Grabovac 1951.

Filip Grabovac. Cvit razgovora naroda iliričkog iliti rvackoga. Stari pisci hrvatski. Vol. 30. JAZU. Zagreb. 1951. Str. 207-211.

Slidi izkazanje od oca fra Petra Kumbata, kako porobi svu Imosku krajinu i za malo grad ostade.

◊354 (207)

Slušaj brate, tako ti radosti,
kakve jesu Kumbata žalosti.
Starac Kumbat bilu knjigu piše,
u Makarskoj manastiru biše.
5Ne piše je, čim se knjiga piše,
već njeg krvca iz obraza biše.◊355
Knjigu piše s tugom uzdrćanom
ter je šalje Turkom Imoćanom:
»Imoćani nà krajini Turci
10kano mrki u gorici vuci,
jer vi moga braca pogubiste
i nemilom smrcom umoriste?
Da bi zašto, nek bi izgorio,
lako bi ga bio prigorio,
15već što k caru često odhođaše
i kod njega milost nahođaše.
Kod cara se dobro podnosio
i na vas je knjige donosio:
ne činite tolika zuluma,
20uzmaknete od Vlaha ćuluma.
Mal da bi me ne rodila majka,
neg već koja iz Imote ajka1,
da bi znao po nebu letiti,
ja ću moga braca osvetiti:
25čekajte me ù prvu nedilju,(208)
ovo glase po Primorju dilju;
spravljajte mi ručak al večeru,
pridaću vas idu i čemeru.«
Kad li knjiga Imoćanom dođe,
30knjigu štiti dizdar-aga pođe,
knjigu štije, a na nju se smije:
»Kakve ovo postanuše zmije!
Nut Kumbata, čudne hokmanice:
nisu Turci vlaške stopanice!◊356
35Ne b' Imote kuga pomorila,
kamo l' fratra sila razorila.
Gdi će vrane lovit sokolove,
gdi li janjci udrit nà vukove!«
Tako Turci maskare se na to.
40Kad je Kumbat razumio za to,
on otide đeneralu banu
paka banu uz kolino panu.
Njem se klanja i lipo moli se,
skube bradu, nà srcu boli se,
45suze roni, à banu govori:
»Gospodine, sad milost otvori!
Daj mi, bane mili gospodine,
ne odmiči vrime ni godine,
sve Primorje dò kule Norina,
50robiti ću, kud mi je starina,
i sa mora plaćene soldate,
nek mi braca Imoćani plate.«
Na njeg se je bane smilovao,
i prija je fratra milovao.
55Što je Kumbat tada izustio,
to je njemu bane dopustio.
Turci mlidu, da se oladio,
a to se je starac pomladio.
Skupi vojsku, ode k Imoskome
60moleći se Bogu velikome.
Pram Imotom ù dubrave stade,
tute vojska nà konaku pade,◊357
pak je bio čador rastvorio,
družini je Kumbat govorio:
65»Drug se z drugom kao z bracem složi,
svaki junak po dvi vatre loži,
a ja oću sam devet vatara.
Reće Turci: "Sile od fratara!
Nut velike vojske ù Kumbata,
70evo dođe osvetiti brata."«
Zapovid je od Kumbata stara:
kad s' ùpali toliko vatara, (209)
zasjaše se imoske planine,
oko njega polja i ravnine
75i jezerske velike dubine.
Teško svakom, tko nejma rodbine!
Tadà cvile bule i kadune
i divojke, lijepe sladune,
ter dizdara kunu od Imote,
80jer Kumbatu ùčini sramote.
Kad dan svanu, tad Kumbat ustanu,
vojsku svoju razređivat stanu,
kud će koja poći u robije,
nek uživa, koji što dobije.
85Manenicu šalje nà Vinicu,
on otide kao ù pivnicu.
Žderu šalje nà Vir i Zagorje,
a to mu je kao uz Primorje.
Kulišića nà Pošušje šalje:
90»Otle, Pere, ti ne robi dalje.◊358
Paz' ne robi Gradac ni Broćanac:
tu je Turak, priteće ti klanac.«
Nà Vinjane kneza vinjanskoga,
starac Kumbat izpod Imoskoga
95od Рrološcа dò Svetog Stipana,
tu je kula blaga nasipana.
Osamdeset kula porobiše,
a još veće bili dvora biše
sve Turaka mladi odžaklija2
100osim drugi Turak' nadžaklija3
i ostali spaijica mali,
sve to Kumbat živim ognjem pali.
Manenici ne osta Vinica,
tu izgori Turkom i zimnica,
105i porobi Orapove dvore, -
druga mista okolo govore.
Ždero robi i Vir i Zagorje,
povrati se kroz zeleno borje;
Kulišiću sve Posušje ravno,
on ne gleda, da je tute stravno,
veće robi Gradac i Broćanac,
nitko njemu ne pritiče klanac,
dò Vranića visoke planine, -
povrati se kao niz ravnine.
115Knez vinjanski porobi Vijane,(210)
vode Turke kakono pijane.
Sastanu se vojska ù Gorici
pa se stade vladat, po zorici.◊359
Sva okrenu vojska nà Imoski,
120udariše kao vuci gorski.
Mal Kumbatu loša srića biše,
jer ù njega lumbarde ne biše.
Svakojako prevarijet rade
tere siku bukove lumbarde,
125napraviše i zelenke kako, -
vjera moja, prevariće lako.
Pak dozivlje Imoćane Turke:
»Evo meni dojdaše nà ruke,
dobra pomoć, dvi bojne lumbarde.
130Imoćani, sad skubite brade:
lijepo sam nàpravio pute,
vjera moja, ne ostaste tute.
Predajte se, ludo ne ginite,
što morete, nadvor izgonite.
135Ako li se predati ne ćete,
u jezero vi sebe mećete.
Nijednome oprostiti ne ću,
što vas bude, pogubiti sve ću.
Već pitajte vire za vrimena,
140jer vas zgubi, mojeg mi imena.«
Kad li Turci doli pogledaše
i lumbarde da su ugledaše,
pripade se malo i veliko.
Tu je tuge, žalosti koliko,
145okrenu se sve u čemer piće.
Nama Turci učiniše viće:
»Što imamo, učinit moremo,
mi ostati ovdi ne moremo.
Pridajmo se, neka nas ne muče,
150sjutra rano pridajimo ključe.«
Nut što će se sada dogoditi,
rđavo će Kumbat pogoditi!
Roglić kneza da bi Bog ubio,
on nevirno glavu izgubio,
155jer se pusti noći ò ponoći
tere Turkom dodade pomoći.
On se spusti gradu niz bedeme,
tako čine vire pripredene,
pak izađe nà Crljene stine,
160ka magarac u proliće zine
ter podviknu tanko glasovito,
nek se čuje svuda jasovito, (211)
ter dozivlje Imoćane Turke:
»Ne dajte se Kumbatu u ruke,
165ne pridajte vi careva grada
Muhameda turskog sveca rada!
Evo vami dobra pomoć iđe,
malo stoji, dok ovdi ne priđe.
Mostarani nà Posušju jesu,
170malo, velo, podignuli sve su:
dva su bega i dva alajbega, -
istina je, od smrti ne lega!
Nemojte se Turci pripadati,
od svuda će pomoć dopadati.◊361
175Paša s vojskom na Duvnu ostade,
malo stoji, dok ovdi dopade.
Turak' ima dvanajest hiljada,
junak dobar, koji s vojskom vlada.
Ne pridajte Imoskoga ključe,
180Turčin oće udriti podmuče.«
Kumbat sluša, gdi Vlašina viče,
ter ga malo i ù srce tiče:
poboja se plaćenim soldatom,
a vojsku je napunio zlatom.
Turkom osta žalosti koliko.
185Dignu vojsku izpod Imoskoga,
a za njime ne ima nikoga,
ter se fati kršne Bijukove
ne noseći rane nikakove.
Neka Turci kopaju lukove,
190mal ostaše lumbarde bukove.
Blago, roblje i veliko4 plino
u Primorje sve gone za vino.
Učini se veselje toliko,
Turkom osta žalosti koliko.
195Aj Kumbate, ti se veselio,
već s' Imoski nije naselio
niti će se do Božijeg suda,
(to se naču, gdi govore svuda) -
bila t' raju otvorena vrata,
200lijepo li ti osveti brata
i naarma banove galije,
nek potežu imoske balije,◊362
i naseli nàvrh Brača selo.
Sva družina zdravo i veselo!

Ovo se dogodi nà 1638.
U nika vremena cvatiše tri đenerala u Dalmaciji, to jest Dona, Foskulo i Kornerac.
-
1 haika. - Isp. bilj. uz Сvit razgovora, 333.
2 Oçaklija.
3 naçaklija.
4 iuelikoe.

◊333 (196)

Druga taka ne bi majka,
to žalosna znade ajka1.

1 aika. - Grabovac je, čini se, uzeo ovdje žensko ime Ajka kao apelativ za oznaku muslimanke uopće.

◊354 (205)

Slidi iz Kazgue od ocza Fra Petra
Kumbata ; Kako porobi fvuh
Imosku Kraihnu , i zamalo
graad oftade .
SLufcaih brate takoti radofti ,
Kakue jefu kumbata Xallofti .
Staracz kumbat billu kgnigu pifce .
Umakarskoih manaftiru bifce .
Nepifceije çimfe kgniga pifce
Vech