusta izdanačka niska šuma, koja je kadra davati ne samo drva za ogrijev i lišće za hranu marve, već se popravlja također zasjenjivanjem i opalim lišćem tlo." Tako zvane "ograde" u Kršu, koje je seljak obzidao zidom od kamena i u njima tako spriječio pašu stoke, najbolje nam pokazuju, šta se može postići i samom zabranom paše. "Ove ograde predstavljaju niske ili srednje šume, kojima se progalnim načinom gospodari, te daju sve one sortimente drva, koji su težaku u njegovom gospodarstvu potrebni. No osobito je važno za posjednika ograde lišće, koje se iz ograde dobiva, te koje mu u godinama, kad je ostale hrane za marvu nestalo, (što se u županjačkom kotaru češće dešava) omogućava marvu preko zime hraniti." Iz tog razloga bilo bi potrebno staviti pod zabranu i erarne površine Krša i njih postepeno pretvoriti u nisku i u srednju šumu, kako bi se mogli koristiti i oni stanovnici, koji ne posjeduju vlastitih ograda.
U županjačkom kotaru nalaze se ljetni pašnjaci: Kopčevina planina (6.596 ha), Mali Vran u općini Kongora (4.163 ha), Oštri Gvozd u općini Mesihovina (523 ha), i Zavelim (1.000 ha). Ostali pašnjaci sa površinom od 54.392 ha su tzv. "metruke" - pašnjaci (za svagdanju pašu). Prema tome za potrebe stanovništva kotara bilo bi dovoljno pašnjaka, da na njima ne sudjeluje i stoka stanovništva iz susjednih hercegovačkih i dalmatinskih kotareva. Ova tzv. "supaša" osnovana je na starim pravima i predstavlja niz vrlo zamršenih pitanja. "Ako posmatramo mjesnu podjelu pojedinih pašnjaka međusobno i raznolikost s obzirom na pašu zainteresovanih žitelja, onda je lako uvidjeti, da mora nastati među istima trvenje i da je bilo uređenje ovih zamršenih odnošaja paše neophodno potrebno." Teškom stanju na pašnjacima županjačkog kotara doprinijelo je i prekomjerno povećavanje stoke, naročito koza. "Povećavanju broja koza i drugih vrsta marve nije se moglo najviše zato uspješno stati na put, što postoje između žitelja spomenutog kotara i Dalmatinaca t. zv. kesim-ugovori zbog marve." Tako se je dešavalo, da su se koze iz onih predjela, gdje je za njih bila zabranjena paša, prebacivale pod kesim tj. uz ugovor, koji je većinom ostajao tajan između vlasnika i najamnika, u druge predjele, gdje je paša bila dozvoljena.
Bivše zajedničko ministarstvo financija na osnovu izrađenih osnova komisije iz 1891. g. odobrilo je u principu 1893. prijedloge pa se je g. 1894. pristupilo njihovom rješavanju. Do 1910. godine, kada je objavljena spomenuta knjižica, bilo je izvedeno u pogledu uređenja pašnjaka veći niz poslova. Ljetni (alpski) pašnjaci izlučeni su vidljivim znakovima (kamenim piramidama) i odijeljeni su od ostalih seoskih pašnjaka (mera). Planinštarima iz susjednih hercegovačkih i dalmatinskih kotareva, koji su imali pravo napasanja svoje stoke na ljetnim (alpskim) pašnjacima, zabranjeno je prelaženje sa stokom preko granica, koje su označene, a stanovnicima kotara je dozvoljeno i nadalje, da napasuju na njima svoju stoku.
Isto su tako izlučeni i ograničeni pogranični svakodnevni pašujaci između dalmatinskih i bosanskih općina, radi kojih je dolazilo do teških sukoba.
Pitanju ograničenja broja koza u kotaru pristupilo se je god. 1894. do 1896. Ovo pitanje bilo je tim teže, što nisu dolazile u pitanje samo koze domaćih žitelja, nego i one koje su iz dalmatinskih kotareva davane pod kesim.
Držanje tako zvane izor ili kesim stoke, koja se u drugim krajevima naziva i stoka "na mlijeko" (mlijekaruše) uređeno je na taj način, da se je žiteljima izdavalo posebno odobrenje za držanje takve stoke. Kako je bio ranije običaj da ovu stoku drže bogatiji stanovnici često u spekulativne svrhe pa da bi se pomoglo siromašnim i potrebnim, uzimala se je kao podloga imovno stanje žitelja. Iz Dalmacije zabranjeno je sasvim preuzimanje stoke pod kesim, a time su se znatno odteretili svakodnevni pašnjaci.
Dogon bosanske i dalmatinske stoke na već spomenute pogranične svakodnevne pašnjake bio je također ograničen sa svrhom, da se ti pašnjaci ne preopterećuju.
Konačno je ograničen i dogon hercegovačke stoke na alpske (ljetne) pašnjake. Hercegovcima je odobreno da u buduće smiju izgoniti na alpske pašnjake županjačkog kotara samo onaj broj stoke i prema onim pravima, koja su bila u 1896. godini.
S druge strane, da bi se olakšao život na Kršu i da bi se marvi dobavila potrebna količina pitke vode, izgrađen je veći niz čatrnja, napojišta (lokava) i provedena je kaptaža vrela žive vode. Ovaj posao proveden je sustavno, nakon prethodnog proučavanja potrebnih mjesta za izgradnju.
Godine 1894. izdata je naredba o zabrani pretvaranja pašnjaka ili šume u ziratno zemljište i šumskog zemljišta u pašnjake.
Ova se naredba nije kočila prvih godina, pošto je kotarski ured strogo kažnjavao prijavljene prekršaje. "No posljednjih 5-6 godina nije poklanjao kotarski ured u Županjcu ovoj stvari nikakovu pažnju, uslijed čega je nađen prošle godine (1909.) prilikom sastavljanja podataka za paušaliranje desetine veliki broj krčevina, zbog kojih nije još ništa odlučeno."
Mjere, koje su se odnosile na uređenje čisto šumarskih pitanja, sastojale su se u namicanju za sječu zrelih sastojina, koje su potrebne za podmirenje potreba stanovništva. Pošto su šume u kotaru procjenom ustanovljene kao nedostatne, pripojene su šume bugojanskog kotara i to: Želivodić sa površinom od 1.231 ha i Malovan sa 1.042 ha. U ovim šumama imalo se je sjeći kroz budućih 10 godina za podmirenje servitutnih potreba stanovništva županjačkog kotara. Šumskim površinama na Kršu, koje su pokazivale dobre uslove za regeneraciju, pristupilo se je provodeći zabrane. Naredba o tome izašla je godine 1895. na temelju projektiranih zabrana povjerenstva iz 1891. godine. U čitavom kotaru stavljeno je pod zabranu 10.123 ha ili 15% ukupne površine Krša. Ove zabrane trebale su trajati samo toliko, koliko je potrebno, da se šuma podigne i uzmogne "potrajno podmirivati dotične servitutne potrebe." Ove su zabrane uzimane po mogućnosti u blizini sela, kako bi se svojevremeno olakšala dobava drveta. "Osim toga zabranjene su i površine, koje imaju služiti kao zaštita protivu bure, lavina i otiskivanja kamenja." Po prilici 1/3 ukupne površine zabrana bila je do tada ograđena suhozidinama, a ostatak trebao se je također postepeno ograditi. "Uslijed nepovoljnih klimatičkih odnošaja županjačkog kotara nisu ove zabrane napredovale u toj mjeri, kako u Hercegovini (kotar Ljubuški), zbog čega nije bilo do sada moguće, da se zabrane iz 1895. godine za marvu (ovce) otvore. No ima nekoliko zabranjenih šuma, koje su već toliko odrasle, da njima ne može marva više naškoditi, te će se moći skoro za ovce otvoriti."
Umjetnom i tako zvanom izdanačkom pošumljavanju posvećeno je posljednje poglavlje spomenute knjižice. Umjetno pošumljavanje provodilo se je tamo, gdje se izdanačkim pošumljavanjem (resurekcijom) i odstranjivanjm paše nije mogla šuma podići. Pošumljavanje vršeno je sa 2-godišnjim crnim borom i to na mjestima, gdje je bilo potrebno ispuniti praznine u šumama, koje su trebale prirodnim putem (resurekcijom) da se podignu. Kao predmet izdanačkog pošumljavanja uzet je Krš, koji neposredno opkoljava prostrano Duvanjsko polje iz razloga, što je tu bio Krš najjače razvijen i što se tu njegovo pošumljavanje nije smjelo odgađati. Pošumljavanje je vršeno na temelju kulturnog plana iz 1891. godine, prema kojemu je trebalo pošumiti 2.526 ha Krša, od čega 129 ha novog pošumljavanja i 1,599 ha popunjavanja pojedinih praznih mjesta već pošumljenog Krša.
Do 1910. godine bilo je pošumljeno sadnicama od prilike 131 ha i "prirodnim načinom (izdancima)" od prilike 350 ha.
Zanimljivo je istaknuti, da se je već tada uviđala loša strana kultura crnog bora. "Kulture crnog bora su posljednjih godina mnogo stradale, od elementarnih događaja kao i zlobnim oštećivanjem od strane domaćih žitelja. Velika pošumljena ploha "Gologlav" u zabrani Grabovica planina mnogo je oštećena god. 1904.-1907. marvom."
"U suhim ljetima godine 1906. i 1907. pojavilo se u ovoj kulturi nekoliko vrsti škodljivih zareznika, a među ostalim i borov savijač, koji su također sadnicima nahudili." "Međutim, u glavnom", završavaju se u ovoj lijepoj knjižici izlaganja, "stanje kultura u Županjcu s obzirom na poteškoće, s kojima je svako pošumljivanje Krša skopčano, je dosta povoljno."
Time bi u glavnom bilo izneseno sve, što je u sebi sadržavao "Županjački elaborat", kao i ono, što mu je predhodilo. Na žalost, ovo je samo površna slika, koja je prenesena iz jednog izvoda, a da nam je sam elaborat bio pri ruci, vjerujemo, da bi mogli istaknuti još veliki niz činjenica, koje zadiru duboko u šumsko gospodarstvo i koje danas nisu nipošto manje aktuelne, nego što su bile u doba prije padeset godina.
Vrijedno bi bilo donjeti sliku razvoja šumarskih i drugih prilika na županjačkom Kršu kroz minulih pedeset godina. Vrijedno bi bilo upoznati se sa stanjem, u kojem se nalaze danas stanovita pitanja, kojima je elaborat predvidio uređenje, a isto tako zanimljivo bi bilo razmotriti rezultate rada, kojeg je nakon svršavanja komisijskih istraživanja preduzela država preko svojih stručnih organa. Tome poslu trebao bi se posvetiti čovjek, kojemu su šumarske i druge privredne prilike županjačkog kotara najbolje poznate.
Za nas je važno, da je "Županjački elaborat" izložio jednu osnovicu, po kojoj se moraju naši šumarski problemi na Kršu rješavati. Prema današnjem stanju nauke "Županjačkom elaboratu" bi se moglo vrlo malo prigovoriti. Istaknuti problemi našeg Krša danas su naučno bolje ispitani, ali uz prkos toga rješavanju njihovom nije se pristupilo temeljito, radi pomanjkanja jedne dobre osnove. Osnovu, koju trebamo, pruža nam "Županjački elaborat". Za svaki kotar, za svaku gospodarsku jedinicu na Kršu potrebni su nam "županjački elaborati".
Saradnja šumarskog i poljoprivrednog stručnjaka na Kršu nije nigdje možda tako jasno istaknuta, kao u ovom elaboratu. Mnoga pitanja, koja su prepuštena šumarskom stručnjaku na rješavanje, pripadaju u domenu poljoprivrede. Iako šumar na terenu silom prilika postaje vremenom zaista svestran "stručnjak", ipak bi se kod rješavanja pojedinih pitanja naišlo na bolje rezultate, kada bi stručna kolaboracija između šumara i poljoprivrednog stručnjaka bila prisnija i intenzivnija. [∗] Problem uređenja alpskih i servitutnih pašnjaka važno je privredno pitanje stanovništva u kotarevima našeg Krša. Tome pitanju biti će u najskorije vrijeme potrebno pristupiti punim intenzitetom. Državne šumarije, koje su danas preopterećene raznim poslovima, radi pomanjkanja stručnog osoblja, trebaju se iz osnova preurediti. Uređenje alpskih pašnjaka trebalo bi prepustiti naročitim upravama, koje bi bile sastavljene od šumarskih i poljoprivrednih stručnjaka. Ribogojstvo treba da se vrati pod nadzor šumarskih organa, kojima taj posao bolje odgovara. Pitanju podizanja šuma na Kršu, branjevinama, kulturama itd, treba dati odgovarajuću važnost. Istovremeno treba istražiti i sve ostale mogućnosti, kojim bi se privreda na Kršu podigla.
Sve to mora početi sa jedne sustavne osnove, a tu nam je "Županjački elaborat" od neprocjenjive vrijednosti.
Pod današnjim okolnostima smatra se službovanje u šumarijama na Kršu vrlo često kao teški ostracizam. Tamo, gdje šumarska struka nalazi svoju najzahvalniju primjenu i gdje šumarski stručnjak treba biti pionir u podizanju narodnog gospodarstva, tamo je služba šumara prezrena! Međutim, naša je dužnost, da stare griješke ispravljamo na vrijeme, a pri tom nam treba biti pred očima primjer nadšumara Geschwinda, jednoga od sastavljača "Županjačkog elaborata" i njegovih danas manje poznatih suradnika, koji su službu i rad na Kršu smatrali svojim najvišim životnim zadatkom.
[1] Dimitz - Die forstlichen Verhältnisse und Einrichtungen Bosniens und der Hercegovina, Wien, 1905.
[2] Wessely - Kras Hrvatske Krajine, Zagreb 1876. Prijevod I. Trnskog.
[3] Dimitz - loco citato.
[4] F. Holl u monografiji "Le Karst Yougoslave". Zagreb 1928. Uredio prof. Dr. A. Ugrenović.
[5] Balen Dr.J. - Naš goli Krš. Zagreb 1931. 479
[∗] Tu saradnju na Kršu predviđa i Zakon o šumama. Op. ur.
Das "Županjacer Elaborat", umfassend 2665 Seiten und mehrere Beilagen, behandelt die Einrichtung der Karstgebiete im Bezirke Županjac (Duvno, heute Tomislav-grad). Dieses Elaborat ist im Jahre 1891. von Oberförster A. Geschwind und Landwirtschaftsreferent J. Eckel verfasst und kann als das vollkommenste Werk über Karstaufforstungs - und überhaupt über Karstasanierusfragen betrachtet werden.
Indem das Original des Werkes verloren ist, sind die Hauptpunkte des Elaborates, die auch heute, 50 Jahre später, massgebend sein können, nach den verfügbaren literarischen Angaben dargestellt.
Der Verfasser.
Ing. Pavao Fukarek (Nevesinje):
Pedeseta godišnjica "Županjačkog elaborata"
(Fünfzig Jahre des "Županjacer Elaborates")
U šumarskoj stručnoj literaturi, kada se govori o uređenju i sanaciji našega Krša, vrlo se često spominje i tako zvani "Županjački elaborat". Dimitz u svojoj knjizi o šumarskim prilikama u Bosni i Hercegovini [1] smatra, da se "Županjački elaborat" može prispodobiti samo još sa dva slična operata, od kojih jedan obrađuje istu, a drugi vrlo sličnu materiju, a to su "Bavarsko-austrijsko uređenje Saalskih šuma" ("Bayerisch-österreichische Saalforstregulierung.") iz godine 1839. i poznati rad Josipa Wessely-a o Kršu Hrvatske vojne krajine iz 1876. godine. [2] "Županjački elaborat", kao jedno od najzamašnijih i najpodrobnijih djela, koja obrađuju naše najbolnije šumarsko-privredno pitanje uređenja i pretvaranja Krša u privredno aktivno područje, treba da zauzme, s punim pravom, najvidnije mjesto među sličnim radovima.
Na žalost, danas se "Županjački elaborat" spominje samo još u literaturi. Samo malen broj gotovo beznačajnih bilježaka sačuvao se je kod nekih privatnika, a glavni njegov dio - operat od preko 2.500 stranica velikog formata sa svim prilozima, pregledima i kartama - netragom je nestao.
Nastojao sam kroz potonjih nekoliko godina, da pronađem bar tragove ovoga značajnog djela, koje bi i danas imalo svoju ogromnu važnost, ali je sav moj trud ostao uzaludan. Sasvim je vjerojatno, da je "Županjački elaborat" nastradao od nekoga, tko mu nije poznavao vrijednost, ili ga je netko bespravno prisvojio (kao što su se, u ostalom, i mnoge druge vrijedne stvari prisvajale) za svoju ličnu knjižnicu, a s time ostajemo na istom, pošto je tako ovaj elaborat potpuno nepristupačan.
Ove godine navršilo se je upravo pola stoljeća, od kako je ovaj elaborat izrađen. I danas još, nakon punih 50 godina, problem našeg Krša nalazi se u istoj, ako ne u težoj fazi. Ne ulazeći u praktičnu primjenu osnova, koje je obuhvatio "Županjački elaborat", želim, da u kratkim crtama prikažem sadržaj ovog rada i njegovo značenje. Pošto nisam nikako mogao doći do originala, poslužio sam se podatcima, koje o tome elaboratu iznose Dimitz, [3] Holt [4] i Dr. Balen. [5] Ovi redci imaju svrhu, da u prvom redu istaknu glavne smjernice, sadržane u "Županjačkom elaboratu", koje bi i danas, kod sustavnog uređenja našeg Krša, mogle poslužiti kao dobra osnova.
1.
"Županjački elaborat" predstavlja jednu općenitu i preciznu monografiju privrednih i uređajnih prilika Krša u županjačkom kotaru (Duvno, današnji Tomislav-grad).
Samom elaboratu prethodio je tzv. "Karst-Memorandum", koga su godine 1890. predložili tadašnjoj bosansko-hercegovačkoj zemaljskoj vladi privredni i šumarski viši savjetnici Horowitz i Petraschek. Kraće nazivan Horowitz-Petraschekov "Memorandum" bio je rezultat svestranih i podrobnih opažanja devastacije naših krških krajeva. Privreda na Kršu bila je tada, kao i danas, u vrlo teškom stanju. Na jednoj strani pomanjkanje šuma, a na drugoj ogroman porast koza - prijetio je, da se i ono malo preostalog zemljišta na Kršu pretvori u pust i gô kamenjar. Neuređeno pitanje paše zadavalo je veliku brigu. Teške prilike, pod kojima je živilo stanovništvo na Kršu, zahtijevale su što hitnije i što podpunije riješenje. "Karst-Memorandum" obrađuje sva ta pitanja posebice, a ujedno donosi prijedloge za hitnu asanaciju.
Sadržaj "Memoranduma" može se podijeliti u tri poglavlja.
U prvom poglavlju obrađeno je pitanje zaštite postojećih šumskih sastojina (stvaranje branjevina) i podizanje novih šuma putem resurekcije i pošumljivanja. Drugo poglavlje sadržavalo je pitanje podizanja raznih nasada, promicanje sadnje i zaštite pojedinih ili manjih grupa stabala. U trećem poglavlju bilo je obuhvaćeno pitanje zaštite travnog pokrova na pašnjacima i održavanje ravnoteže zemljišta, gdje je ova u opasnosti.
Uz to je bio priložen i podroban program radova, predviđeni za pojedina buduća desetgodišta, a obuhvatao je posebno pitanje zaštićivanja pojedinih postojećih šuma, resurekciju zakržljalih "popasenih" šikara, zaštićivanje pojedinih kultura suhozidinama protiv bure te podizanje prozračnih, svijetlih srednjih šuma od listopadnog drveća, u kojima se može održavati paša stoke bez veće štete za sastojinu i koje najbolje odgovaraju potrebama privrede stanovništva na Kršu.
Na osnovu ovog podrobnog stručnog izvještaja izaslalo je tadašnje zajedničko ministarstvo financija naročitu komisiju, kojoj je stavljeno u zadatak, da utvrdi stvarno stanje privrede na županjačkom Kršu i da prema tome podnese iscrpan program radova, koje bi trebalo poduzeti, da se Krš županjačkog kotara dovede u povoljnije privredno stanje.
Komisija je imala zadatak da utvrdi:
1. Površine, koje su prema sadašnjoj vegetaciji i prema položaju sposobne za uzgajanje niskih i srednjih šuma.
2. Površine, koje se mogu izlučiti u svrhu uzgajanja visokih šuma.
3. Površine, koje se imaju smatrati kao potpune goljeti, te su kao takove izgubljene za privredu.
4. Površine šumom neobraslih pašnjaka (travne površine), koje stoje na raspoloženju narodu.
5. Površine poljoprivrednog zemljišta prema vrsti i veličini.
6. Brojno stanje stoke prema vrstama - a u savezu s time utvrditi:
a) na kojim se mjestima nalaze ljetovališta odnosno zimovališta stoke pojedinih naselja;
b) koja naselja imaju sudioništva na tim zemljištima i
c) kolik broj grla stoke svake pojedine vrste može držati pojedino naselje bez opasnosti za ostale grane privrede, odnosno, koliki broj grla stoke može svaka porodica reducirati.
7. Mjere, koje treba poduzeti u pogledu iskorištavanja zemljišta u velikim poljima odmah ili poslije uspostavljanja ravnoteže između priliva i odtoka velike vode, i koje se lokalne prednosti mogu iz toga očekivati.
8. Stvarnu upotrebu građevnog, tvorivog i gorivog drveta sa oznakom mjesta, od kuda se pribavlja, pokraj maksimalne stvarne potrebe stanovništva na pojedinim sortimentima.
9. Na kojim mjestima treba podići čatrnje (cisterne) uz oznaku veličine i potrebnih troškova za podizanje.
10. Bujice, koje ugrožavaju naselja ili poljoprivredna zemljišta, te vrstu, način i troškove za njihove korekcije.
Po točkama 5., 6. i 8. trebalo je za svako pojedino naselje ustanoviti odgovarajuće vrijednosti sa naznakom broja stanovništva, te sumarno prema važnijim privrednim i političkim pripadnostima.
Ovim uputstvima bila je priključena tehnička instrukcija višeg vladinog savjetnika Petrascheka, u kojoj su bile označene glavne smjernice, prema kojima je trebalo postupati kod ocjenjivanja sadašnjeg stanja vegetacije s obzirom na njen budući razvoj, kao i pitanje pošumljavanja pojedinih površina Krša. Uz to je bio naveden i način, kako bi se ti vegetacijski uslovi mogli pregledno kartografski prikazati.
Komisija je imala dužnost, da nakon ustanovljenja prilika po prednjim točkama pristupi sastavljanju jednog općeg i posebnog (za svaki pojedini predio napose) plana sanacije. O tome treba sastaviti posebne protokole, koje će kotarski predstojnik s eventualnim svojim primjedbama predložiti na tadašnje okružje (Kreis), a ovo će ih dalje uputiti zemaljskoj vladi u Sarajevo. Zemaljska vlada imala je konačno sa svojim "votumom" predložiti protokole ministarstvu.
Komisija je započela s radom ljeti godine 1891., a rad se je protegao do duboko u jesen. Protokoli su završeni u mjesecu studenom. Komisiju su sačinjavali tadašnji kotarski predstojnik u Županjcu Dr. Radimsky, kao predsjednik, a kao stručni eksperti nadšumar Andrija Geschwind za šumarska i poljoprivredni stručnjak Josip Eckl za poljoprivredna pitanja.
Operat, koga je izradila komisija, sadrži u cijelome 2.665 stranica velikog formata, a sastoji se iz jednog općenitog i jednog posebnog dijela.
Općeniti dio dijeli se na tri odsjeka, čije ćemo sadržaje navesti kratko, prema citiranoj Dimitzovoj knjizi.
I. odsjek sadrži općeniti opis kotara sa opisom posebnih šumarskih prilika i nacrt opće asanacije. Pojedina poglavlja nose naslove: 1. Uvod. 2. Područje županjačkog Krša i njegovo stanovništvo. 3. Opis krškog zemljišta posebice. 4. Posljedice stvaranja gologa Krša u sadašnjosti i budućnosti. 5. Klima i njen upliv na vegetaciju. 6. Zračna strujanja. 7. Geološki odnosi županjačkog visokog (dubokog) Krša. 8. Zemljište i vegetacija. 9. Hidrografske prilike. 10. Šume. 11. Pošumljavanje Krša. 12. Lisničke šume. 13. Zaštitni zidovi. 14. Pašnjaci. 15. Izgradnja bujica i uređenje popuzina. 16. Nadzor nad kulturnim mjerama i 17. Dodatak, u kome je obuhvaćeno pitanje uspostavljanja zabrana, gospodarenje u lisničkim šumama, pošumljavanje, potrebe stanovništva na drvetu, upotreba smeđeg ugljena iz naslaga u Vučijem dolu, upotreba pašnjaka, podjela malih pošumljenih površina stanovništvu, nadzor nad radovima oko pošumljavanja, opskrba stanovništva vodom, stanje građevina, stvaranje novih vrela prihoda za stanovništvo, isključenje koza iz šumske paše, sadnja drveća oko naselja itd.
II. odsjek se bavi na isti način sa pitanjima poljoprivrede naročito sa stanjem kuća za stanovanje i ostalim građevinama, stanjem stoke, opisom pojedinih kulturnih površina, vrstama poljskih plodina, sjetvom, žetvom i iznosom žetve, agrarnim prilikama, komunikacijama, obskrbom vode itd. Prijedlozi za poboljšanje poljoprivrednih pitanja odnose se na ograničavanje građevina, reduciranje broja stoke, naročito na ograničenje držanja svinja, poboljšanje poljskog zemljišta i na razne melioracije u poljoprivrednom radu.
III. odsjek sadrži tabelarne preglede i to: sumaran izvod iz operata za cijeli kotar, sumarium kuća, stanovnika i broja stoke, pregled potreba stanovništva na drvetu i namirivanje tih potreba u pojedinim općinama, pregled udaljenosti pojedinih općina od mjesta, gdje se mogu namiriti sa drvetom, plan podmirenja potreba na drvetu kroz narednih deset godina, popis sastojina, koje su postigle zrelost za sječu, plan sječa za prvi decenij, plan zaštite i kulturna osnova za isto razdoblje, opis sastojina i plan sječa sastojina, koje su uzete u pripomoć iz susjednih kotareva Mostar i Bugojno, pregled podizanja šumskih manipulacija i šumsko-čuvarskih okružja, prijedlog za gradnju šumarskih kuća sa troškovnikom te pregled potrebnih cisterni i vodopoja.
Tomu je pridodat završni protokol o prijedlozima sanacije, koji su navedeni u I.-III. odsjeku.
Prema podatcima komisije, županjački kotar zaprema površinu od 945,8 km2 U to je vrijeme bilo od te površine:
| km2 | % | |
| oranica | 135,0 | 22,7 |
| vrtova | 0,9 | |
| livada | 79,2 | |
| pašnjaka | 614,3 | 64,9 |
| šuma | 78,3 | 8,3 |
| gradilišta | 1,2 | 4,1 |
| puteva | 3,2 | |
| voda | 3,1 | |
| ostalog | 30,5 |
Stanovništvo je brojilo 2.795 porodica sa 19.522 člana; od toga je bilo 406 porodica sa 2.408 članova Hercegovaca i Dalmatinaca, koji su se tokom vremena djelomice trajno, a djelomice za vrijeme ljeta na ljetnim pašnjacima naselili.
Brojno stanje građevina u to vrijeme iznosilo je: 2.512 kuća za stanovanje, 2.887 gospodarskih zgrada, 204 koliba, 128 mlinova, 10 dućana, 9 crkava, 20 kapela, 3 džamije i 1 škola.
Oranice i livade nalaze se u glavnom u poljima, i to u Duvanjskom polju 12.160 ha, u Raškom polju 520 ha, uz obale Vinice 210 ha, a dio i u Buškom blatu. Ostatak su manje površine blizu sela i obrađena zemljišta na pašnjacima. Šume su, do vrlo neznatnih ostataka, uništene. Šikare su davale slabe koristi. Male površine dobro obrasle šume nalaze se daleko od domašaja ljudske ruke. U cijelom kotaru vladala je velika nestašica i skupoća drveta (1 tovar, cca 0,2 m3 goriva, koštao je 1,6 kruna).
Glavnu brigu zadavalo je svakako pitanje paše, koja je u kotaru županjačkom bila otežana uslijed tzv. supaše stoke iz dalmatinskih krajeva. Već je i u "Memorandumu" bilo istaknuto ovo pitanje.
U jednom dodatku nalaze se prijedlozi o uređenju potreba na drvetu, a priložen je i popis raslinja i hranivih trava, koje rastu na pašnjacima kotara.
Iz citiranog Dimitzovog djela navodimo neke zanimljive izvode nadšumara Geschwinda, koji se nalaze u I. odsjeku općeg dijela. U pogledu stvaranja Krša, među ostalim, piše Geschwind: "Ne podleži nikakvoj sumnji, da je prije jedva nekoliko decenija bio jedan veliki dio današnjeg područja Krša pod šumom. Stariji se ljudi sjećaju još, kada su padine Ljubuše i Paklene planine, gdje danas ne raste ni jedno jedincato drvo, bile obrasle jakim borovima i bukvama, pa čak i hrastovima. Isto mi je potvrđeno i u pogledu Sušnice, Jelovače i Kovač-planine. I danas se još mogu naći ostatci sastojina i na ostalim planinama." - Nešto malo dalje piše: "Ja ne mogu zaboraviti utisak, kojeg je na mene učinila jedna takva sastojina, kada sam godine 1884. prvi put došao u županjački kotar; meni je tada izgledalo, da su isključene sve mogućnosti, da se ove sastojine regeneriraju i izvjesna me je tuga obuhvatila pri pogledu na Krš. Danas, kada leže iza mene uspjesi sedmogodišnjeg nastojanja, i kada pred menom stoje nadobudne sastojine, zahvaljujući tadašnjem uvađanju branjevina, mislim sasvim drugačije i mogu dati garanciju, da uz energičnu volju postoji mogućnost stvarati šume tamo, gdje još vegetiraju ostatci drveća i gdje je zemljište povoljno za vegetaciju."
Specijalni dio "Županjačkog elaborata" sadrži rezultate brojidbenog rada za 35 predjela i općina u suglasnosti sa smjernicama, koje su istaknute u glavnom dijelu.
Operati za pojedine općine daju uvid u sve odnose narodnog gospodarstva. Prema Dimitzu ovi operati imaju ne samo sa šumarskog i poljoprivrednog, nego i sa etnografskog gledišta, trajnu vrijednost.
Svaki pojedini od ovih operata sadrži:
1. Ekspoze poljoprivrednog stručnjaka, u kome je: a) opći opis općine (broj i naziv naselja, njihov raspoređaj, broj i način gradnje kuća za stanovanje, gospodarskih zgrada, crkava, mlinova itd.); b) brojno stanje stanovništva i broj grla stoke; c) zemljišni posjed, koji se nalazi u općini; d) opis poljoprivrednih površina; e) vrste poljskih plodina; f) vrijeme sjetve i žetve, prihodi; g) vrsta i način obrade tla; h) prikaz agrarnih prilika; i) prikaz prometnih prilika; k) prikaz opskrbe vodom; l) prikaz stanja pašnjaka; m) prikaz nabavke drveta i konačno n) prijedlozi za sanaciju.
2. Ekspoze šumarskog stručnjaka sadrži: a) orografski položaj područja općine; b) karakteristiku klime; c) geološku osnovu zemljišta; d) hidrografske odnose; e) prikaz raznovrsnih prodora zemljišta, koji nastaju (bujice, popuzline i slično); f) prikaz pašarinskih odnosa; g) stanje šuma; i h) prijedlozi za sanaciju.
3. Tabelarni prikaz stanja građevina, broja stanovništva i broja grla stoke.
4. Tabelarni pregled posjedovnih odnosa prema vrstama kulture, bonitetu i površini.
5. Tabelarni pregled potreba na građevnom i gorivom drvetu.
6. Tabelarni pregled pašnjačkih (travnih) i šumskih površina prema njihovom stanju.
7. Završni protokol uz prijedloge pod 1. i 2.
Ovi iskazi sadrže: topografski pregled s kartom u mjerilu 1 : 25.000; površinu; vrste temeljnog gorja; geološku podlogu i raspadanje stijena; debljinu i sposobnost sloja zemlje i njene osobine u odnosu prema vegetaciji; zračna strujanja (smjer i jačinu najčešćih vjetrova); sadašnju upotrebu i stanje poljoprivrednih površina; vegetaciju pašnjaka; vegetaciju šuma (vrste drveća, grmlja i šiblja kao i takozvanog "prizemnog drveća", koje je uslijed prekomjerne paše zakržljalo; omjer sastojinske smjese, starost, obrast, način uzrasta, drvenu masu po hektaru i ukupno.
Komisija je pristupila rješavanju pitanja snabdijevanja stanovništva potrebnim drvetom. Predložena su stanovita ograničenja u načinu gradnje zgrada, a ogrijevno drvo je ustanovljeno prema stvarnoj potrebi, a ne prema običaju, koji je do tada vladao. U tu svrhu kotaru su pripojene šume sa dovoljnom sječivom masom iz susjednih kotareva Mostar i Bugojno. Komisija je predvidjela podjelu manjih površina državnog zemljišta u blizini naselja u svrhu podizanja gajeva, zahtijevala je zabranu paše koza u cijelom kotaru i ograničenje paše uopće, predvidjela je podizanje zabrana i njihovo osiguranje suhozidinama, višekratnu resurekciju branjevina i kompletiranje sastojina umjetnim pošumljivanjem i konačno racionalno iskorištavanje naslaga smeđeg ugljena, koje se nalaze u kotaru i to naročito za palenje vapnenica. U pogledu uređenja pašarinskih odnosa predloženo je ograničavanje broja stoke, isključenje sa pašnjaka strane stoke, koja pase bespravno, izlučivanje svinja od zajedničke paše, postavljanje naročitih svinjaca itd. Izrađen je jedan opširan plan iskorištavanju pašnjaka, u kome je predviđeno stvaranje pašnjačkih zadruga.
U svrhu provedbe resurekcije zakržljalih šuma te podizanja novih kultura kao i nadzor na pašnjačkim gospodarenjem postavljena su 3 lugara i 10 čuvara šuma, a za sve to osoblje predviđene su gradnje stanova i njihovo opskrbljivanje.
Treba spomenuti i prijedloge glede ograničenja podizanja novih koliba (stanova) na pašnjacima, glede spriječavanja pretjerane diobe kućnih zadruga (čitluka) itd.
U poglavlju "Rasipanje drveta" istaknuo je nadšumar A. Geschwind niz vrlo poraznih činjenica za šumsko gospodarenje u našim krajevima Krša. I ako je od tog vremena prošlo pola stoljeća, većina tih neracionalnih načina upotrebe drveta nije se ni do danas izmijenila. U to vrijeme jedno seljačko gospodarstvo trošilo je dnevno kroz 6 zimskih mjeseci 1, a kroz 6 ljetnih mjeseci ½ tovara drva za gorivo, što iznosi godišnje oko 54 m3 drveta. ("Vatra se na ognjištu ne gasi i do u kasnu noć nalazi se na njemu žeravica gdje tinja, da bude pri ruci kod pripaljivanja lula.") Primitivna seljačka kola, građena vrlo nespretno i suviše glomazno, zahtijevaju za izgradnju 20 a kadkad još više stabala. Zimi, kad nastupi nestašica drveta, ta se kolesija sasiječe i naloži tako, da se u proljeće moraju nova sagraditi. Kuće za stanovanje i gospodarske zgrade (pojate) grade se i pokrivaju vrlo grubo i, uz prkos svih poteškoća, samo od drveta.
U pogledu uređenja ovih pitanja komisija je predložila, da se pozove jedan dalmatinski zidar, koji će uputiti narod u gradnju udobnih i čvrstih kuća iz kamena, sa krovom iz kamenih ploča; da se pozove jedan izučeni kolar, boji bi trebao upućivati u izgrađivanje svrsishodnijih i trajnih gospodarskih kola. Komisija je objektivno izračunala normalnu potrebu na drvetu za jednu seljačku porodicu kroz godinu dana sa 0,640 m3 građevnog i 6,050 m3 gorivog drveta. Za ukupno 2.863 seljačke porodice iznosi prema tome ukupna godišnja potreba 1.883 m3 građevnog i 17.324 m3 gorivog drveta.
Sve mjere u pogledu poboljšanja poljoprivredne proizvodnje preuzela je uzorna poljoprivredna stanica u Livnu.
Prema izvještaju Dimitza u spomenutoj knjizi, država je sa svoje strane pristupila provađanju programa, kojeg je predložila županjačka komisija. Država je pristupila rješavanju slijedećih zadataka:
1. Uređenju pašnjačkih površina, koje su bile namijenjene stanovnicima kotara na osnovu jedne brižljivo vođene evidencije stanja stoke.
2. Izlučivanju mjesne paše (mere) i njezinom ograničavanju od drukčije uređenog iskorištavanja paše na alpskim pašnjacima.
3. Razgraničenju spornih pašnjačkih površina, na koje su polagali svoja prava i stanovnici dalmatinskih i bosanskih općina. Ovdje se je radilo o stanovitim površinama svakodnevnih pašnjaka, koji su ujedno bili obuhvaćeni u velikom regulacionom planu pašinjaka na bosansko-dalmatinskoj granici, koji se upravo u to doba provodio.
4. Procjenjivanju kraških pašnjaka na području kotara prema njihovom prihodu sijena. Podjela je izvršena u 7 bonitetnih razreda, čiji je prihod varirao između 8 i 0,5 do 0,8 kvintala sijena po 1 hektaru godišnje. Za ukupnu površinu pašnjaka i šuma od 66.674 ha izračunat je godišnji kvantum sijena od 127.382 kvintala, te je prema tome srednja vrijednost svih pašnjaka u kotaru 1,91 kvintal sijena po hektaru.
5. Regulaciji izgona stoke na pašnjake prema ustanovljenoj količini hrane.
6. Uvađanju mirovanja (ugara) na intenzivno iskorištavanim i uslijed toga oslabljenim pašnjačkim površinama. Ovo odgovara sličnim mjerama, koje su preduzete kod zagajivanja apsolutno šumskih površina.
7. Obustavljanju pretvaranja pašnjačkog i šumskog zemljišta u pašnjake.
8. Planskom provađanju pošumljavanja putem branjevina, resurekcijom i sadnjom. Uspostavljeno je uređenje zaštitnih šuma, a mjestima, koja su pokazivala opasnost, da će se brzo pretvoriti u goljet, posvećena je najveća pažnja. Velikoj potrebi stanovništva na stočnoj hrani izišlo se je u susret podizanjem lisničkih šuma.
9. Uređenju prava služnosti (servituta) na drvetu iz državnih i drugih šuma, koje su bile opterećene servitutom.
2.
Zahvaljujući jednom slučaju u mogućnosti sam da kažem još neko liko riječi o "Županjačkom elaboratu". Ljubaznošću šumarskog savjetnika Milana Kneževića dobio sam na uvid jednu malu knjižicu, u kojoj je obrađen "Županjački elaborat". Knjižica nosi naslov "Pošumljivanje Krša u Županjcu. Razvitak i sadašnje stanje", a izdata je godine 1910. u Sarajevu. Autor ove knjižice nije naznačen, a po svoj prilici je sam nadšumar Geschwind, koji je surađivao u izradi samog elaborata kao šumarski izvjestitelj.
Knjižica se ukratko osvrće na sadržaj "Memoranduma o kršu" i na motive, koji su ga izazvali. O tome navodi slijedeće: "Ove prijedloge potaknulo je tadašnje loše gospodarstveno stanje, u kojemu su se nalazili stanovnici ovoga nekada bogatoga pograničnog kotara i to radi toga, jer su šume i pašnjaci sasvim ogoljeli, pa zato je nastala oskudica i jer nije bila uređena paša u Hercegovaca i Dalmatinaca, pa je potrebito bilo, da se to uredi." Nadalje je iznesen rad povjerenstva, koje se sastojalo od 4 člana - jednog šumarskog i dva poljodjelska stručnjaka te jednog inžinjera za melioracije, a pod predsjedništvom kotarskog predstojnika.
Među činjenicama, koje je ustanovilo spomenuto povjerenstvo, vri jedno je istaknuti, da su ostatci visoke šume u kotaru nađeni jedino na Vran-planini i to ostatci bukove šume, koji su zauzimali površinu od 1.818 hektara. Ostalo su bile šikare hrastova, javora, crnog jasena, crnog graba i sličnih vrsta vrlo rijetkog obrasta i zbog brštenja blaga u vrlo lošem stanju, na površini od 10.150 hektara. Visoke šume na Vran-planini uslijed visokog položaja bile su vrlo zakržljale tako, da se je iz njih mogao podmirivati samo mali dio potreba ovlaštenika u kotaru. Jedina nada. bile su šikare, koje su morale postati podloga za buduće šumarenje. "Ako se naime u ovim ostatcima nekadašnjih šuma, kao što je to većinom već učinjeno, paša zabrani, i stabalca se odmah iznad zemlje odrežu, dobije se za razmjerno kratko vrijeme iz ovih malih panjeva i žila gusta izdanačka niska šuma, koja je kadra davati ne samo drva za ogrijev i lišće za hranu marve, već se popravlja također zasjenjivanjem i opalim lišćem tlo." Tako zvane "ograde" u Kršu, koje je seljak obzidao zidom od kamena i u njima tako spriječio pašu stoke, najbolje nam pokazuju, šta se može postići i samom zabranom paše. "Ove ograde predstavljaju niske ili srednje šume, kojima se progalnim načinom gospodari, te daju sve one sortimente drva, koji su težaku u njegovom gospodarstvu potrebni. No osobito je važno za posjednika ograde lišće, koje se iz ograde dobiva, te koje mu u godinama, kad je ostale hrane za marvu nestalo, (što se u županjačkom kotaru češće dešava) omogućava marvu preko zime hraniti." Iz tog razloga bilo bi potrebno staviti pod zabranu i erarne površine Krša i njih postepeno pretvoriti u nisku i u srednju šumu, kako bi se mogli koristiti i oni stanovnici, koji ne posjeduju vlastitih ograda.
U županjačkom kotaru nalaze se ljetni pašnjaci: Kopčevina planina (6.596 ha), Mali Vran u općini Kongora (4.163 ha), Oštri Gvozd u općini Mesihovina (523 ha), i Zavelim (1.000 ha). Ostali pašnjaci sa površinom od 54.392 ha su tzv. "metruke" - pašnjaci (za svagdanju pašu). Prema tome za potrebe stanovništva kotara bilo bi dovoljno pašnjaka, da na njima ne sudjeluje i stoka stanovništva iz susjednih hercegovačkih i dalmatinskih kotareva. Ova tzv. "supaša" osnovana je na starim pravima i predstavlja niz vrlo zamršenih pitanja. "Ako posmatramo mjesnu podjelu pojedinih pašnjaka međusobno i raznolikost s obzirom na pašu zainteresovanih žitelja, onda je lako uvidjeti, da mora nastati među istima trvenje i da je bilo uređenje ovih zamršenih odnošaja paše neophodno potrebno." Teškom stanju na pašnjacima županjačkog kotara doprinijelo je i prekomjerno povećavanje stoke, naročito koza. "Povećavanju broja koza i drugih vrsta marve nije se moglo najviše zato uspješno stati na put, što postoje između žitelja spomenutog kotara i Dalmatinaca t. zv. kesim-ugovori zbog marve." Tako se je dešavalo, da su se koze iz onih predjela, gdje je za njih bila zabranjena paša, prebacivale pod kesim tj. uz ugovor, koji je većinom ostajao tajan između vlasnika i najamnika, u druge predjele, gdje je paša bila dozvoljena.
Bivše zajedničko ministarstvo financija na osnovu izrađenih osnova komisije iz 1891. g. odobrilo je u principu 1893. prijedloge pa se je g. 1894. pristupilo njihovom rješavanju. Do 1910. godine, kada je objavljena spomenuta knjižica, bilo je izvedeno u pogledu uređenja pašnjaka veći niz poslova. Ljetni (alpski) pašnjaci izlučeni su vidljivim znakovima (kamenim piramidama) i odijeljeni su od ostalih seoskih pašnjaka (mera). Planinštarima iz susjednih hercegovačkih i dalmatinskih kotareva, koji su imali pravo napasanja svoje stoke na ljetnim (alpskim) pašnjacima, zabranjeno je prelaženje sa stokom preko granica, koje su označene, a stanovnicima kotara je dozvoljeno i nadalje, da napasuju na njima svoju stoku.
Isto su tako izlučeni i ograničeni pogranični svakodnevni pašujaci između dalmatinskih i bosanskih općina, radi kojih je dolazilo do teških sukoba.
Pitanju ograničenja broja koza u kotaru pristupilo se je god. 1894. do 1896. Ovo pitanje bilo je tim teže, što nisu dolazile u pitanje samo koze domaćih žitelja, nego i one koje su iz dalmatinskih kotareva davane pod kesim.
Držanje tako zvane izor ili kesim stoke, koja se u drugim krajevima naziva i stoka "na mlijeko" (mlijekaruše) uređeno je na taj način, da se je žiteljima izdavalo posebno odobrenje za držanje takve stoke. Kako je bio ranije običaj da ovu stoku drže bogatiji stanovnici često u spekulativne svrhe pa da bi se pomoglo siromašnim i potrebnim, uzimala se je kao podloga imovno stanje žitelja. Iz Dalmacije zabranjeno je sasvim preuzimanje stoke pod kesim, a time su se znatno odteretili svakodnevni pašnjaci.
Dogon bosanske i dalmatinske stoke na već spomenute pogranične svakodnevne pašnjake bio je također ograničen sa svrhom, da se ti pašnjaci ne preopterećuju.
Konačno je ograničen i dogon hercegovačke stoke na alpske (ljetne) pašnjake. Hercegovcima je odobreno da u buduće smiju izgoniti na alpske pašnjake županjačkog kotara samo onaj broj stoke i prema onim pravima, koja su bila u 1896. godini.
S druge strane, da bi se olakšao život na Kršu i da bi se marvi dobavila potrebna količina pitke vode, izgrađen je veći niz čatrnja, napojišta (lokava) i provedena je kaptaža vrela žive vode. Ovaj posao proveden je sustavno, nakon prethodnog proučavanja potrebnih mjesta za izgradnju.
Godine 1894. izdata je naredba o zabrani pretvaranja pašnjaka ili šume u ziratno zemljište i šumskog zemljišta u pašnjake.
Ova se naredba nije kočila prvih godina, pošto je kotarski ured strogo kažnjavao prijavljene prekršaje. "No posljednjih 5-6 godina nije poklanjao kotarski ured u Županjcu ovoj stvari nikakovu pažnju, uslijed čega je nađen prošle godine (1909.) prilikom sastavljanja podataka za paušaliranje desetine veliki broj krčevina, zbog kojih nije još ništa odlučeno."
Mjere, koje su se odnosile na uređenje čisto šumarskih pitanja, sastojale su se u namicanju za sječu zrelih sastojina, koje su potrebne za podmirenje potreba stanovništva. Pošto su šume u kotaru procjenom ustanovljene kao nedostatne, pripojene su šume bugojanskog kotara i to: Želivodić sa površinom od 1.231 ha i Malovan sa 1.042 ha. U ovim šumama imalo se je sjeći kroz budućih 10 godina za podmirenje servitutnih potreba stanovništva županjačkog kotara. Šumskim površinama na Kršu, koje su pokazivale dobre uslove za regeneraciju, pristupilo se je provodeći zabrane. Naredba o tome izašla je godine 1895. na temelju projektiranih zabrana povjerenstva iz 1891. godine. U čitavom kotaru stavljeno je pod zabranu 10.123 ha ili 15% ukupne površine Krša. Ove zabrane trebale su trajati samo toliko, koliko je potrebno, da se šuma podigne i uzmogne "potrajno podmirivati dotične servitutne potrebe." Ove su zabrane uzimane po mogućnosti u blizini sela, kako bi se svojevremeno olakšala dobava drveta. "Osim toga zabranjene su i površine, koje imaju služiti kao zaštita protivu bure, lavina i otiskivanja kamenja." Po prilici 1/3 ukupne površine zabrana bila je do tada ograđena suhozidinama, a ostatak trebao se je također postepeno ograditi. "Uslijed nepovoljnih klimatičkih odnošaja županjačkog kotara nisu ove zabrane napredovale u toj mjeri, kako u Hercegovini (kotar Ljubuški), zbog čega nije bilo do sada moguće, da se zabrane iz 1895. godine za marvu (ovce) otvore. No ima nekoliko zabranjenih šuma, koje su već toliko odrasle, da njima ne može marva više naškoditi, te će se moći skoro za ovce otvoriti."
Umjetnom i tako zvanom izdanačkom pošumljavanju posvećeno je posljednje poglavlje spomenute knjižice. Umjetno pošumljavanje provodilo se je tamo, gdje se izdanačkim pošumljavanjem (resurekcijom) i odstranjivanjm paše nije mogla šuma podići. Pošumljavanje vršeno je sa 2-godišnjim crnim borom i to na mjestima, gdje je bilo potrebno ispuniti praznine u šumama, koje su trebale prirodnim putem (resurekcijom) da se podignu. Kao predmet izdanačkog pošumljavanja uzet je Krš, koji neposredno opkoljava prostrano Duvanjsko polje iz razloga, što je tu bio Krš najjače razvijen i što se tu njegovo pošumljavanje nije smjelo odgađati. Pošumljavanje je vršeno na temelju kulturnog plana iz 1891. godine, prema kojemu je trebalo pošumiti 2.526 ha Krša, od čega 129 ha novog pošumljavanja i 1,599 ha popunjavanja pojedinih praznih mjesta već pošumljenog Krša.
Do 1910. godine bilo je pošumljeno sadnicama od prilike 131 ha i "prirodnim načinom (izdancima)" od prilike 350 ha.
Zanimljivo je istaknuti, da se je već tada uviđala loša strana kultura crnog bora. "Kulture crnog bora su posljednjih godina mnogo stradale, od elementarnih događaja kao i zlobnim oštećivanjem od strane domaćih žitelja. Velika pošumljena ploha "Gologlav" u zabrani Grabovica planina mnogo je oštećena god. 1904.-1907. marvom."
"U suhim ljetima godine 1906. i 1907. pojavilo se u ovoj kulturi nekoliko vrsti škodljivih zareznika, a među ostalim i borov savijač, koji su također sadnicima nahudili." "Međutim, u glavnom", završavaju se u ovoj lijepoj knjižici izlaganja, "stanje kultura u Županjcu s obzirom na poteškoće, s kojima je svako pošumljivanje Krša skopčano, je dosta povoljno."
3.
Time bi u glavnom bilo izneseno sve, što je u sebi sadržavao "Županjački elaborat", kao i ono, što mu je predhodilo. Na žalost, ovo je samo površna slika, koja je prenesena iz jednog izvoda, a da nam je sam elaborat bio pri ruci, vjerujemo, da bi mogli istaknuti još veliki niz činjenica, koje zadiru duboko u šumsko gospodarstvo i koje danas nisu nipošto manje aktuelne, nego što su bile u doba prije padeset godina.
Vrijedno bi bilo donjeti sliku razvoja šumarskih i drugih prilika na županjačkom Kršu kroz minulih pedeset godina. Vrijedno bi bilo upoznati se sa stanjem, u kojem se nalaze danas stanovita pitanja, kojima je elaborat predvidio uređenje, a isto tako zanimljivo bi bilo razmotriti rezultate rada, kojeg je nakon svršavanja komisijskih istraživanja preduzela država preko svojih stručnih organa. Tome poslu trebao bi se posvetiti čovjek, kojemu su šumarske i druge privredne prilike županjačkog kotara najbolje poznate.
Za nas je važno, da je "Županjački elaborat" izložio jednu osnovicu, po kojoj se moraju naši šumarski problemi na Kršu rješavati. Prema današnjem stanju nauke "Županjačkom elaboratu" bi se moglo vrlo malo prigovoriti. Istaknuti problemi našeg Krša danas su naučno bolje ispitani, ali uz prkos toga rješavanju njihovom nije se pristupilo temeljito, radi pomanjkanja jedne dobre osnove. Osnovu, koju trebamo, pruža nam "Županjački elaborat". Za svaki kotar, za svaku gospodarsku jedinicu na Kršu potrebni su nam "županjački elaborati".
Saradnja šumarskog i poljoprivrednog stručnjaka na Kršu nije nigdje možda tako jasno istaknuta, kao u ovom elaboratu. Mnoga pitanja, koja su prepuštena šumarskom stručnjaku na rješavanje, pripadaju u domenu poljoprivrede. Iako šumar na terenu silom prilika postaje vremenom zaista svestran "stručnjak", ipak bi se kod rješavanja pojedinih pitanja naišlo na bolje rezultate, kada bi stručna kolaboracija između šumara i poljoprivrednog stručnjaka bila prisnija i intenzivnija. [∗] Problem uređenja alpskih i servitutnih pašnjaka važno je privredno pitanje stanovništva u kotarevima našeg Krša. Tome pitanju biti će u najskorije vrijeme potrebno pristupiti punim intenzitetom. Državne šumarije, koje su danas preopterećene raznim poslovima, radi pomanjkanja stručnog osoblja, trebaju se iz osnova preurediti. Uređenje alpskih pašnjaka trebalo bi prepustiti naročitim upravama, koje bi bile sastavljene od šumarskih i poljoprivrednih stručnjaka. Ribogojstvo treba da se vrati pod nadzor šumarskih organa, kojima taj posao bolje odgovara. Pitanju podizanja šuma na Kršu, branjevinama, kulturama itd, treba dati odgovarajuću važnost. Istovremeno treba istražiti i sve ostale mogućnosti, kojim bi se privreda na Kršu podigla.
Sve to mora početi sa jedne sustavne osnove, a tu nam je "Županjački elaborat" od neprocjenjive vrijednosti.
Pod današnjim okolnostima smatra se službovanje u šumarijama na Kršu vrlo često kao teški ostracizam. Tamo, gdje šumarska struka nalazi svoju najzahvalniju primjenu i gdje šumarski stručnjak treba biti pionir u podizanju narodnog gospodarstva, tamo je služba šumara prezrena! Međutim, naša je dužnost, da stare griješke ispravljamo na vrijeme, a pri tom nam treba biti pred očima primjer nadšumara Geschwinda, jednoga od sastavljača "Županjačkog elaborata" i njegovih danas manje poznatih suradnika, koji su službu i rad na Kršu smatrali svojim najvišim životnim zadatkom.
[1] Dimitz - Die forstlichen Verhältnisse und Einrichtungen Bosniens und der Hercegovina, Wien, 1905.
[2] Wessely - Kras Hrvatske Krajine, Zagreb 1876. Prijevod I. Trnskog.
[3] Dimitz - loco citato.
[4] F. Holl u monografiji "Le Karst Yougoslave". Zagreb 1928. Uredio prof. Dr. A. Ugrenović.
[5] Balen Dr.J. - Naš goli Krš. Zagreb 1931. 479
[∗] Tu saradnju na Kršu predviđa i Zakon o šumama. Op. ur.
Zusammenfassung
Das "Županjacer Elaborat", umfassend 2665 Seiten und mehrere Beilagen, behandelt die Einrichtung der Karstgebiete im Bezirke Županjac (Duvno, heute Tomislav-grad). Dieses Elaborat ist im Jahre 1891. von Oberförster A. Geschwind und Landwirtschaftsreferent J. Eckel verfasst und kann als das vollkommenste Werk über Karstaufforstungs - und überhaupt über Karstasanierusfragen betrachtet werden.
Indem das Original des Werkes verloren ist, sind die Hauptpunkte des Elaborates, die auch heute, 50 Jahre später, massgebend sein können, nach den verfügbaren literarischen Angaben dargestellt.
Der Verfasser.