Stipan Zlatović. Kronaka O. Pavla Šilobadovića o četovanju u Primorju (1662-86.). Starine XXI. JAZU. Zagreb. 1889. Str. 86-115.
Predano u sjednici filologičko-historičkoga razreda dne 17. travnja 1888 god.
Priobćio fra Stipan Zlatović.
Strašni dogodjaji četovanja u Dalmaciji krvlju su napisani u zgodopisih naroda! Oni su započeli još god. 1415., kadno Vojvoda Hervoja prizva Turke u pomoć protiva vojsci kralja Sigizmunda, i pošto mu razbi vojsku, biesni čopori turskih konjanika razletiše se po hrvatskih županijah i porobiše izmedju ostalih i kninsku okolicu i zapališe stolnu crkvu Sv. Mariju oblu u Biskupiji.
Turci su vojevali na osobiti način. Njihove predstraže sastavljene od brzih konjika, prvo su uhodile pute, klance i zemlju; robili, palili i sužnje odvodili, te kada upropastile i opustošile pokrajinu, onda bi ju uredjenom vojskom zauzeli i zaposjednuli.
Ove predstraže bijahu čete, o kojih pominjemo, i ove za Dalmaciju započeše susliedno, odkada su Turci Bosnu zaposjeli 1463. Tada je Dalmacija do Cetine razdieljena bila na dvoje: gorska i primorska. Gorska od Velebita do Novigrada zauzimala Bukovicu i kotare od Nadina do Skradina, kninsko i Petrovopolje, Zagoru i Cetinu do Biokove, što po ugovoru god. 1433 izmedju Sigizmunda i Mlečana pripadalo hrvatskoj krunovini, a ostalo sve pri moru od Novigrada do Omiša sa Otoci zadržavali Mletčani. Oni dio, što pripadao Hrvatskoj, bio je posve zapušten od ugarskih kralja: ni vojske, ni uprave, pa ni uredjene obrane, do pojedinih velmoža, koji su imali na svojih posjedih tvrde kule i gradiće, te ih donekle sa svojimi kmetovi branili, a tvrdi gradovi u kraljevoj vlasti: kao Sinj, Vir, Patrnoje i Vrlika na početku XVI. vieka ostali bez straže, kako su ih Turci mogli na volju preuzeti.
Kad su dakle Osmanlije Bosnu zapremili, onda su njihovi četnici danomice u hrvatsku Dalmaciju provaljivali, robili, palili i pustošili, a to im lasno bilo, jer nebijaše žive duše, da im na put stane, da brani sela i progoni dušmane. Velmože iz svojih gradova samo su mogli vidjeti mrke oblake gusta dima kako svrdlaju nebu po oblake iz zapaljenih sela i po njima znali pravac, kud su kruti četnici prolazili, ter prosudjivali, da jednaka sudbina i njih čeka na njihovih gospoštinah. Da ne padnu u sužnje Turkom, oni ostaviše◊ svoje gradove i gospoštine, te se zakloniše neki u primorske gradove, a drugi se povukoše u Hrvatsku kao Dražkovići, Martinuzići, Oršići, Utišenovići i t. d. — Ali i tako amo bilo junaka; i ako osamljeni i bez ičije pomoći, oni su okupljali ostanke naroda i predvodili na turske četnike kao što bijahu Kršul Škrbac Ostrovićki, Marčinko Kninski, Dražoević Poljički i Kružić Kliški. Oni sa svojimi četami veće krat suzbiše i protjeraše Turke, pa im veće puta otvraćali nemilo za nedrago prodiruć svojimi četami u turska sela do Banjeluke i Travnika, do Livna i do Mostara, pa i oni jednako robili, palili i sužnje odvodili. Kad je Turska sila presvojila u Dalmaciji gorski dio, što Ungarskoj pripadao: onda Uskoci prosliedili iz Klisa pak iz Senja krvavo djelo četovanja, dokle Madridskim mirom 1627 četovanje prestade na obedvie strane.
Godine 1645 zapali se strašan rat medju Turcim i Mletčanim u Kandiji, pa taj silni požar morao je odsievati i na ovom kraju, kamo je bosanski vezir došao s jakom vojskom, da udara na Mletačke posjede i osvaja primorske gradove. Mletčani su imali dosta blaga i ratne sprave svake vrste; imali su mudrih državljana i vriednih vojvoda; ali nisu imali dosta svieta da urede dobre vojske na kopnu, kako su dosta dobru imali na moru: a ova im sada osobito trebovala, da obrane svoje posjede u Dalmaciji. U Dalmaciji gjeneral Vendramin navršivao kao vrhovni Providur uredovnu službu vladaoca pokrajine, ter mu starovieće posla zamjenika vitežkoga gjenerala Leonarda Foscolo. To je bio muž na svom mjestu; on je umom i junačtvom vriedan bio svoga položaja; on je spasio mletačke posjede na ovomu kraju. — Dovede sobom najvrednije stručnjake vojničkih utvrda i s njima obadje tvrdjave po medjašu i gradove po obalah, te naredi nove utvrde, poprave zidova i nasipa, za što ga Prejasna oskrbi velikimi svotami novca, te naveze u tvrdjave silu hrane i džebane, oružja i topova; ali opet uvidjaše mudri vojvoda, da nejma svieta, da nejma vojske, kojom bi odbijao dušmane, pa su i tvrdje i gradove lasno mogli podleći sili, kakovom su Turci razpolagali. Oblazeć gradove saznao je, da je silni broj kršćana turskih podanika uzduž njihove granice; to su ljudi krepki, jaki i srdčeni, koji svoju vjeru vrlo ćute i za nju bi svaka pregorili i žrtvovali, ako bi im se obećalo, da će biti izbavljeni turskoga sužanjstva, te da bi od njih mogao sastaviti najbolju vojsku protiva dušmanom kršćanske vjere. To je Foscolo dobro razmislio i poprimio, ter iste godine prizvao u Spljet guardiana Makarske o. Petra Kačića, koi do malo postade biskupom i nasliedi svoga rodjaka Bartula Kačića Žarkovića. Na vieću sa gjenerali Pesaro, Cocco, Caotorta i drugih vojvoda fra Petar se obveza: da će on i svi ostali guardiani i njihovi župnici vas svoj puk prevesti u mletačke podanike, koji će vojevati na Turke; samo da ih skupnovlada hrani i oskrbi oružjem i džebanom. Kad je na južnom kraju posao opremio, onda dodje u Šibenik i jednako prizva starešinu Visovca i župnika Mirlovića ter pred gjeneralom Zorzi utvrdiše pogodbu: kako će kršćani popaliti svoja sela i svi uskočiti u mle◊tačke podanike. — Kad su seljani ovršili svoju i silni se puk slegao okolo Zadra i Šibenika: Foscolo uredi zemaljsko obranu, naimenova serdare i harambaše, i opredieli svakomu krajinu, kojom bi vladali, istu od dušmana branili, i junake u rat na Turke predvodili.
Ovi serdari sa svojim pukom pomogoše osvojiti sve turske tvrdjave po kotaru od Nina do Skradina: Zadvarje, Drniš, Knin i Klis, razbiše tursku vojsku na Petrovupolju, na Kosovu i pod Ostrovicom, pa se digoše u čete na Turke i silne im kvare načiniše po Lici i Krbavi, po Bosni i po Hercegovini.
U Primorju odvrgoše se Turaka; velik broj puka sadje od Imote i iza Biokove, osvojiše Zadvarje, pa i oni urediše se u čete i udarahu na Turke u Hercegovini. Ovi četnici počiniše neprecienjene štete Turcim, ali bez svoje koristi, četujući pogibe sila svieta i slavnih vojvoda, kao serdari Smiljanić i Sorić u Lici, Janković u Duvnu, Sinobad kod Glamoča, Nakić u Neretvi, Mandušić, Šervilič, Močivun i Miljković kod Otresa i tako dalje…
Dignut puk sa svojih kućišta bez igdje išta na svietu, strpan okolo bedema primorskih gradova bez kuće i kućišta, bez hrane i najnuždnijih potreboća za uzdržanje života do škite podjele boba, soli i beškota, u najstrahovitijoj oskudici svega česa, kako te na plač gane čitajuć izviešća istih Providura, koji kažu Prejasnoj: da uz sva požrtvovanja i neprecienjena junačtva za skupnovladu vivono nella più spaventosa mancanza di tutto, prinuždeni, da ne skapaju od glada, prodavati svoju djecu; kojim biljetina služila za kuću i odjeću … Potjecan puk na vjerski fanatizam protiva Turcim, i nutkovan na četovanje, za koje primaše oružja, praha i olova: je li se čuditi, da nesretan narod prvo za ljutu nuždu, a kašnje omršen plienom, dragovoljno se zaliećao, pa turska sela palio, plienio i sužnje odvodio, i ove istim Mletčanim za galije prodavao?! Imamo pri ruci pismo gjenerala Foscola 22. siečnja 1647., kojim traži, da mu za galije dovedu turskih sužanja i za svakoga obećava 20 dukata; imamo i drugo pismo gjenerala Jerka Cornara 26. svibnja 1686 s kojim zakonom odredjiva: plieno i sužnje četnika te dio koji valja vladi opredieliti. Kada se sjetimo dakle, da niti se mogle zemlje raditi, ni plodovi sabirati, nego jedini izvor obstanka bila deračina i otimačina; a pak i onako kivan na Turke, što iz vjerske mržnje, što iz prepaćenih muka i nepravda, što i s toga, da su ih smatrali pravim izvorom i uzrokom svih svojih muka i nesgoda, što napokon prisiljeni od glada i od ljute potrebe: zar se je čuditi, da su četnici i hajduci onako se odlučivali na smrtnu borbu i onako mukotrpni život provodili? S druge strana u ratno vrieme to im se činilo pravo junačtvo i vitežko djelo, pa i poginuti u borbi bilo: koga nije da kruha ne jide.
Ovo smo cienili potrebito pomenuti, da što bolje razumiemo kroniku o. Šilobadovića o četovanju samo priedjela makarskoga Primorja, pa i za taj priedjel moramo razjasniti kako su stvari stajale u vrieme toga krvnoga četovanja.◊
Kad je god. 1646 pismeni ugovor utvrdjen izmedju mletačke vlade i pučkih poglavica Primorja, te po tom ugovoru Primorje se odmetnulo turske vlade i svojevoljno prešlo u podanike Prejasne: ova im svečano zajamči, da će ih od Turaka braniti, a oni da će odvažno na Turke vojevati. Dužd obeća, da će za obranu Primorja načiniti tri tvrdjave: na Dubcih, na klisuri sv. Petra pred Makarskom i u Gradcu; ali to bijahu laskave rieči. Mlečani iznevjeriše nevoljni narod, i najmanje se ne postaraše za njegovu obranu. Malo kašnje turska vojska krenu na Primorje (1648), da pozove na račun, kako se mogli iznevjeriti caru? Prestrašen biskup Makarske i sve poglavice poslaše čvrsta ulaka gjeneralu Pesaru u Spljet, tražeć pomoć i obranu prestrašenom puku. Gjeneral doplovi sa nekoliko brodova, ali bez vojske i bez moći odoljeti Turcim; posvjetuje sve kolike, da bježe, te on sa svojim i okolnim brodovljem pomože prevesti tužno pučanstvo na otoke Brač, Hvar i Korčulu. Ovaj velik broj puka, većim dielom gladna, gola i bosa, nije mogao živjeti na pustih ostrovih… Turska vojska sadje u Primorje i našavši ga pusta bez stanovnikâ, izkali sržbu i osvetu na crkvah, samostanih i kućah primorskih sela, ostavivši za sobom crne tragove pušećih garišta. — U sdvojnosti o svom obstanku tada se hrabreniji odlučiše na odmazdu, a još veće na robiju turskih sela, da plienom uzdrže u životu sebe i svoje obiteli. Okupiv se u čete od 20 do 60 junaka pod imenom hajduka prevezoše se sa otoka na kopno, derahu, ubijahu i sužnje dovodjahu. Kad ostali vidjeli, da se tim mogu pomoći, nasliediše krvavi posao i neprecienjene štete počiniše Turcim. To je drago bilo mletačkim vladarom, ter ih oni poticali i bodrili, dielili oružje i davali dosta praha i olova. Ovi su hajduci nemilo zastrašili Turke, a ohrabrili Primorce, kojih se veći dio opet povrati na svoja kućišta u Primorje, odakle počeše još veće četovati na Turke u družtvu dviesta, trista i do šest stotina drugova.
Ovoga vremena bijaše u Primorju župnik o. Pavao Šilobadović, i on nam vjerno opisa u svom dnevniku suvremena četovanja od god. 1662 do 1686 mjeseca ilištaka. Tada oboli i malo kašnje umri.
Ovaj dnevnik o. Šilobadovića napisan je bosanicom i čuva se u izvorniku u Arkivu samostana Franovaca u Makarskoj; mi ga vjerno prepisasmo latinicom s uzroka, kog ćemo drugdje spomenuti, razpravljajuć koje što u obće o bosanici.
1662., sičnja na 22. dodjoše Gabeljani s fuštami pod Lavčanj i smetnuše se na suho 48 da porobe rečeno selo; ali tako srića hoti, neuteče nijedan, nego ih 12 mrtvi, a ostale žive pohitaše Primorci. Tada naših pogibe 8, a raniše 4.◊
1662., miseca srpnja na 28. dodjoše Gabeljani i Ljubušani da porobe Lavčanj 140 Turaka, za osvetiti sramotu, i pogibe 12 a živih uhitiše 17, dvi harambaše Muju Voslinovića i Marka Vehića, i daše gjeneralu, a ostale pustiše, jere nike od vojske podmitiše, a sve bi ih pohitali.
1662., miseca srpnja na 30. hajduci u Kotišini užegoše kuću Domnja Glavišića i u kući 4 hajduka koji hotiju poći u Turke i odmetnuti se, za to ih zapališe i smakoše. Amen.
1662., ilištaka na 30. otidje naša četa pod Vrgorac i ubiše 4 Turčina a tri živa dovedoše.
1662., miseca gospojštaka na 24. U Igrane ubi brat brata iz puške Kuzombašić i ubi Nikola Ivana.
1662., miseca rujna na 7. dodje turska vojska da porobi Primorje, Skenderski beg samo tri hiljade vojske. Popali Lavčanj, Brist, u Podaci 4 kuće, ali se malo pofali, jere ih pogibe 13, a raniše 50 i oteše 2 barjaka Amen.
1662., miseca studenoga na 22. odidje naša vojska 300 ljudi na Metkoviće, porobiše i popališe, uhitiše robja 50 a što posikoše i potopiše i izgori 100. Naša 3 pogiboše. — Ovoga godišta bi suša šest miseci, to jest: srpnja, ilinšnjaka, gospoinšaka, rujna, listopada i studenoga.
1663., miseca siečnja na 11. podje naša četa pod Vrgorac i ubiše Bećira, ženu mu dovedoše tomu čelo, ako neviruješ podji pitaj.
1663., miseca sičnja na 13. podje naša četa pod Vrgorac i ubiše Mustapu i Bruljevića, a drugoga živa dovedoše tot tako.
1663., miseca sičnja na 25. otidje naša vojska i porobi Stolac, uhitiše robja 30 a posikoše ji 10. Turci naša dva ubiše a raniše jih 12.
1663., miseca marča na 3. Pava Orljaš, samo 12 junaka, dovede iznad Popova 6 kaludjera i uciniše svaki po dvisti groša, ali zaludu.
1663., marča na 9. bi šćemeren S. Anton na Gubavici.
1663., marča na 22. u veliki četvrtak dogodi se u Korčuli, da se pobiše dvi vojvode Ivan Leka i Stipe Marković, budući u zavadi i ubi jedan drugoga na mistu iz puške.
1663., marča na 24. harambaša Grgur Kuštrić, samo 30 junaka, dovedoše iz Dubrava robja 14 i dvi harambaše turske. Tako se šuti. Amen.
1663., miseca aprila na 11. Gabeljani oteše brod hajdukom i u brodu dva kaludjera ozgora rečena i još dosta robe svakojake.
1663., miseca travnja na 21. harambaša Juriša Lekić, samo 40 junaka, uze kulu u Lovići Hasan bega Vlahovića i u kuli robja 27, a Turci ubiše našega jednoga, a drugoga raniše.
1663., miseca travnja na 24. Alija Bojčić uhiti u Bašku polju 5 fratara živih a šestomu glavu osiče i 2 dice i momka, sve ji proda na Livno Janjičarom za 500 groša.
1663., miseca travnja na 26. harambaše primorske zatekoše Aliju Bojčiča s bratom i još ji 8 š njime u Vrulji u špilji i jedva ji iz◊vadiše. Aliju pogubiše i još ji š njime 5, a 4 živa dovedoše. Turci naša 3 ubiše.
1663., miseca svibnja na 6. dodjoše Gabeljani s dvima vojvodami u Farski školj, uhitiše četvero dice sućuranske i odvedoše u Gabelu.
1663., miseca svibnja na 8. naša vojska otidje u Popovo, 80 ljudi, pogubiše harambašu Voina i još jednoga. Dognaše konja 56, goveda 35, male živine 360, naši svi zdravi. Fala Bogu tako.
1663., miseca svibnja na 28. naša vojska, 150 ljudi, otidje u Popovo i ubiše harambašu Hasana i još ji š njime 4 i dognaše goveda 50, konja 3, male životine 550, naši svi zdravo. B. f.
1663., miseca srpnja na 23. izadje iz Novoga harambaša Hasan Talin samo 26 ljudi u fušti i pohita čeljadi 31 na moru; ali mu zla srića priskoči, jere ga susrite Popović Nikola s družinom; fuštu mu uze, a nji pohita 13 živi a 7 mrtvi, a 3 jedva utekoše. Sve robje pusti brez ništa. Tako.
1663., miseca srpnja na 25. harambaša Pave Vukeljić samo 70 junaka porobi Rakitno i dignu goveda 120, konja 8 i dva čovika bolja od sebe kršćanina. Naši svi zdravo. Amen.
1663., miseca srpnja na 28. harambaša Grgur Kuštrić samo 80 junaka podje pod Vrgorac i dorenu male životinje 150, goveda 15, konja 8, jednoga Turčina živa dovedoše a drugoga pogubiše. Naši svi zdravo.
1663., miseca ilinščaka na 14. podje naša četa, 50 junaka, k Ljubinju i dovedoše robja turskoga 17, a posikoše ji 7. Naši svi zdravo. Fala Bogu.
1663., ilištaka na 25. harambaša Grgur Bašić, samo 25 junaka, zasidoše u Grabovicu Imoćanom koji čuvaju na Zadvarju i kako je dočekaše, živi 8 uhitiše, 2 pogubiše, ostali utekoše. Naša 2 poginuše a ostali zdravo. F. B. Amen.
1663., miseca gospoiščaka na 1. harambaša Pave Vukeljić i Grgur Kuštrić, samo 80 junaka, zasidoše kod Počitelja sajmarom i izadje na nje Turaka 120 goneći trgovine svakojake i onde se pobiše. 7 Turaka mrtvi, jednoga živa, 5 bula, konja 18 puni robe svakojake. Naš jedan pogibe a 2 raniše. Tako se biše.
1663., gospošćaka na 5. Cvitko Šarić iz Šibenika, samo 250 junaka, uze kulu na Poletnici i u kuli 4 Turčina, ki su je čuvali, razori je malo i osta, ali Turci opet ogradiše. Naši svi zdravo. F. B. Amen.
1663., gospošćaka na 8. Mati Baričić, Miailo Kovač Rušendić, samo 50 junaka, uzeše kulu u Proložcu Vazlaginu i u kuli robja 16 turskoga. Naši svi zdravo. F. B. Amen.
1663., gospošćaka na 16. dodje Alipaša Čengić, samo 6 hiljada vojske, na Primorje i pali Kotišinu, Tučepe i Podgoru. U Tučepi uze dvi kule Bušeljića i Lalića, a u Podgori druge dvi Batošića i u njoj nadjoše robja 36 i robe svakojake dosta. Takodjer u Marinovića kuli nadjoše robja 70 i blaga svakojaka, u sve što čini sto◊ i šestero, što pomanjka naših, a Turaka pogibe 26 a raniše ih 30, a konja oteše naši 10.
1663. Istoga dneva druga vojska udari na Igrane i na Dračnice, 1600 ljudi. Opališe oba sela, odagnaše goveda 50 a male živine 100, ali se malo pofališe, jer ji ubiše 40, a raniše 26. Poginuše dvi buljukbaše Halset Glize Kapo Karamilić, Kurbegović iz Gabele, a Turci naša dva raniše, veće ništa, ali jedva Turci utekoše, vele ji puče od žedje bižeći, nego od puške i od oružja, i to me čelo kako se dogodi.
1663., gospoinšćaka 18. harambaša Pave Vukelić svojom družinom od Mostara dovede Turčina, a drugoga posika, i dogna goveda 40, konja 6. Tako se plini i svi zdravo dodjoše, fala B. Amen, tako.
1663., gospoišćaka na 20. harambaša Juriša Lekić, samo 50 junaka, dogna iz Dumna 6 stotina male živine koza i ovaca, goveda 18, konja 3. Tako se robi i dobiva po turskoj zemlji, i dodjoše svi zdravo, fala B. Amen.
1663., miseca gospoišćaka na 22. harambaša Mati Koćkalo dovede iz Rame 15 turske čeljadi, samo 25 junaka i svi zdravo, B. f.
1663., miseca rujna na 11. harambaša Mati Koćkalo, samo 40 junaka, dovedoše 40 goveda od Mostara i svi zdravo, fala Bogu.
1663., miseca rujna na 17. u Tučepi ubi brat brata iz puške, Križan Juru, Radanovi sinovi. Istoga miseca na 19 u Dračnica ubi Nikola Cvitanov Mihu Alačeviča biljom po glavi na mistu, koliko da se nije rodio.
1663., miseca rujna na 19. otidje harambaša Grgur Kuštrić samo, 46 junaka, pod Ljubuški i uhiti 4 robja i dovede. Istoga puta na 21 uze kulu na Norinu i u kuli sina dizdareva i još 2 posikoše i utopiše 6 lumbarada u Neretvu i 12 kadeta i osta jim 3 lumbarde što nemogoše uvaliti u Neretvu i svi zdravo.
1663., miseca rujna na 25. harambaša Ivan Delalija i harambaša Tadija Kulišić, samo 23 junaka, i podjoše pod Velež i dovedoše 7 robja turskoga, a tri posikoše, i dognaše 7 konja i još 2 ukomnice i svi zdravo, f. B.
1663., miseca rujna na 26. Jure Slipica, samo 14 junaka dovede 13 robja turskoga, 6 posikoše iz Neretve od Konjica i svi zdravo fala Bogu.
1663., miseca rujna na 29. harambaša Pave Vukelić, samo 40 junaka, u goru i dovede 8 robja turskoga a 4 posiče i svi zdravo, fala Bogu.
1663., miseca listopada na 7. harambaša Jurić, samo 33, u Jezeru udriše na Turke, 5 živi dovedoše, 2 posikoše a raniše 4. Naši svi zdravo, f. B.
1663, miseca listopada na 12. podjoše primorske harambaše, samo 1250 junaka, i porobiše Goricu, Soviće i Lukavac i Jimotu i dovedoše 240 goveda, 15 konja, 720 živine, 4 turskoga robja i 3 kršćanina za galiju, a ubiše bandura 9 a naša dva raniše a ostali zdravo, f. B.◊
1663., miseca listopada na 13. Turci porobiše Žeževicu i odvedoše robja 30 a posikoše 8 ljudi.
1663., miseca listopada na 21. harambaša Jurić, samo 76 junaka, podjoše pod Vrgorac, dovedoše 20 goveda i 2 konja. Istoga dneva pobi se s Jurićem vojvoda Jakić i biše ranjena 3 čovika: Jurić, Nikola, Ivićev Jure Jakićev brat i još malo vraga ne bi.
1663., miseca listopada na 22. harambaša Ivan Katić, Ivan Delalija, Nikola Martičić podjoše u Popovo i dognaše goveda 35, konja 8, živine 60 i tri robja kršćanska bolja od sebe, virujte mi.
1663., miseca listopada na 24. harambaša Grgur Kuštrić podje, samo 18 junaka, i dogna iz Gabele 11 goveda, 8 konja, a iz Ljubuškoga 70 živine, 5 goveda, 3 konja i dite tursko i svi zdravo.
1663., harambaša Grgur Kuštrić podje u Gabelu i doćera 35 goveda i 1 Turčina, miseca studenoga na 12. samo 14 junaka i svi zdravo.
1663., miseca studenoga na 20. harambaša Mileta, samo 42 junaka, otidje u Jezerac s onu stranu Ilina brda, uhiti turske čeljadi 16 robja a posiče 10, a ostali svi zdravo.
1663., miseca prosinca na 6. Sekuju (?) samo 14 junaka iz Čitluka dogna 41 goveda i svi zdravo, f. B.
1663., miseca prosinca na 15. harambaša Ivan Katić i Kulišić Tadija i Nikola Martičić, samo 50 junaka, porobiše Banočiće i Mišljen kod Ljubinja i doćeraše goveda 60, konja 3, male živinje 600 i pogubiše 2 Turčina. Naši svi zdravo, f. B.
1664., miseca sičnja na 4. harambaša Grgur Kuštrić, samo 70 junaka, porobi s onu stranu Gabele, porobi i mnoge isikoše, i dogna goveda 50 a konja 18, male živine 400 i svi zdravo f. B.
1664., miseca sičnja na 9. Mati Baričič, samo 15 junaka, otidje u Dumno i dovede 7 robja turskoga i 4 konja i svi zdravo f. B.
1664., miseca sičnja na 12. harambaša Ivan Zale, samo 60 junaka, dogna iz mostarskoga Blata male živine 250 a goveda 3 i svi zdravo f. B.
1664., miseca sičnja na 16. Primorske harambaše porobiše Orahovno, Ramno, Fialinu u Popovu i popališe svekoliko, dovedoše čeljadi 30, živine male 800, goveda 90, konja 3, i ostale robe što je moga tko doniti; a bilo je vojske naše 300 i svi zdravo f. B.
1664., miseca sičnja na 26. harambaša Mati Baričić, samo 6 junaka, na Vrlici pod Imoskim ubiše harambašu Ališaha i ćer mu, a 4 živi dovedoše čeljadi turske; naši svi zdravo f. B.
1664., miseca veljače na 13. harambaše Primorske, samo 260 junaka, podjoše na vlahe cetinske i zapliniše ovaca 5000, goveda i konja i ostaloga blaga dosta, ali zaludu, jere pritekoše Vlasi i oteše svekoliko i ubiše 2 a 6 živi uhitiše, a ostali utekoše, ali jedva dotekoše.◊
1664., miseca veljače na 16. turska četa dohodi na Makarsku, Jalibeg, samo 30 junaka, i odvede 1 babu i to mu čelo.
1664, miseca veljače na 19. harambaša Pave Vukelić, samo 16 junaka, dovede 4 čeljadi turske a 2 posiku iz Imockoga i svi zdravo fala Bogu.
1664., miseca veljače na 21. u Podgori svadiše se hajduci i pobiše se. Pade mrtav Petar Vasilivić, Ivan Koljučija grabovničan, još jedan soldat, da ne prispe ljudi vele bi zla bilo, jere su bili pijani.
1664., miseca marča na 9. harambaša Juriša Lekić i Mati Kojkalo, samo 90 junaka, dognaše iz Rakitna 70 goveda i 20 konja i 14 turske čeljadi robja a 3 posikoše, a kršćanske pet i svi zdravo fala Bogu.
1664., miseca marča 11. harambaša Mati Baričić, samo 26 junaka, dovede iz Buškoga blata 6 turske čeljadi a 2 posiče, a 3 kršćanske i svi zdravo f. B.
1664., miseca marča na 22. harambaša Pave Vukelić i Juriša Lekić, samo 230 junaka, podjoše pod Ljubuški i zasidoše Turkom u polju, štogodi izadje ne uteče, ubiše ji 7 a živi dovedoše 8, a naša 2 raniše a ostali zdravo dodjoše f. B.
1664., miseca travnja na 16. dodje na Makarsku turska četa 460 Turaka, ali se ništa ne pohvališe jere nikoga ne uhitiše f. B.
1664., miseca travnja na 28. dodjoše Gabeljani s fuštom u Farski školj i uhitiše 12 čeljadi, ali se malo pohvališe, jere jim naši pritekoše, fuštu jim oteše i sve robje i još tri Turčina Alibegovića Mehmetbega, uteče jih 20 u Pelišac, ne mogoše ji naći nikako a iskaše 4 dni. Naši fala Bogu zdravi svi.
1664., miseca travnja na 28. harambaša Mati Baričić samo 12 junaka, dovedoše 4 sužnja, konja 8, goveda 10 od Imockoga i svi zdravo f. B.
1664., miseca svibnja na 6. Marko Vodanović, samo 5 druga, dogna 10 konja izpod Imockoga i svi zdravo.
1664.~ miseca svibnja na 24. dodje 5 konjikova Turaka na Makarsku i naši ji oćutiše, tako srića hoti, nijedan ne uteče nego ji sve 5 uhitiše živi i na konji, da nijedan puške neizpali, naši svi zdravo f. B.
1664., miseca svibnja na 31. otidje naša četa 130 ljudi zasisti Zadvaranom, ali prvo prodjoše nego jim zasidoše, tako naši i porobiše Blace u Radobilji i dognaše male živine 230, a konja 20, a goveda 20, i svi zdravo; ali Grgura Bušeljića harambašu ujide zmija, jedva priboli.
1664., miseca srpnja na 6. otidje naša vojska u Imocki da porobi i popali. Zarobiše male životine 2000, konja i goveda 200, robja turskoga 3, posikoše Turaka 8, popališe kuća 100, a naša 3 raniše a biše vojske 800 naše, ostali zdravo f. B.
1664., miseca srpnja na 12. podje naša vojska na Kameno brdo i zarobiše dosta, ali zaludu, jer ji pritekoše Gabeljani i ubiše 3 naša, iz Omiša sva tri, a ostali zdravo. Turčinu nijednom ništa. ◊
1664., miseca srpnja na 16. otidje naša četa k Mostaru u Blato za izmamiti Bandure, koji su im veće puta priticali i plino otimali; lipo ji izmamiše uput 4 pogubiše a 6 živi uhitiše a ostali se sbigoše u jednu kuletinu hotijući se ubraniti, ali se malo pomogoše, jerbo naši kuletinu prokopaše, vrlo ji izraniše, 12 mrtvi bi, a ostali malo koji neranjen izmače se. Našega 1 raniše a bilo je 140 junaka a Bandura 70.
1664., miseca ilinšćaka na 7. harambaša Parać, samo 60 junaka, otidje u planinu i namiri se u Zavelimu na Harapoviće, onde se pobiše, 3 živa uhitiše, 2 glavu odsikoše i Turci se dobro podniše, 1 našeg ubiše i Paraću ruku pribiše a ostali svi zdravo f. B. Gosp.
1664., miseca ilinšćaka na 8. dodje Janković s galijom i 3 fušte na vrh Brača i porobi 2 kuće u sv. Martin, Ačevića i Janičića i ostalo selo, malo što i osta, jere su robili Dukalu, Blace u Radobilju i vratiše sve na sramotu nakon 3 miseca, to jest, hajduci što su godi u Blaci zarobili.
1664., miseca ilinšćaka na 12. harambaša Marko Lovićanin otidje, samo 22 junaka u Bosnu priko Neretve, i kada su onamo prišli, uput ji Turci nadjoše i ubiše 4, a 2 živa uhitiše a ostali dodjoše, 2 ranjena ostali zdravi.
1664., miseca ilinšćaka, na 13. harambaša Ivan Katić i Kulišić Tadija, samo 27 junaka, i zarobiše u Cvačićici 20 konja, 4 čovika kršćanina, bolji od sebe viruj mi.
1664., miseca ilinšćaka na 14. harambaša Juriša Lekić, samo 20 junaka dovede 3 bule iz Raške gore.
1664., miseca ilinšćaka na 26. harambaša Mati Kojkalo i Marko Lovićanin, samo 40 junaka, dognaše iz mostarskoga Blata goveda 36 i svi zdravo f. B.
1664., miseca gospoinšćaka na 1. podje Juriša Martinčević i Martin Rusandić, samo 28 junaka, i zasidoše u Radobilji Turkom. Srića jim iznese Alibega Matuzovića, tute ga vrlo raniše i nosiše ga daleko, a kada vidiše da krepaje, tako mu glavu odsikoše; i dočim je živio svakomu je junaku obećava 300 groša i još darove plemenite.
1664, miseca gospojšćaka na 17. harambaša Grgur Kuštrić, samo 40 junaka, uhiti pod Norinom čopula 5 a ljudi 10. Naši svi zdravo fala Bogu.
1664., miseca gospojščaka na 23. harambaša Pave Vukeljić, samo 18 junaka, dovede iz Sovića 4 čeljadi turske i svi zdravo f. B.
1664., miseca rujna na 12. harambaša Pave Vukeljić, samo 20 junaka, s onu stranu Neretve u Jasensku udriše na bandure i ubiše ji 5, živi dovedoše u Primorje 5, naši svi zdravo f. B.
1664., miseca rujna na 15. Petar Zahočić, samo 4 junaka, izpod Imockoga i Spasika dovede Turčina i 3 magarenja i svi zdravo f. B.
1664., miseca rujna na 17. harambaša Marko Lovićanin, samo 18 junaka, dovedoše 6 čeljadi turske iz Rame; takodjer istoga dne Ivan Galijot, samo 15 junaka, dovede 2 čeljadi turske iz Drešnice i svi zdravo f. B.◊
1664., miseca rujna na 18. otidje naša četa da porobi Metkoviće, al ji oćuti straža, tako i ne udriše na selo na Sjenće i uhitiše 3 čopulje i 3 čovika, a 2 posikoše. Naši svi zdravo f. B.
1664., miseca rujna na 20. harambaša Ivan Galijot, samo 12 junaka, dovedoše 3 čeljadi turske iz Mostara i jedno kršćansko, koje se bilo reklo poturčiti, tako rekoše.
1664., miseca rujna na 21. Marko Vadanović, samo 6 junaka, dogna izpod Imockoga 8 goveda, male živine 20 i svi zdravo.
1664., miseca rujna na 23. Matijaš Čunjević iz Podgore uskoči u Turke i odvede tudju ženu od muža a svoju ostavi s dvoje dice, nevirno kolino Batošića.
1664., miseca listopada na 5. harambaša Juriša Lekić samo 25 junaka dogna iz Dumna konja 18 i dva čovika za sužnje.
1664., miseca listopada na 19. Vicko Kežic, samo 12 junaka, odagna konje svoje rodbine iz crljenoga grma 18 konja.
1664. miseca listopada na 20. biše tri mejdana pod Kozicom Mati Bilosaljić i Turčin iz Ljubuškoga i rani Turčina vrlo po ruci — i Grgur Perić iz Živogošta imenom Deranja, a Turčin od Mostara harambaša Harapović, ali Turčin rani našega po livoj ruci ter vrlo — i Jivan Medvidović imenom Galijot, a Turčin od Mostara harambaša od banduri, ali naš izbi Turčinu mač iz ruke pak se podiže po ruke pritišće Turčina i zakla bi ga zubi, a pritekoše diveri tako ji i raztaviše, nego zajitio jedan put jagodicu i ono odgriza, neka se zna da je bijo na mejdanu.
1664., miseca listopada na 25. harambaše Mate Baričić, samo 12 junaka, u Dumnu uhiti 8 turske čeljadi i nehtiše se voditi, za to ji sve izsikoše, nego jedno povedoše, tako i ono uteče, neka nije ni njega, naši svi zdravo f. B.
1664., miseca studenoga na 1. Ivan Medvidović Galiot, samo 20 junaka, dovede 2 Turčina i desetero konja, što razbiše turmu na Polji, i Turci se uciniše groša 500, naši svi zdravo f. B.
1664, miseca studenoga na 5. harambaša Mihalo, samo 8 junaka, dogna konja 25 iz Dumna od Stipanjića i svi zdravo f. B.
1664., miseca studenoga na 12. harambaša Juriša Lekić dovede 8 Turčina i bulu i 8 konja a bilo š njime junaka 20 na Posušju a Turci Imoćani. Istoga dneva Turci Zadvarani ubiše dvi harambaše hajdučke, Markonju Čalića i Vida Novalića, a raniše Grgura Picokarca a ostali utekoše, i ovo je bilo na Slimenu.
1664., miseca studenoga na 14. Buljukbaša Vujo Ćurčić, samo 9 konjika i deset pišaca, roba ne odvede nego 4 konja Brehaloski a čeljad utekoše, tako srića hoti.
1664., miseca studenoga na 14. Jure Slipica, samo 12 junaka, dovede čeljadi turske 5 iz Rame i svi zdravo f. B.
1664., miseca studenoga na 19. Jura Slipac pobi se s Turci u Tihaljini i Turci mu ubiše druga a 2 raniše; a oni Turkom oteše plino i uhitiše od 500 groša i raniše, koje su plino Turci bili oteli u Čorbini, a da Jure nedodje, baš bi i njih Turci bili pohitali sve◊kolike što je bilo 120 a Turaka je bilo 60. Ljubušani a s Jurom je bilo 30 hajduka.
1664., istoga miseca na 22. harambaša Mati Baričić, samo 7 junaka, dovede 3 bule iz Kupresa a četvrtu smakli, i svi zdravo, fala Bogu.
1664., miseca studenoga na 29. Gravran aliti Ivan otidje u četu, samo 6 junaka, i dočeka ji Mujo Ćurlić svojom družinom u Žeževici i uhiti Gravrana i još 3 a dva utekoše ter jedva brže noge odniše.
1664., miseca prosinca na 5. harambaša Pave Vukelić dovede 3 čeljadi turske iz Seonice i Duvna, a dva je Turčina pogubio, bilo je junaka š njime 16, svi zdravo.
1664., miseca prosinca na 6. otidje naša vojska na Popovo, 500 junaka a prid njimi Miloš Jelisavčić i zarobiše male životine 1700, goveda 130, konja 20. Naši svi zdravo, jer se nije niko ni bijo, nego našli sve pusto.
1664., miseca prosinca na 15. ukaza se jedna zvizda čudnovata, prid sobom nosi kako radje vele duge, a ona nije svitla nego tavna i duga, traja do 20. sičnja.
1665., miseca sičnja na 29. harambaša Pave Vukelić otidje, samo 10 junaka, u Boćno, i uhiti dve čeljadi turske, i posla ji amo, a on udari na drugu kulu, samo 8 junaka, i dočekavši ji Turčin tako nožem u glavu, i jedva ga duhata doniše amo. Tako pogibe Pave veliki harambaša, koga se bojaše Turci dosta zemana.
1665., miseca veljače na 7. harambaša Juriša Lekić, samo 14 junaka, dogna male životine 80, a goveda 18 od Mostara.
1665., miseca marča na 1. Jure Dauka, samo 9 junaka, dovede jednu bulju i 8 konja od Mostara, i svi zdravo f. B.
1665., miseca marča na 9. Matijaš Kraljević, samo 12 junaka, dovede tursko čeljade iz Imockoga a troje ji posika, jer se nehtili voditi, naši svi zdravo.
1665., miseca marča na 15. harambaša Juriša Lekić, samo 15 junaka, dogna iz Imote, iz Lukovca goveda 6, a male živine 40. Istoga puta od Mostara dogna 6 goveda, i svi zdravo f. B.
1665., miseca marča na 20. u Podgori ubi Stipan Tolić svoga pastorka na mistu radi njegova otčinstva.
1665., miseca marča na 21. Petar Zaočič, samo 6 junaka, dogna izpod Imockoga 6 goveda i 3 konja. Svi zdravo f. B.
1665., miseca marča na 21. Vicko Kežić, samo 12 junaka, pobi se s Vrgorčani na Voškopolju u Podoborju. f. B. 2 živa dovedoše, a jednoga pogubiše. Naši svi zdravo f. B. Amen. ita fiat.
1665., marča na 29. Jure Labuca, samo 8 junaka, dogna 6 goveda, 2 konja, jednu bulu od Mostara, naši svi zdravo f. B.
1665., miseca travnja na 3. harambaša Matijaš Kraljević, samo 15 junaka, iz Ljubuškoga, posla 8 konja po družini, a on se vrati◊ samodrug u Vrgorac prijatelju, tima dodje Ljuljević s Ljubušani, onde ga raniše i ufatiše i odniše u Ljubuški, a drug mu uteče.
1665., miseca travnja na 12. Grgur Vranješ, samo 6 junaka, dogna izpod Imockoga i Slavine goveda 18, kljuse i svi zdravo f. B.
1665., miseca travnja na 17. bura odnese drivo Kucetića iz Makarske, i u drivu ljudi 6, ljudi fala Bogu skampaše u maloj ladji a drivo bura privali još na srid konjala, biše puno žita.
1664., miseca travnja na 24. Nikola Bembelja samo 4, otidje u četu i dočekaše ga Turci na Privornici, ubiše Juru Larzića a 3 utekoše.
1665., miseca travnja na 26. Ivan Galijot i Marko Lovićanin, samo 30 junaka, dovedoše 5 robja turskoga od Mostara i 4 kršćanina 2 iz Konja a 2 iz Duvna, i 9 konja, naši svi zdravi f. B.
1665., miseca maja na 2. igrajući se dva hajduka, to jest Jakov Vrlje i Karača Andrija, i tako maskareći se ubi Jakov Andriju iz puške na mistu.
1665., miseca maja na 3. Udari grad, vijar i pomete tolike ptice brez broja, samo naša dica uhitiše i nakupiše 600, a kamo ostali narod, tome broja ne ima, niti je nitko sazna ovo čudo koe se učinilo o tica i prikor.
1665., miseca maja na 6. nadje snig po Baškoj planini.
1665., miseca maja na 7. Martin Glumčević sam otišao u Duvno, dovede jedno tursko dite i proda za 70 groša, bila bi velika ištorija sve kazati.
1665., miseca maja na 8. harambaša Juriša Lekić, samo 25 junaka, dovede 3 Turčina iz Imockoga i ubi Antuna Grančića na mistu, i dovede 1 konja i 3 vola, 30 male živine, i još uskočiše 2 tri Bistovljanina i ovi Turke izdadoše.
1665., miseca maja na 8. Grgur Vranješ i Srako Vehgić uplivavši u otok u Proložcu ubiše Merčana Turčina, neprijatelja fratarskoga po mnogo načina.
1665., miseca maja na 18. nadje snig po primorski planina od Staze do Baške planine, tako je viruj mi.
1665, miseca maja na 22. harambaša Mati Baričić, samo 16 ljudi, dovede 2 čeljadi turske i posiče ji 8, jere se nektiše voditi iz Livanjskoga polja, i toga puta dovede Luku Karljića i dvoe konja. Naši svi zdravo.
1665., miseca maja na 28. Jakovac Božić, samo 5 druga, dovede iz Ljubuškoga Turčina i jednoga kršćanina, boljega od sebe i 2 konja tako srića njegova.
1665., miseca srpnja na 8. Grgur Vranješević, samo 6 drugova, dovede izpod Imockoga divojku Turkinju i dvoje dice kršćanske, oni svi zdravo.
1665., miseca srpnja na 19. trčaše Turci prid Omiš, 150 junaka Livnjana i pred njima Mujo Čurčić, ali tako hoti srića, nikoga ne uhitiše, nego 2 Turčina pogiboše a 4 raniše, naši svi zdravo f. B.
1665., miseca srpnja na 21. harambaša Mati Baričić samo 20 druga, dovede Turčina, a drugomu glavu odsiče izpod Imockoga. Amen.◊
1665., miseca srpnja na 26. harambaša Juriša Lekić, samo 45 draga, uhiti u Posušju 3 bandura i barjak, a bilo je bandura 35, a ostali utekli, tako se biži ko more uteći; istoga puta dogna a 10 goveda iz Blata izpod Mostara, naši svi zdravo.
1665., miseca srpnja na 29. Jura Lucić, večer na Petrovdan, opi se, koliko mu godi volja donosi i leže spati u brodu na Makarskoj, kad bilo u pitele da ga bude, tot on mrtav budući zdrav vrlo.
1665., miseca ilinšćaka na 12. Alibegović iz Gabele, samo 18 junaka u tri čopule, otidje na more u Korčulanski školj, i uhiti 2 divojke, vrativši se opet od onuda u Pelišcu, uhiti Grgura Žarkovića, vojevodu, i još š njime 4 vojnika i dvi ladjice, dosta velike, odvede u Gabelu.
1665., miseca ilinšćaka na 15. harambaša Grgur Kuštrić, samo 25 druga, ukobi tri čopula di idju na more, onde se pobiše, 2 Turčina poginuše a trećega živa dovedoše, i čopule oteše i dovedoše, naši svi zdravo f. B.
1665., miseca gospoišćaka na 13. otidje naša četa, 12 ljudi, zarobiše u Vlašići malo goveda i pobigoše put Tihaljine; ali ji dočekaše Turci u Tihaljini i ubiše Marka Vodanovića na mistu, a drugom oteše kabanicu, a ostali Turci i nevidiše tako plino i prognaše.
1665., miseca gospoišćaka na 20. harambaša Mati Baričić, samo 22 druga, u Glavini, uze kulu Begovića, ali se privari, jere turske čeljadi ne nadje, a osta ji pet što oe nadjoše, tako srića hoti. Naši svi zdravo.
1665., miseca gospoišćaka na 25. harambaša Juriša Lekić, samo 25 druga, dogna s Bile od Mostara male živine 300, a goveda 30, i ovo učini na svoju viru svomu sužnju, za to nikada u hajduku ne drži vire.
1665., miseca rujna na 3. fra Stipan, samo 4 druga, dovede 2 čeljadi turske, 1 pogubi.
1665., miseca rujna na 7. Turci uhitiše Šimuna Milanovića u Podbrehalju na dugomu ratu i odvedoše ga na Zadvarje.
1665., miseca rujna na 8. harambaša Mihalo i Dujam Lović, samo 20 druga, pobi se s Turci u Breli, ubiše dva čovika, a Turci našega jednoga, tot sva tri kršćanina.
1665., miseca rujna na 12. harambaša Marko Lovićanin, samo 9 druga, dovede 6 turske čeljadi iz polja Saraskoga, i svi zdravo dodjoše, f. B.
1665., miseca rujna na 21. harambaša Juriša Lekić, samo 40 druga, dovede od Čerina male životine 700, goveda 30. I ovo je učinio na svojoj viri, jer jim je viru dà, da ji neće robiti, pak ji je porobijo, toliko je uzdanje u hajduku.
1665., miseca listopada na 8. Otidjoše primorske harambaše k Mostaru, 136 druga, Grgur Bušelić, Ivan Galijot, Jure Slipica, Ivan Katić i zarobiše goveda 100, konja 35, i udariše za njimi Mostarani u potiru, stigoše ji na Vučjaci, onde se pobiše vrlo. Turaka uhitiše živi 16, ubiše 4 a raniše ji 5, a Turci našega jednoga◊ ubiše a raniše 3. Tako se tira iz Mostara na Vučjake, hotijući plino oteti, tako i nabasaše, pazi se vrlo svak.
1665., miseca listopada na 18. Juriša Lekić, samo 12 druga, dovede jednoga Turčina i 2 kršćanina, i šestero konja iz Doljana, prvo toga posla 6 konja i 2 čovika iz Imote na svojoj viri hajdučkoj.
1665., miseca listopada na 23. pogibe harambaša Grgur Kuštrić, i još 2 raniše banduri iz crkve u Zažabju, a naši nji dva ubiše a raniše ji 7 i tako na viri pustiše, jere inako nemogoše.
1665., miseca listopada na 26. harambaše Mati Baričić, samo 15 druga, izpod Imockoga dovede 4 turske i ubi Zulfikar agu i dogna goveda 10 i jednoga kršćanina, 2 konja, naši svi zdravo.
1665, miseca studenoga na 4. harambaše primorske, samo 140 druga, dovedoše čeljadi turske 3 iz gornje Drežnice, a pogubili ji 3, i dognaše goveda 30 a male živine 150, i još robe koliko je ko moga nositi. Naša raniše 2, a ostali svi zdravo f. B.
1665., miseca studenoga na 25. otidje naša četa 160 ljudi i dognaše goveda i konja 120, male živine 450. Ubiše 2 čovika, a naš jedan pogibe.
1666., miseca sičnja na 18. harambaša Mati Baričić samo 20 druga, dovede iz Dumna 2 roba kršćanina i 8 konja. Istoga puta iz Imockoga dovede 2 robja turskoga, naši svi zdravo f. B.
1666., miseca veljače na 20. jedan Turčin odnese Ivanu Galijotu iz Podgore 50 cekina i 2 ječerme s tokami veliki, i jedno 30 groša, a druge 25 groša i spone 12 groša, i još robe što je moga nositi, i budući se krstijo, ter mu rodjak: zato se svak pazi Turčina kako vraga paklenoga.
1666., miseca marča na 18. Turci Zadvarani uhitiše dva popa i jednoga štampatura od figura u Podbrehalju s brodom i bili su iz Omiša, i hotijući ukrcati malo drva; tako se drva plaćaju.
1666., miseca marča na 23. harambaša Mati Baričić s družinom, ubi jednoga bandura a drugoga živa dovede, u Slivnu se naši, tako srića hotila.
1666., miseca marča na 24. Matijaš Lunjević, samo 15 druga, odvede iz Tučepi Ivana Jajinovića i još troje čeljadi. 1666., marča na 31. pobi se naša vojska i turska u Cetini kod Sinja i pogibe naši 450, a Turaka pogibe 150. Vrlih Turaka pogibe baš po izboru što valja, ali zaludu, jer Turci dobiše i bi njihovo junaštvo.
1666., miseca travnja na 6. harambaša Juriša Lekić, samo 50 druga, dovede Turčina i bulu, još dite iz Duvna iz Crljenica, a naš jedan pogibe ondi na mistu.
1666., miseca travnja na 7., Marko Harar, dovede 3 čeljadi turske iz Dumna iz Mandina sela, sam i njegova žena i dovede u Kotišinu sve troje. Tako se vojuje i dobiva.◊
1666., miseca travnja na 14. Grgur Vranješ otidje, samo 6 druga, i dočekaše ga Turci kod Turije, onde ubiše 2 a trećega živa uhitiše, a Vranješa malo raniše.
1666., miseca svibnja na 7. harambaša Mati Baričić, samo 14, dovede 2 čeljadi turske, a jedno posikli u Glavini. Istoga dana uhitili jednu bulu i posla po dva druga, kad došli u Biokovu, tako i zaspali, a bula unatrag doma.
1666., miseca svibnja u 9. u Podbrehalju Turci ubiše 3 hajduka a 2 raniše u brodu, a malo i broda ne uzeše; da nebude druge pomoći, baš bi se zgodilo da nebi nijedan uteka.
1666., miseca svibnja na 16. harambaša Mihalo i Luka Zdilarić, s družinom 40 ljudi, dočekaše Ljubušćane, koji su gonili trgovinu, 3 Turčina ubiše a četvrti uteče, a dognaše goveda 16, konja 3, male životine 50.
1666., miseca svibnja na 25. Mati Janičić, samo 6 druga, uhiti 2 Turčina i trećemu glavu odsiče na Posušju, i bili so iz Imockoga Turci, i tako ji vodeći, dočekaše ji Turci svrhu strana Bosta, sužnje jim oteše, jednoga ubiše, 2 raniše, a jednoga živa uhitiše; tako se vojuje.
1666., miseca svibnja na 30. Marko Harar, samo 10 druga, dovede 4 čeljadi turske iz Rame a peto posikli, naši svi zdravo.
1666., miseca srpnja na 26. dodjoše Turci Gabeljani, Ljubušćani, i na svojoj viri porobiše Baćinu i odvedoše čeljadi 35 u sve, a njimi ništa, jer nije niko ni bio.
1666., miseca ilinšćaka na 8. Grgur Vranješ otidje u Bosnu, samo 7 druga, 4 dovedoše, 3 Turčina od Maglaja a 3 ostala da još što uhite, hitali ali ne dovedoše, veće posikli 2 Turčina ter bogata.
1666., miseca ilinšćaka na 14. primorske harambaše, samo 300 druga, otidjoše i porobiše Donju Dešnjicu i uhitiše čeljadi turske 18, a posikoše 4, zajaše male živine 1500, goveda 70, konja 20; naš 1 onde pogibe. Ali ji dočeka Halajbeg kod Krenice, samo 70 konjika i 300 pišaca, onde se dobro pobiše i ubiše 2 spajie a raniše ji 5, pak drugi put pobiše se u Tihaljini, ubiše 3 Turčina a 4 uhitiše; ali Turci ubiše harambašu Jurišu Lekića, i tako se vojuje aliti bije.
1666., miseca gospoišćaka na 22. Marko Lovićanin, samo 12 druga, dovede 6 čeljadi turske a 3 posika u Rami, naši zdravo f B.
1666., miseca rujna na 10. Grgur Vranješ, samo 6 druga, dovede Alijim Ćućka i uciniše ga 500 groša, ali jim uteče tot zaludu.
1666., miseca rujna na 13. dodje bosanski vezir i hercegovački paša, samo 40.000 vojske i 6 lumbarada, da razori Gradac i porobi sve Primorje quidquam; nego se opri gjeneral Katarin Korner i ubiše mu 1000 ljudi, ako li i vele veće, ko zna. Naša 2 pogiboše, a 5 raniše i naši Gradac minoše, pak se Turci vratiše, jere naprid nesmidoše i tako se ta vojska razadje, ne odvede ni diteta ali kokoši. G. B. fala i slava po sve vike vikom, amen, i u napridak okoristijo. Vele bi bilo pisati sve pišući.◊
1666., miseca studenoga na 26. Grgur Vranješević samo 18 druga, dovede turske čeljadi 5 iz Duvna od Županja potoka a jedno posikli, naši svi zdravo f. G. B. tako budi.
1666., miseca studenoga na 26. u Dračnica pobi se Matijaš Ćikić sa hajduci i ubiše mu sina, a kad on to vidi izvadivši mač rani tri hajduka i jopet hajduci ubiše Matijaša sutra dan, ali umriše dva hajduka, koje on izrani a treći priboli; tako se bije.
1666., miseca travnja na 2. utopi se Toma Kordjanović samo 12 druga i brod i sve štoe u brodu, na Punti sućuranskoj podaleko, ne izpliva, jer je bilo obnoć.
1666., miseca prosinca na 14. harambaša Mati Baričič, samo 56 druga, dogna male živine 430, goveda i konja i svi zdravo.
1666., miseca prosinca na 19. Grgur Vranješević, samo 25 druga, dovede čeljadi turske iz Dumna 8, a 2 posiče, naši svi zdravo f. G. B. Amen.
1667., miseca sičnja na 15. harambaša Mati Baričić, samo 12 druga, dovede 4 čeljadi turske iz Imockoga, a 2 posiče, goveda 8, i svi zdravo.
1667., miseca veljače na 8. Ivan Galjihot dovede 6 čeljadi turske iz Mostara a 4 posika, i biloe druga 30 i svi zdravo f. G. B.
1667., miseca veljače na 11. harambaša Mati Aničić otidje, samo 5 druga, u četu i dočekaše ga Turci kod Zavelima, Mijija živa uhitiše, Juru Kovača ubiše, a 3 utekoše.
1667., miseca aprila na 5. Mati Baričić, samo 15 druga, dovede 2 Turčina izpod Imockoga.
1667., miseca aprila na 6. bi velika trešnja zemlje, da se mnoge crkve razpukoše i kuće, a čeljad pobiše. U Podgori crkva Svisveti pade je polovica i o jednoj kući ubile stine dite. U Dubrovniku malo što i osta, tako glas dodje, da ji je mrtvi 8 hiljada prvoga puta, a tresla se onda zemlja veće puta u malo vrime i vazda je ubilo, a jedna kuća se prosula duboko 40 sežanja, a veće gori više čudo se čuda učinilo, ja nekti pisati.
1667., aprila na 10. Marko Lovićanin, samo 7 druga, dovede 4 robja turskoga iz Prozora, a 2 posika, naši svi zdravo f. B.
1667., madja na 12. pade snig tiha do srid stina po Primorju i dura 8 dana, toliko veličak bi, viruj mi.
1667., miseca srpnja na 6. Martin Jagmić, samo 35 druga, dovede Aliha Papučića i ženu mu i još njegove 5 dice iz Vrgorca. Naši svi zdravo, f. G. B.
1667., miseca srpnja na 13. Žaper, samo 10 druga, dovede 4 čeljadi turske iz Grahovice kod Drežnice.
1667., miseca srpnja na 13. Jure Hercegovac, samo 4 druga, dovede jedno dite tursko izpod Imockoga. Istoga dneva uhitiše Turci Pilipa Terzića u Gorici, a ostali utekoše harambaše Jakova Kazumovića.
1667., miseca srpnja na 22. Marko Lovićanin, samo 12 druga, dovede 8 turske čeljadi iz Drežnice a 2 porobiše, odi svi zdravo, f. G. B.
1667., miseca ilinšćaka na 12. svadi se Marko Kurtović i Vicko Kordić na Makarskoj i ubi Marko Vicka iz Kule na putu tako, da ništa nereče, nego skoči 3 puta.
1667., miseca ilinšćaka na 15. bi ubiven Ivan Kadobiljac od nevirni hajdukova na vrati od kule na Makarskoj. Opaki Petar Poljičanin za pravdu.
1667., miseca ilinščaka na 18. Marko Harar, samo 4 druga, dovede iz Banjeluke 3 Turčina, a dva pogubili, tako se vojuje na daleko.
1667., istoga na 19. dodjoše Gabeljani s fuštom pod Zaostrog i posikoše 5 čeljadi, a 5 odvedoše, svi zdravo otidjoše.
1667., miseca gospojšćaka na 12. Zdilarić, samo 14 druga, dovede 6 čeljadi turske iz Ljubuškoga a jedno posikli, naši svi zdravo f. G. B. Amen.
1667., miseca gospojšćaka na 20. Matijaš Ljuljević, odmetnik, uhiti Grgura Klaića iz Igrane, i još jednoga i odvede u Ljubuški.
1667., miseca gospoišćaka na 22. Kovil, samo 20 druga, uhiti Turčina u Proložcu i ucini ga 500 groša, ali zaludu, jer ji neda nego 250.
1667., miseca gospoiščaka na 23. harambaša Marko Biljanića i Jure Slipica, samo 40 druga, dovede čeljadi turske 6 iz Jablanice.
1667., miseca gospoišćaka na 28. nevirni Matijaš Ljuljević dodje, da s Turci porobi jednu kulu o Podgori, porobi, ali se ne ofali, jere pogibe kako pas, i tilo i duša, a Turci posikoše 2 dice malahne i čovika izraniše koji je Matijaša ubio, a drugoga odvedoše živa. Istoga dneva pobiše se dvi čete hajduka u Zavelima medju se mnidući da su Turci i ubiše Mihovila Duraka, a da se nepoznadoše, još bi bilo i veće.
1667., miseca rujna na 7. Jakov Lelekić i Jure Jercegović, samo 33 druga, udariše u Borčane u Dumna na Cigane i uhitiše živi 8, i dovedoše u Primorje, a posikoše ji 10, jer se ne dali voditi. Naši svi zdravo f G. B.
1667., miseca listopada na 20. Mati Baričić, samo 40 druga, dogna iz Bogodola male živine 550, goveda 21, i sve to učini na svojoj viri.
1667., miseca studenoga na 5. Marko Harar, samo 34 druga, dogna iz Seonice iz Dumna goveda 10 i tirali ji Turci do samoga Posušja, ali jim ništa nemogli, jer ji noć otela.
1667., miseca studenoga na 9. Vid Lekić, dogna iz Dunica, iz Vlašića male živine 350 na svojoj viri lipo, a bilo je družine š njime 35.
1667., miseca studenoga na 10. Marko Lovićanin i Jure Slipica, samo 12 druga, dovedoše 6 čeljadi turske iz Rame i pobiše se s banduri ramski i ubiše bandura 8 na mistu. Naši svi zdravo, fala Gospodinu Bogu. Amen.
1667., miseca studenoga na 28. podjoše sve primorske harambaše samo 360 druga, ali ji oćutili, tako s blagom utekli, veće ništo malo zatekli 550 male živine, goveda 10, konja 4, opalili kuća turski 52, mnogo žito i sino kako nije broja, koliko je šćeta. Našega jednoga raniše, Marka Harara.◊
1668., miseca sičnja na 21. Jure Hercegović otidje u četu, samo 12 druga, i dočekaše ji aliti nadjoše, Imoćani u Vinjani, a oni vino piju, ter se opili; Nikolu Hercegovića ubiše, Juru Knezovića živa uhitiše, a ostali utekoše; tako se vojuje.
1668., miseca sičnja na 23. Jure Slipica, samo 30 druga, Otišli k Mostaru i porobili jednu tursku kuću i uhitili 4 čeljadi a peto posikli; ali ji Turci privarili, jere koja su dva na straži ostali čuvajući kabanica i toraba, one Turci pohitaše žive, a kad oni s robom izadjoše, tu i Turci dočekaše u busiji, ali f. G. B. ne ubiše ni jednoga, neg jednoga raniše i ubiše jednu bulu što su naši vodili, a 3 dovedoše u Primorje.
1668., miseca veljače na 26. Mujo Veslinović, samo 12 Turaka, dočeka 5 hajduka na Radosalju kamenu, jednoga ubiše, drugoga raniše, ali uteče, i ostali utekoše, ali jedva.
1668., miseca marča na 4. Ivan Komarić, samo 10 druga, dognaše 19 goveda, iz Vlaha ukrali ali jim ko dokučio.
1668., miseca veljače i marča do polovice, prodaše hajduci mnogo kršćana na galiju mletačku, vele 100 ljudi; ali skočiše fratri, iztiraše ji iz crkve, njih i njihove žene i svakoga, ko je njihov pomoćnik, tako se i ostaviše i na sramotu.
1668., miseca marča na 4. otidje Mati Kojkalo, samo 4 druga, u četu, a kada bili u Mostarskomu Blatu, onde se dva odmetnu u Turke, tako ona druga dva i ubiju, to jest ubiju Matija Kojkala i Vida Bogisalića, i odnesu im glave u Mostar, ter ji Turci vrlo pomiluju, jer im je Mati čudo jada zada i turske čeljadi proda.
1668., miseca marča na 5. Salibaša Vrgorčanin, samo 6 druga, odvede iz Podme 4 čeljadi i vrati se zdravo doma u Vrgorac.
1668., miseca marča na 5. ukaza se na nebu kako jedna greda iz priko Fara i dura 2 dana.
1668., miseca marča na 8. Marko Harar, samo 14 druga, dovede 5 robja turskoga iz vrh Duvna i Turčina posikli; jer je star bijo, i još jednoga kršćanina ubili iz puške u Gorici, ali su ji tirali Goričani po šumi, to se tako i dogodi.
1668., miseca aprila na 10. Grgur Vranješ, samo 15 druga, dovede iz Buka kneza i jol dva kršćanina i posla u Primorje, a on se vrati, samo 8 druga, i podju u Dumno i uhite 2 čovika kršćanina i 15 goveda: idjući amo dočekaše ji Turci na Vrlici, onde uhitiše Vranješa Turci, a oni raniše jednoga Turčina ter dobro.
1668., miseca aprila na 22. Parać, samo 7 druga, u Dumnu u Stipanići uhiti 7 čeljadi turske, pak se nehtili voditi, te ji isikli sve, nikakve koristi.
1668., miseca travnja na 23. Otidje Guvernatur Bencun, samo 460 ljudi, i udrili na Tribinje u Popovo, uhite čeljadi 30 kršćanske a turske 3, goveda 250, male živine 550 i svi zdravo došli na Sućura i plino dognali i razdilili. — Pak ji se opeta vrati 260 pod Dubrovnik, u selo koje se zove Orah, ondi 88 izmetnu i po◊robe selo, da nakrcaju tolike brode robe svakojake i posiku čeljadi niko veli 15, a niko 20, to se nezna koliko. Bog zna najbolje.
1668., miseca svibnja na 2. Marko Harar i Bože Vudraković dovedoše jedno tursko čeljade iz Županja potoka, a troje ji posikoše i još dovedoše 2 kršćanina iz Dumna.
1668. miseca svibnja na 4. Dujam Sovulj, samo 25 druga, porobiše Brele i Slime, dognaše goveda i konja 40, i ovo učiniše na dobroj viri svojoj, kakono ti hajduci.
1668., miseca svibnja na 8. Salibaša s drulinom uhiti Nikolu Cvitanovića i Tadiju Masnicu, a posika na Dračički stina, a Turkom ništa.
1668., miseca svibnja na 10. Mati Baričić, otidje na rok, samo 13 druga, k' Mustavagi Imonović na sinski most, al ne bi na roku, jere ga dočeka Stojan Kukavica, samo 40 druga: Matija živa uhitiše i još 3, a Božu Vudragovića rani i uteče, i ostali jedva utekoše, tako rekoše, i uciniše Mati 700 groša, a Filip Bogović 300. Tako ti je turski rok, pazi se svak.
1668., miseca srpnja na 1. sve harambaše primorske, samo 400 ljudi, otidjoše pod Imocki za izmamiti Turke iz grada, ali zaludu, Turci nedošli u busiju, a naši zapovrnuli 110 goveda i 3 konja živa a trećega ubili iz puške. Naši svi zdravo a Turčina uciniše 5 stotina groša.
1668., miseca srpnja na 6. izašli Gabeljani u fušti i pristali pod Bristom, ter ih se izmetne na suho 30 i podju u Lovčanj, ter uhitiše čeljadi 28, a jednoga posiku, a naši ubiju jednoga Turčina tome čelo. Istoga dneva pošla turska četa 300 i naših opaze: onde se i š njimi pobiju, Turaka pogibe 6 a 16 živi uhite, naša Turci 2 raniše.
1668., miseca srpnja na 8. Grgur Vehić, izašavši s Makarske pijan obnoć i nadje Jeru, Terzića Grgura ženu u mlinici svojoj, izvede je iz mlinice, pak je ubije, neznam zašto, koji je uzrok bijo.
1668., miseca srpnja na 18. Marko Lovićanin, samo 14 druga, dovede iz Rame turske čeljadi 5, naši svi zdravo f. G. B.
1668., ilišćaka na 7. harambaša Muja Ćurčić iz Livna, samo 40 ljudi, dodje k' Makarskoj i uhiti 3 čeljadi, goveda 18, male živine 60, i podjoše svi zdravo.
1668., miseca ilinšćaka na 14. Mati Baričić, Vid Lekić, Dujam Sovul, samo 80 družine, dočekaše Imoćana kod Žeževice, koji idjahu na Prominu na Zadvarje: onde se pobiše, Turaka živi uhitiše 5, a mrtvi 3. Što oteše robe zahire 18. Svi naši zdravo f. B.
1668., miseca ilinšćaka na 18. Jure Svraka, samo 18 druga, dovede čeljadi turske 4 iz Imockoga, a 2 posikoše, naši svi zdravo dodjoše f. G. B.
1668., miseca ilinšćaka na 21. otidje vojvoda Ivan Cucić s fuštom u Neretvu i dočekaše ih Gabeljani na Osinju, jedni po suhu a drugi po moru s fuštom, i ondi se pobiše; ali Turci našu fuštu uzeše i ubiše 2 vojvode i 4 soldata, a ostale žive povedoše u Ga◊belu 21 i Baptistu Stričića, a naši ubili 2 Turčina. Bio ji Turaka 120 a naši u sve 21, tako srića hoće.
1668., miseca ilinšćaka na 25. Loze, samo 12 druga, dovede 4 čeljadi turske a 2 posikli, naši svi zdravo f. G. B.
1668., miseca kolovoza na 18. Jurica iz Popova, budući amo doša i privirio se, odvede sobom 10 druga da idju u četu, tako ji izda Turkom. On ubijo Ivana Katića i ostala vojska ubila dva, a uhitili ji 3 živa a 2 jedva utekla. To ti se uzdati u svakoga.
1668., miseca kolovoza na 23. Otidje Marko Harar, samo 60 druga u Dumno, i dognaše od Ponora male živine 600, goveda i konja 100, i 2 čovika starovlaha. Naši svi zdravo.
1668., miseca studenoga na 14. Marko Harar, samo 20 druga, uhiti u Slani Doci 12 Dumnjana i sve ji dovedoše u Primorje, 8 kršćana, 3 okomnice i Turčina, a 2 ranili pak ostavili.
1668., miseca studenoga na 16. Nikola Žaper, samo 15, uhiti 2 Imoćanina, golema četnika, i uciniše ji pasti.
1668., miseca studenoga na 28. Marko Harar otidje, samo 83 druga, na Ravno u selo, koje se zove Kukavice i uhitiše robja dosta, ali Zaludu, jer Marka Turčin harbom ubode. Kad vidila družina, da je Marka barba krozi prošla, tada posikli čeljadi 12 i dovedoše ji 8, koga nije, da nejide kruh.
1668., miseca decembra na 31. Pilip Crnoborovčić, samo 4 druga, dovedoše 2 kršćanina i Turčina, i pogubiše Mehmedagu Nuhagića, naši svi zdravo.
1669., miseca sičnja na 9. dodje Ibro kapetan na Makarsku, samo 30 konjika i 40 pišaca, i zasidoše u Biloševu potoku, da pohitaju čeljad; ali tako srića hoti, naši ji opaziše, ter jim pritekoše, 4 Turčina uhitiše i 4 konja, a 2 raniše, naši fala G. B. svi zdravo.
1669., miseca veljače na 2. Uskočiše 2 Bogdanovića i još 3 i njim, i dovedoše 2 kršćanina bolja od sebe i uciniše ji 500 groša, tako se bogati.
1669., miseca veljače na 25. Otidje naša četa u Zažabje, 4 stotine ljudi, i dognaše konja 80, goveda 120, male živine 200. Opališe kuća 15, izgori u kuća čeljadi, ja neznam, niko veli 20 a niko l0, ja znam što dovedoše na more harambašu Nikolu Novkovića i još 4 bandura i čeljadi ostale, ženska i mužka 10. Naši svi zdravo.
1669., miseca marča na 3. dodjoše Gabeljani i Ljubušani, 7 stotina ljudi, i udriše na Podacu, opališe kuća 30, zajaše male živine 300, goveda 60, konja 10, jednoga starca uhitiše i odvedoše, a 2 raniše i oba umriše. Naši Turaka raniše 5, tako kaza jedan od njihove vojske koji dodje amo k nami i uskoči, budući se poturčio.
1669., miseca marča na 17. budući otiša Ilija Bogdanović u četu, samo 6 druga, ter ošpija Turke na Zadvarju i poruči po ostale četnike da dodju, i podje ji 80 ljudi k njemu i uzeše kulu na Poletnici i u kuli 3 kršćanina. Kulu opališe, izašli Turci iz Zadvarja◊na pomoć, ali ji naši dočekali u busiji, 3 ubili a jednoga živa dovedoše. Ubiše Hasanagu Arapovića i to tako.
1669., miseca marča na 24. Sdilarić, samo 10 druga, dovede iz Ljubuškoga bulu i još 2 kršćanske, svi zdravo dodjoše.
16669., miseca marča na 26. harambaša Stojan Kukavica uhiti 4 hajduka u Vrhdolu u Papratnici Stipana Žarkovića i još tri njegova druga i odvede ji u Cetinu.
1669., miseca travnja na 14. dodje turska vojska na Drvenik, 15 stotina ljudi, ali se malo pofališe, jer nezarobiše ništa nego 15 koza, a nji pogibe 10 a raniše ji 15, to ti fajda, naši f. G. B. svi zdravo.
1669., miseca svibnja na 10. Otidje naša četa, 450 ljudi na Bilje i dognaše male živine 1200, goveda 90, konja 30, ubili 2 čovika, a dovedoše ji 6, a oni naša 3 raniše, tako jedan i umri, ostali svi zdravo, f. G. B.
1669., miseca svibnja na 18. naša četa otidje pod Imocki, 390 ljudi, dosta zla učinili, jere kuće popalili, sebi fajde ne učinili, jere malo zaplinili, 2 naši na mistu pogiboše, a ostali zdravo dodjoše, oni jednoga njihova ubiše, 50 kuća opališe, 30 goveda dognaše, ali se malo pofališe.
1669., miseca srpnja na 4. Stipe Stipićević vojvoda, uhiti fuštu Gabojoku u Besdiji, ali Turci uteku u Pelišac, a skočivši se hajduci i Primorci pritekoše im, ter ji u Pelišcu pofataše sve žive i odvedoše gjeneralu u Split, a Turci našemu nogu pribiše, veće nikomu ništa f. G. B. Amen.
1669., miseca srpnja na 7. kapetan Ibro, samo 120 ljudi konjika, dohodi na Makarsku da porobi; ali se malo pofali, jer neuhiti veće jednoga čovika i jedno paripče i jedno goveče, to jim vas dobitak, ali zdravo podjoše, to je velik dobitak.
1669., miseca srpnja na 8. naša. četa podje pod Vrgorac i na Orahovje, 180 ljudi, i dobro se podniše; Turaka živi dovedoše 5 a kršćana 7, još jednu ženu i dite, volova 24, konja 4 i još robe što su mogli naći, a što je najbolje svi zdravo f. G. B.
1669., miseca ilišćaka na 8. naša četa podje na Vinicu i palili dvore Dizdara od Zadvarja, i našli dosta robe svakojake, donili svekoliko što vridi i svi zdravo.
1669., miseca ilišćaka na 16. naša četa podje u Imotu pod Stipanju crkvu, u Vučidoli susritiše se s banduri, ondi se pobiše kako mogoše, ali banduri zlo podjoše, jer jednoga ubiše, sedamnnajst ji živi dovedoše a jedno 2 utekoše. Naši svi zdravo dodjoše f. G. B. vazda. Amen.
1669., miseca ilinšćaka na 26. naša. četa 280 ljudi, otidjoše k Ljubuškomu za izmamiti Turke; ali Turci u busiju ne smiše, nego drugim putom obrnuše, skočivši blago dognaše, 450 male živine a velike 120 a 6 čobančenja sve kršćanskoga, ovi svi zdravo dogjoše f. G. B. Amen.
1669., miseca gospoišćaka na 8. naša. četa, 72 ljudi, podjoše pod Imocki u Glavinu, ondi uhitiše 4 čeljadi turske, a peto kršćansko◊ i male živine 100, popalili kuća u lugu 12, i svi zdravo dodjoše G. B. amen.
1669., miseca gospoišćaka na 22. naša četa, 650 ljudi, podjoše pobiti se s banduiri i s Ljubušani; ali se malo okoristiše i jedni i drugi, naši pogibe 3, a dva živa uhitiše. Naši Turaka pogubiše 15, a raniše ji 5, pot tome čelo amen.
1671., mmiseca januara na 9. dodjoše Turci da uzmu Risan na sramotu; ali se naši dobro podniše, jere im nedaše ulizti, nego se š njimi pobiše kako godi mogoše i tako rekoše, konja da dovedoše 100, akoli i veće, naši 15 ubiše i gjenera vrati konje paši, a ko je mrtav neka ne jide.
1671., miseca novembra na 24. kako Dužd pusti Primorje Caru; a budući se zakleo zakletvom, da ga neće pustiti nikada, i budući odnio Misal na kom se kleo: to mi ostajemo kako riba na osekli, i to ti uzdanje u svakomu.
1676., miseca maja na 10. dodje carev kapižija na Makarsku, samo 450 Turaka, da mu Primorci dadu poharačicu; ali je ne dadoše i otidje priteći da će porobiti i sve smaknuti.
1676., miseca ilišćaka na 26. padoše čadi, da se nemogoše viditi na moru brod milju, i dura dan da se ne diže.
1678., miseca januara na 22. udari garbin, koga nisu zapamtili starci 80 godišta, i čini ruinu od brodova da nemore niko u Dalmaciji znati ni u Istriji takoga garbina.
1678., miseca januara na 26. dodjoše na Makarsku vezirovi čauši i uhitiše guardiana fra Šimuna Ribarevića, još ljudi š njime 12, uciniše te groša šesnadeste stotina. Tako se Caru daje poharačica i dva umriše u sužanjstvu.
1682., aprila na 25. Učiniše viće Primorci da nadju koje medju njimi muževi da digoše glas na Ivana Urlića i na Zunu Radobilčevića. Urlića ondi ubili, a Žune jedva u crkvu uteče, te se uhiti svetoga sakramenta, ter ga otihu onde ubiti i pritekoše fratri, tako škapula život.
1682., miseca maja na 10. dodjoše Imoćani, Gabeljani i Vrgorčan na Makarsku, 350 ljudi, tako rekoše, da kupe paše bosanskoga večeru, odniše 6 stotina groša i porobe manastir tako, da se nemogaše nikakove stvari naći; što nebijahu odnili, to sve bi razbili, neka znamo ko je ondi bio, a to je mučno virovati, po pazaru razbiše vrata i odniše sve što nadjoše. Tako Turci sve stvari čine, a mi ostasmo plačući.
1682., miseca septembra na 20. podje Durak Begović da gradi Zemunik, samo nikoliko Turaka i kršćana, ali izašli kauri iz Zadra da jim zabrane graditi i da ji otiraju. Turci se nemariše što oni govoraše, za to se ondi pobiše kako valja; ubiše Durak Begovića i još njegove družine Turaka kršćana u sve što manjka 218 ljudi. Tako se pobiše, Turci 2 ubiše a tri raniše veće ništa.
1682., miseca oktombra 14. izgori u Rami manastir, tako da jedva fratri izadjoše, da neizgoriše i ostala familia koja je ondi bila. Bog zna kolika šteta učinjena.◊
1682., miseca agusta na 25. poče se dilati lis da se pokrije manastir što su Turci užegli još u ratu, i nemogosmo udilati ni pokriti. Drugoga godišća do aprila i vas aprio f G. B. pokrismo i popodismo donje pode, ogradismo vrata, ambare lipe i još bi, ali neda smrt, jer umri trećega godišta januara na 11. otac f. Šarić budući guardijan.
1683., miseca aprila na 10. U Vratku kopajući put 8 ljudi, odtišće se zemlja i pritišće 3 čovika, jednoga išto po nogu, ovi se lasno izvadi i nebi mu ništa f. G. B. Juras Peić, a drugoga pritišće svega, jedva ga izvadiše kako mrtva, ali f. G. B. oživi i leža mnogo, Luka Grakić; trećega pritišće, ovoga jedva nadjoše, a tot on mrtav, platiše globu Jeminu i kadiji, ovi je bio Petar Kačić.
1683. Ovoga godišta bi studen taka, da se nemogaše starac naći koji bi sazna takovu studen. Poče u Primorju na 17 januara i dura do 7 Marča, tako da se nediže snig niti tinu bura; nego je bio snig 8 pedlji na ravnu, a di su smeti, onde se ne zna, ko će miriti? Mnoge kuće padoše pod snigom na vele mista i podušiše dosta čeljadi, ja što je pometeno, tome konta nejma, i živine veće više; ako ne viruješ da si zdravo i procini koja je nevolja bila ovoga godišta od leda.
1684., miseca januara na 13. dodjoše Kotarci na Makarsku da izvade Jemina; ali ga nedaše Primorci, nego ga puste na viru, i tako učiniše, pustiše ga na viru i podje na Vrgorac s mirom Alibeg Bekzadić budući Jemin.
1684., miseca marča na 13. dodje iz donje krajine 250 ljudi, a toliko se skupi u Primorju i udariše na Sućurju na bale, ondi ji prijaše i dovedoše na Makarsku. Ubiše 4 Turčina na mistu a raniše ji 6, zdravi dovedoše 23. Razdiliše mnogo blago, da budu pravo dilili, došlo bi svakoga po hiljadu groša. Mnogo blago komu nije konta nije tako blago oteto, toliko jaspre, toliko svile i svite, cukra i papra i sapuna i svaki čudesa, tako da se mogaše oka papra uzeti 8 jaspri.
1684., miseca marča na 29. podje naša četa Vrgorcu i na Orahove i okolo što ko more ujagmiti. Dovedoše jednoga Turčina, drugoga ubili i jednoga šismatika. Dognaše konja 120 a goveda 140, i svi zdravo dogjoše f. G. B.
1684. miseca aprila na 9. Otidje naša četa pod Imocki, četiri stotine ljudi, dosta vlaha zapliniše, ali zaludu, jere nemore hoditi kako ista, veće nego dognaše, a ti mah Turci pritekoše, ubiše naša 62 i raniše ji, a živa 2 uhitiše 4 i tako rekoše. Dognaše goveda 60, konja 15, magarenja 10. Naši Turka ubiše 2, a raniše ji 8 tome čelo.
1684., miseca aprila na 21. dodje od donje krajine 500 ljudi, jošće se sasta od Primorja s Brača toliko i podjoše na Dvarje; uzeše Poletnicu, u njoj 6 ljudi kršćana, ali se sami pridali. Odovle pošli na Zavalju, učinili škaladu te je uzeli i u njoj 6 Turaka i◊ jedan kršćanin; pošli svi na grad, dali skaladu na bedem; ali se Turci zatvore u kulu, naši jim ne mogu ništa učiniti i tako ji hrvu do podne, pak prokopaju kulu i bace granatu unutra: užeže jim prah, opali ji kako miše, tako ji izvade 14 Turaka, 2 Age i Hasan Aga Raljića iz Sahovića što je bio Dizdar, posiku ji 5, a ostale žive dovedu, a kršćane sve pustiše, bilo ji e 30. Našega 1 ubiše Turci, raniše ji 10, tot tome čelo; tako se uze Zadvarje.
1684 .. miseca aprila na 29. otidje naša vojska s Zadvarja Bužku Blatu do Kamešnice, 700 ljudi, mnogo plino zaplinili, male živine 7 tisuća, goveda i konja na 250, tako rekoše, čeljadi turske 30, a toliko ji posikli. Naša 2 poginuše a 1 raniše.
1684., miseca magja na 10. otidje naša četa pod Vrgorac, ondi se pobiše, 3 Turčina ubiše a 3 živa dovedoše. Ubiše serdarova sina a drugoga živa dovedoše, naši svi zdravo f. G. B.
1684., miseca maja na 30. otidje s Dvara vojska pod Kamenšćicu, da porobi vražjega … Ali za nje Turci znali, tako ji i dočekali, a da budu naši u polje ulizli, neznam bili iko uteka, a tako srića hoti da ji opaziše ter u polje ne ulizoše, ali ništa nemanje 2 naša uhitiše a dvama glavu odsikoše, a Turci svi zdravo, a bilo je naše vojske 600.
1684., miseca setembra na 13. otidje naša vojska na Vrgorac, 400 junaka, porobiše, dosta zla učiniše, užegoše koliko mogoše kuće, dovedoše čeljadi 10 a posikoše ji 6, tako rekoše, i robe što su našli, a Turci našega jednoga ubiše a drugoga raniše.
1684., miseca otobra na 21. otidjoše primorske harambaše pod Pelišac i uzeše jedan patać robe svakojake trgovačke i turske, žudinske, jermenske, kršćanske i dovedoše pod Živogošću, ondi počeše izkrcavati, izkrcaše tri dila; ali dodjoše 2 fušte, što ne bi izkrcano ono odvedoše Faru, a bilo je naše vojske 600 i svi zdravo.
1684., otombra na 18. dodje Anton Buloni prvi Providur od Makarske i Primorja.
1684., novembra na 19. Uzeše kulu na Narinu izdajom, i u kuli 3 Turčina, municiona svakoga. Drugu kulu uzeše u Metkoviću i u kuli 7 Turaka, 2 ubili a 7 živi dovedoše. Našega 1 Turci ubili a 2 ranili, ter vrlo, i ovo je bilo na 20 novembra.
1685., miseca veljače na l. otidje četa s Makarske, 560 ljudi, na Buk kod Buška blata i dognaše male živine 4 hiljade, konja i goveda 8 stotina, i svi zdravo; s obi strane tako govore.
1685., miseca veljače na 10. kod Imockoga stotina ljudi, ali se malo pomogoše, jere ništa ne učiniše, opališe ništo kuće, sina i mline na Vrlici i ubiše 4 kršćanina, to ti korist, a Turci našega jednoga ubiše a 2 raniše, ter vrlo. Istoga dneva druga četa udrila na Roškopolje pak se ovom sdruži; ali se tako dogodi, da se namire mnogi Turci, ter ji obujmu i posiku 25 a živi ubite 120, tako rekoše, a naši ubiše 4 Turčina, Ibro kapuša i kadiju županskoga i tome čelo, teško onome koga nije, tako reko.
1685., miseca aprila na 7. dodje turska vojska k Sinju, a naši bijahu Sinj s dvima lumbardami i 3 petarda, i bili su razorili◊ vele, ali zaludu, jere Turci učiniše juriš, tako naše i razbiše, oteše lumbarde, petarde, pobiše vojske, nemore se istinom znati, niki rekoše 500, a niki 300, ali živi uhitiše 180. Turaka rekoh da je veće mrtvi nego naši, ali zaludu, jer njihovo junaštvo bi. Ubiše vikara od Makarske i jednoga kapucina, popa rekoše 14 živi i mrtvi, toti vojska, neka znaš kako Turčin vojuje ter plaši.
1685., miseca aprila na 10. turska vojska otišla na Vlaje u Boraji do Kaštela i plina dosta zapline, ali plati, jer ji pogibe 20, a drugi rekoše 30, a Turci odvedoše robja, niki rekoše 50 a niki 60, a plina 600 ali 7 stotina.
1685., miseca aprila na 23. izgori Drvenik grad tako, da su jedva čeljad utekla s onizim što je na njih bilo, veće sve izgorilo, toliko oružje, žito, vino, rakija, haljine, nije broja šteti što se učinilo, a to je užegla jedna žena pekući kruh rano na Jurjevdan svecu. Za to se svak nauči, kako ćeš u svečani dan poslovati, tot tako se dogodi.
1685., miseca jula na 15. Dodje turska vojska da uzme Zadvarje, bosanski Paša i Jercegovački paša i bilo je toliko halajbega. Uzeše Poletnicu, Zavalu i Male Dvore, a brzo bi i grad; ali naša vojska otidje da se pobiju, tako srića hoti, da Turci daše pleća, tere pobigoše. Uhitiše ji živi 16 a ubiše ji 100, zatekoše ji u Poletnici 47 u kuli i sve ji izvadiše i povedoše u Vrulju gjeneralu. Naša pogiboše 3 a raniše ji 8, a živi uhitiše 5: Tadiju Kulišića, Ivana Povodu, Antičića iz Igrane; a naši tako rekoše, da su ji ranili 50, i ostaše 2 petarda i šta se bombe meću, alaj barjak i ostale robe, pušaka, sabalja, kopja, kabanica, to se nezna. I bi veliko veselje u svemu Primorju i u svoj Dalmaciji, jere se oslobodiše od velika zla amen alleluja.
1685. Istoga na 23. pade snig po Baškoj planini, što niko nezna da je u ta doba pao snig onda.
1685., miseca jula na 27. Mijovijo Vodanović, samo 30 junaka, dogna goveda 45 iz Imote od Stipanje crkve i tiralo ji je 60 bandura, nikomu ništa, tako srića hotila.
1685., miseca ilinšćaka na 4. otidje naša vojska na Gabelu, 4 hiljade, ali se malo okoristi, jer ji pogibe 15, a niki rekoše 20, a raniše 20, ako li i veće, a naši dovedoše robja kršćanskoga 60, a niki rekoše 80, a turskoga 4. Robe svakojake, tome se broja nezna. Koji su u varoš ulizli i u turske kuće, da neće zaboraviti do smrti, koji li nisu, tot njimi ništa od turskoga. Nezna se koliko ji ubijeni, koliko li ranjeni,
1685., miseca ilinšćaka na 10. Naša četa otidje Imotu, 200 junaka, i porobiše Goricu, Lobiće, dognaše konja i goveda 50, male živine 40, ubiše 3 čovika a dovedoše 3, a naši svi zdravo.
1685., miseca agosta otidje naša četa pod Livno na 18., junaka 280, zaplinili male živine hiljadu, konja i goveda 250, turske čeljadi 20, kršćanske 50, robe svakojake što je ko moga nositi; ali jim protekoše Turci, malo da se nije zlo zgodilo da nisu izginuli,◊ tako srića hoti, da naši odsikoše 2 glave turske i oteše 80 konja pod sedli, a Turci 2 naša raniše, na tome svrha.
1685., miseca agusta na 20., otidje Abrajam u četu svojom nevirnom družinom koji ga Turkom izdaše, njega i družinu, bilo ji e 8, jedan uteče, 5 pogubiše a 2 u Turke otidjoše, koji ji izdadoše, neka je svakom za nauk uzdati se u nevirnu družinu. Amen.
1685., miseca otobra na 2., ubiše Gabeljani na Krvavcu fra Petra Matića i još š njime 6 soldati, sve glave odniše na Gabelu, neka se diče prid Turci, što su učinili junaštvo.
1685. Istoga dneva u Kotišini obisi se Mande, žena Domnjana Glavičića, budući veće od 50 godišća, izgubi ufanje, za to se obisi.
1685., otobra na 10., otidje naša vojska, 1600, da digne sva sela, koja su s ovu stranu vode. Digoše Zagvozd i opališe oba sela, takodjer oba Vrdola digoše i pališe i Slivno, Runović i Drinovce svekoliko digoše i dovedoše u Primorje, jer je taka zapovid biše od gjenerala i dovedoše čeljadi u sve, tako rekoše, hiljadu i dvisti.
1685., otobra na 22., Leh dogna izpod Imockoga goveda 6, male živine 20, a bilo je 5 druga, i svi zdravo, jer Turci nesmili za njima poći, scineći da je pomama i vidili su ju.
1685., miseca novembra na 3., podje naša vojska na Vrgorac, hiljadu i trista ljudi, opale varoš; ali gradu nemogli ništa, udari toliko diluvio da se svak čudio i tako ostavivši vratiše se u Primorje. Istoga dneva druga vojska udari na Ledinac, hiljada i dvista junaka, na bandure, a prid njimi Vodanović Mićo to jest Marundelić, i onde se pobiše s banduri, naši ji ubiše 17 a uhitiše 14, i dovedoše male živine 1600, a velike, konja i goveda, 300, banduri našega 1 ubiše a raniše ji 6; opalili kuća 45, ako li i veće, oteše bandurom kabanica 80, pušaka 60 i mali 8 pušaka, a toraba veće od stotine što rekoše, ako lažu, to ti im na čast. Ja nisam onde bijo, nego kako sam čuo u kući Ivana Ljubotića. Užegu i kuću i toliku čeljad ki se nektili pridati, nego su govorili: volimo i poginuti nego se vami pridati, i tako izgorena dva izadju, jednoga posiku a drugoga tako opaljena odvedu za sužnja, jer je pravo, nek svi znate, što je pravda.
1685., miseca novembra na 14. otidje naša vojska, hiljadu i šest stotina, da prikrate na Zadvarje; ali kada su bili na Studenci, onde i špia dočeka i reče jim da se vrate, ima 10 dana od kada za nje znadu i skupila se je mnoga vojska. Tada se naši vrate na Zadvarje, a nikoliko ji otidje niz Imotu ter porobe Ružiće. Zakline, ništo koza, goveda, čeljadi i robe što so bili dobro zaplinili; ali jim na vrime Alibeg u Tihaljini priteče, ote ostalo što su odnosili i jednoga uhiti živa a dva rane malo, naši ubiju 1 konja i rane Turčina i dovedu jednoga bandura; tako rekoše.
1685., novembra na 22. Dodje povodanj, aliti vijavica u Živogošću, tako da malo osta manastir; ali učini čudo štete, tako, da i neznaju, niti će se spominjati za vele vrimena.
1685., miseca decembra na 5. Sužnji izsikoše čeljad Nikole Durakovića, ali f. G. B. nebi nijednomu ništa, jere ljudi pritekoše čujući viku i sužnje pohitaše; svoj dug platiše mučno.◊
1685., miseca decembra na 20. otidje naša vojska da porobi Vinjane, hiljada i pet stotina ljudi, porobiše i popališe sve Vinjane, Mehmedoviće i oko Imockoga što su mogli. Mnogo plino odagnaše, tako rekoše, 5 hiljada male živine, konja i goveda veće od 8 stotina dovedoše, kuća 36, što čini čeljadi 360, a bilo naši pogibe 5 a raniše ji 8, i još rekoše da su ji ubili 3 Turčina. Istoga dneva druga vojska podje Gabeli, četiri stotine ljudi, porobiše Glušce i još okolo, onda što su naši opalili 50 kuća i veće dovedoše čeljadi 26, dognaše plina male živine hiljadu i pet stotina, goveda i konja 95; još su veće bili zaplinili, ali Turci pritekli, ter oteli i uhitili 4 soldata, a da ji pomoć ne izruči, čudo bi bilo zla od njih, tako rekoše, a ja neznam.
1686., miseca januara na 4. podje naša četa, 180 ljudi, u Dumno i porobe u Brešniku 3 kuće zapline male živine 230, goveda i konja 30, i ono što su našli po kući, jednoga čovika dovedu, a drugoga ubiju, naši svi zdravo dodjoše f. B. Amen.
1686., miseca januara na 19. naša vojska otidje na Vitinu, 7 stotina ljudi, opale svu Vitinu; ali nemogli kula, zašto Turci biju iz nutra, ter nesmiše pristupiti. Dognaše male živine 300, goveda 100, konja 20, sužanja oliti čeljadi 15, jednoga čovika ubiju iz puške, naši svi zdravo. Istoga dneva druga vojska udari na Posušje, 1500, prid njimi Nakić Mati vojvoda. Opali Posušje, Gradac, Grude, Kočerin. Dognaše male živine 3 hiljade, goveda 800, konja naprćenih svake robe veće od sto, a što nije naprćeno 50, posikli ljudi 6, uhitili 30, pak ji pušte nikoliko što nemore hoditi; tima ih pristignu banduri kod Gruskoga vrila, ovde nikako odvrnu ji 6, dva uhite živa a 2 ubiju, a 2 utope u blato, a jedan pri pliva, ostali zdravo dodju i plino dognu i banduri otmu 150 goveda, i tako se vojuje i otimlje jedan drugomu. Amen.
1686., miseca februara na 4. Šenkeber Grgur, samo 6, otidje pod Imocki i dogna 6 volova, ter veliki, ta je svaki valja 10 groša i svi zdravo dodjoše, zašto nije niko ni vidio.
1686., miseca februara na 12. Kebel, samo 25 druga, s Vrlike i Muhića kule dognaše male živine 40, konja i goveda 5, i svi zdravo dodjoše.
1686., miseca februara na 20. otidje naša četa, 300 ljudi, prid njimi Tiro Lekić, porobe kod Vidonje jedno selo, dognu male živine 150, goveda 50, konja 60, poginu 2, ostali zdravo dodju, rekoše da su Turci ubili, a oni 7 Turaka, a neznam jeli istina nijeli, oni znaju, koji nije doma doša.
1686., miseca veljače na 21. Podjoše Klišani u livanjsko polje, 100 ljudi, i porobe selo kod Atlagića dvora, zapline male živine 130, goveda i konja 50, i polete za njimi Turci na konji i pišaci, i dostignu ji u planini; ali se naši opru, ter ji dočekaju, tako srića oti i 6 živi uhitiše, uhite i bega Perdusovića, a 12 glava odsiku, naši svi zdravo f. B.◊
1686., miseca veljače na 27. podje četa iz Primorja s Makarske, 300 ljudi, zastadoše kod Vrgorca da dočekaju Turke. Izašla 3 Turčina, tako ji uhitiše brez rane i svi zdravo dodju f. B.
1686., miseca na 20. marča bi smrt pokojnoga fra Petra Delivića čudna tako, da bi s nami na kumplitu u crkvi zdrav i dobre noći. Umri, što je mučno virovati, takovu smrt strašnu.
1686., miseca marča na 22. otidje naša četa, 340, u Imotu, odrenu male živine 70, i čeljadi, pak čeljad puste, a oni danuju u Slivnu, pak se vratiše pod Imocki, pridju vodu 16, ostali u busiji. Kada bilo u jutro zapovrnu iz polja konja i goveda 30, skoče se za njimi Imoćani; sve što more trčati, ali oni pridju vodu s plinom i dočekahu Turke u busiji, onde ubiju 2 velika četnika, uhite nikoliko hrdeži, nešto je hodilo za vojskom kupiti, ako što ostane, naši svi zdravo f. G. B.
1686. Istoga dneva banduri Rakitski i Tribinski nadju naša 4 di su se umorili, te počivali i onde na nje navale, 3 ubiju a četvrtoga živa uhite; ali se i oni dobro podnesu, ubiju Iliju Crnobora harambašu Tribinstova i rane bandura Rašu od Rakitnoga, ter vrlo.
1686., miseca aprila na 3. podje naša četa pod Imocki, 60 ljudi, uzmu kulu na Vrbici i u kuli 2 čovika i robe svakojake, tako da naprte 6 konja robe i dognu na Makarsku, male živine 30 i svi zdravo f. B.
1686. Istoga dneva druga četa iz Podgore, 8 ljudi, udri u Veljaci u Lug na goveda, zaplini nikoliko goveda i konja, tako da su ji došla pod groša, ali plate, jer banduri 4 rane tot tako.
1686, miseca maja minaše kulu na Norinu kršćani i došavši Turci tuji ulizu muktice, a lumbarda nije mogla sinuti ništa, nego se naši kopaše, pa i tada mine sinu malo.
1686. Na 10. istoga miseca da poplaši Turke na Norinu, ali se Turci ne poplaše, nego naši toliko vrlo, da ih uhite 120, a mrtvi 80, a ostali utekoše na brode, ter jedva, tako da i ni je dosta poginulo; ali zaludu, jer njihovo junaštvo osta. Raniše serdara Mijovila Vodanovića, a ostale neću spominjati, koji nije doma doša, tot se zna da je poginujo.
1686., miseca maja na 18. Klišani i Splićani, još vojske što se skupilo onda, uzeše Otok u Cetini, koji je vele jada zadava kršćanom, i dovedoše mnogu čeljad i robe svakojake, i ubiju 3 Turčina i ostali uteku, i dovedu čeljadi turske 30, a kršćanske će pustiti, tako rekoše, naši svi zdravo f. B. Amen.
1686., miseca junia na 3. harambaša Nakić Mati, samo 2 hiljade ljudi, porobi Župan, Potop i Stipanjiće u Dumnu; popali, porobi, smače tako kako valja, posika Turaka veće od 50, živi odveo 25, dice, bula što su mogli, robe svakojake, što je moga ko nositi, male živine 800, konja velici 20, a ostali konja i goveda 200. Ubiju kadiju, još gospode turske koliko su mogli, tako se dobiva. Turci naša 2 ubiše a 7 raniše, veće ništa i Kula Vlahovića i ona se ne dala užeći i još je bilo u njoj 7 čeljadi, sužanja kršćanski, ter vrlih. Amen.◊
1686., miseca juna na 4. Grgur Leh, samo 20 junaka, zavide u planinu u Vranići jednako izadje i otidje 13 turaka i kršćana, što se zna tko je Turčin, tko li kršćanin, gonili su iz Mostara robe svakojake a najviše trišanja 13 konja, onde na nje udare, jednoga ubiju a drugoga živa dovedu, a ostali uteku, i dovedu 12 konja, nu trinadesti se nikako izmakne, nemogli ga naći, na komu je roba i bila, tot tako i donesu 13 kabanica, neka nisu goli.
1686., miseca juna na 17. otidje naša četa prid Imocki, 120 junaka, dobro se podniše, dovedoše 2 Turčina živa a ubiju jednoga kršćanina nehote, dognu goveda 48, tako rekoše, i svi zdravo dodjoše, to je dosta dobitka.
1686., miseca jula na 28. Zadvarski junaci, 45 ljudi, na svojoj viri hajdučkoj porobiše, što nadjoše u Lukovcu, u Sovići i u Gorici, životine, to i odagnaše amo priko Blata, ter u Slivno. Kada su bili u Luka kod Budalića kuće, onde ji Turci dočekaju, plino jim otmu, 4 ubiju i jednoga živa uhite, to ti vira, i ko je mladji inepazi.
1686., miseca ilinšćaka na 4. dodje turska vojska u Cetinu, 7 hiljada ljudi, a niki rekoše 6, što se zna koliko je, stiže ji nikoliko priko Mosora u Poljica, porobe Dolac i zapline plina dosta, sto ali veće opale kuća, on zna čija je izgorila; ali žalosno platiše jer i Poljičani u klanac pritekoše, pravi svoj put izgubiše, onda se vrlo pobiše, Turaka pade mrtvi tri stotine, a živi uhitiše dvi stotine, ranjeni ko zna, — konja dovedoše 50, a toliko su ji ubili, tako rekoše, ja što čuh to kazah, naši da je manjkalo u sve 7, tako rekoše. To ti robiti Poljičane.
1686., miseca ilinšćaka na 7. Dodje turska vojska na Lovčanj, hiljada ljudi, popali, porobi, posiče, odvede robja, odagna plina dosta, tako rekoše, male živine i velike hiljada, čeljadi u sve manjka 38, što su posikli i odveli. Turaka 5, veće ništa, akoli je koji ranjen bio, neka nosi doma.
1686, miseca ilinšćaka na 15. Otidje naša vojska na Livno, 7 hiljada, a prid njimi Stojan Janković i ostali serdari i harambaše od Kotara, od Šibenika i od ostale krajine, dobro se podnesu, na prvi udarac, nikoliko Turaka metnu pod ćordac, Muselima ali Ćenju, pak ulizu u varoš, zapline blaga svakojako što je moga tko nositi i ko se šta dobavio, rekoše, da su naprtili, dosta opale kuća, ko veli što ko neće, (Ovo je pomršeno, jer se odnosi na Poljica); ali se naplate, jer im klanac Poljičani pritekoše, put svoj izgubiše, onde se pobiše, tri stotine mrtvi Turaka pade, a živi dvista uhitiše, 50 konja dovedoše, a toliko ih ubiše, tako rekoše. ◊
Predano u sjednici filologičko-historičkoga razreda dne 17. travnja 1888 god.
Priobćio fra Stipan Zlatović.
Strašni dogodjaji četovanja u Dalmaciji krvlju su napisani u zgodopisih naroda! Oni su započeli još god. 1415., kadno Vojvoda Hervoja prizva Turke u pomoć protiva vojsci kralja Sigizmunda, i pošto mu razbi vojsku, biesni čopori turskih konjanika razletiše se po hrvatskih županijah i porobiše izmedju ostalih i kninsku okolicu i zapališe stolnu crkvu Sv. Mariju oblu u Biskupiji.
Turci su vojevali na osobiti način. Njihove predstraže sastavljene od brzih konjika, prvo su uhodile pute, klance i zemlju; robili, palili i sužnje odvodili, te kada upropastile i opustošile pokrajinu, onda bi ju uredjenom vojskom zauzeli i zaposjednuli.
Ove predstraže bijahu čete, o kojih pominjemo, i ove za Dalmaciju započeše susliedno, odkada su Turci Bosnu zaposjeli 1463. Tada je Dalmacija do Cetine razdieljena bila na dvoje: gorska i primorska. Gorska od Velebita do Novigrada zauzimala Bukovicu i kotare od Nadina do Skradina, kninsko i Petrovopolje, Zagoru i Cetinu do Biokove, što po ugovoru god. 1433 izmedju Sigizmunda i Mlečana pripadalo hrvatskoj krunovini, a ostalo sve pri moru od Novigrada do Omiša sa Otoci zadržavali Mletčani. Oni dio, što pripadao Hrvatskoj, bio je posve zapušten od ugarskih kralja: ni vojske, ni uprave, pa ni uredjene obrane, do pojedinih velmoža, koji su imali na svojih posjedih tvrde kule i gradiće, te ih donekle sa svojimi kmetovi branili, a tvrdi gradovi u kraljevoj vlasti: kao Sinj, Vir, Patrnoje i Vrlika na početku XVI. vieka ostali bez straže, kako su ih Turci mogli na volju preuzeti.
Kad su dakle Osmanlije Bosnu zapremili, onda su njihovi četnici danomice u hrvatsku Dalmaciju provaljivali, robili, palili i pustošili, a to im lasno bilo, jer nebijaše žive duše, da im na put stane, da brani sela i progoni dušmane. Velmože iz svojih gradova samo su mogli vidjeti mrke oblake gusta dima kako svrdlaju nebu po oblake iz zapaljenih sela i po njima znali pravac, kud su kruti četnici prolazili, ter prosudjivali, da jednaka sudbina i njih čeka na njihovih gospoštinah. Da ne padnu u sužnje Turkom, oni ostaviše◊ svoje gradove i gospoštine, te se zakloniše neki u primorske gradove, a drugi se povukoše u Hrvatsku kao Dražkovići, Martinuzići, Oršići, Utišenovići i t. d. — Ali i tako amo bilo junaka; i ako osamljeni i bez ičije pomoći, oni su okupljali ostanke naroda i predvodili na turske četnike kao što bijahu Kršul Škrbac Ostrovićki, Marčinko Kninski, Dražoević Poljički i Kružić Kliški. Oni sa svojimi četami veće krat suzbiše i protjeraše Turke, pa im veće puta otvraćali nemilo za nedrago prodiruć svojimi četami u turska sela do Banjeluke i Travnika, do Livna i do Mostara, pa i oni jednako robili, palili i sužnje odvodili. Kad je Turska sila presvojila u Dalmaciji gorski dio, što Ungarskoj pripadao: onda Uskoci prosliedili iz Klisa pak iz Senja krvavo djelo četovanja, dokle Madridskim mirom 1627 četovanje prestade na obedvie strane.
Godine 1645 zapali se strašan rat medju Turcim i Mletčanim u Kandiji, pa taj silni požar morao je odsievati i na ovom kraju, kamo je bosanski vezir došao s jakom vojskom, da udara na Mletačke posjede i osvaja primorske gradove. Mletčani su imali dosta blaga i ratne sprave svake vrste; imali su mudrih državljana i vriednih vojvoda; ali nisu imali dosta svieta da urede dobre vojske na kopnu, kako su dosta dobru imali na moru: a ova im sada osobito trebovala, da obrane svoje posjede u Dalmaciji. U Dalmaciji gjeneral Vendramin navršivao kao vrhovni Providur uredovnu službu vladaoca pokrajine, ter mu starovieće posla zamjenika vitežkoga gjenerala Leonarda Foscolo. To je bio muž na svom mjestu; on je umom i junačtvom vriedan bio svoga položaja; on je spasio mletačke posjede na ovomu kraju. — Dovede sobom najvrednije stručnjake vojničkih utvrda i s njima obadje tvrdjave po medjašu i gradove po obalah, te naredi nove utvrde, poprave zidova i nasipa, za što ga Prejasna oskrbi velikimi svotami novca, te naveze u tvrdjave silu hrane i džebane, oružja i topova; ali opet uvidjaše mudri vojvoda, da nejma svieta, da nejma vojske, kojom bi odbijao dušmane, pa su i tvrdje i gradove lasno mogli podleći sili, kakovom su Turci razpolagali. Oblazeć gradove saznao je, da je silni broj kršćana turskih podanika uzduž njihove granice; to su ljudi krepki, jaki i srdčeni, koji svoju vjeru vrlo ćute i za nju bi svaka pregorili i žrtvovali, ako bi im se obećalo, da će biti izbavljeni turskoga sužanjstva, te da bi od njih mogao sastaviti najbolju vojsku protiva dušmanom kršćanske vjere. To je Foscolo dobro razmislio i poprimio, ter iste godine prizvao u Spljet guardiana Makarske o. Petra Kačića, koi do malo postade biskupom i nasliedi svoga rodjaka Bartula Kačića Žarkovića. Na vieću sa gjenerali Pesaro, Cocco, Caotorta i drugih vojvoda fra Petar se obveza: da će on i svi ostali guardiani i njihovi župnici vas svoj puk prevesti u mletačke podanike, koji će vojevati na Turke; samo da ih skupnovlada hrani i oskrbi oružjem i džebanom. Kad je na južnom kraju posao opremio, onda dodje u Šibenik i jednako prizva starešinu Visovca i župnika Mirlovića ter pred gjeneralom Zorzi utvrdiše pogodbu: kako će kršćani popaliti svoja sela i svi uskočiti u mle◊tačke podanike. — Kad su seljani ovršili svoju i silni se puk slegao okolo Zadra i Šibenika: Foscolo uredi zemaljsko obranu, naimenova serdare i harambaše, i opredieli svakomu krajinu, kojom bi vladali, istu od dušmana branili, i junake u rat na Turke predvodili.
Ovi serdari sa svojim pukom pomogoše osvojiti sve turske tvrdjave po kotaru od Nina do Skradina: Zadvarje, Drniš, Knin i Klis, razbiše tursku vojsku na Petrovupolju, na Kosovu i pod Ostrovicom, pa se digoše u čete na Turke i silne im kvare načiniše po Lici i Krbavi, po Bosni i po Hercegovini.
U Primorju odvrgoše se Turaka; velik broj puka sadje od Imote i iza Biokove, osvojiše Zadvarje, pa i oni urediše se u čete i udarahu na Turke u Hercegovini. Ovi četnici počiniše neprecienjene štete Turcim, ali bez svoje koristi, četujući pogibe sila svieta i slavnih vojvoda, kao serdari Smiljanić i Sorić u Lici, Janković u Duvnu, Sinobad kod Glamoča, Nakić u Neretvi, Mandušić, Šervilič, Močivun i Miljković kod Otresa i tako dalje…
Dignut puk sa svojih kućišta bez igdje išta na svietu, strpan okolo bedema primorskih gradova bez kuće i kućišta, bez hrane i najnuždnijih potreboća za uzdržanje života do škite podjele boba, soli i beškota, u najstrahovitijoj oskudici svega česa, kako te na plač gane čitajuć izviešća istih Providura, koji kažu Prejasnoj: da uz sva požrtvovanja i neprecienjena junačtva za skupnovladu vivono nella più spaventosa mancanza di tutto, prinuždeni, da ne skapaju od glada, prodavati svoju djecu; kojim biljetina služila za kuću i odjeću … Potjecan puk na vjerski fanatizam protiva Turcim, i nutkovan na četovanje, za koje primaše oružja, praha i olova: je li se čuditi, da nesretan narod prvo za ljutu nuždu, a kašnje omršen plienom, dragovoljno se zaliećao, pa turska sela palio, plienio i sužnje odvodio, i ove istim Mletčanim za galije prodavao?! Imamo pri ruci pismo gjenerala Foscola 22. siečnja 1647., kojim traži, da mu za galije dovedu turskih sužanja i za svakoga obećava 20 dukata; imamo i drugo pismo gjenerala Jerka Cornara 26. svibnja 1686 s kojim zakonom odredjiva: plieno i sužnje četnika te dio koji valja vladi opredieliti. Kada se sjetimo dakle, da niti se mogle zemlje raditi, ni plodovi sabirati, nego jedini izvor obstanka bila deračina i otimačina; a pak i onako kivan na Turke, što iz vjerske mržnje, što iz prepaćenih muka i nepravda, što i s toga, da su ih smatrali pravim izvorom i uzrokom svih svojih muka i nesgoda, što napokon prisiljeni od glada i od ljute potrebe: zar se je čuditi, da su četnici i hajduci onako se odlučivali na smrtnu borbu i onako mukotrpni život provodili? S druge strana u ratno vrieme to im se činilo pravo junačtvo i vitežko djelo, pa i poginuti u borbi bilo: koga nije da kruha ne jide.
Ovo smo cienili potrebito pomenuti, da što bolje razumiemo kroniku o. Šilobadovića o četovanju samo priedjela makarskoga Primorja, pa i za taj priedjel moramo razjasniti kako su stvari stajale u vrieme toga krvnoga četovanja.◊
Kad je god. 1646 pismeni ugovor utvrdjen izmedju mletačke vlade i pučkih poglavica Primorja, te po tom ugovoru Primorje se odmetnulo turske vlade i svojevoljno prešlo u podanike Prejasne: ova im svečano zajamči, da će ih od Turaka braniti, a oni da će odvažno na Turke vojevati. Dužd obeća, da će za obranu Primorja načiniti tri tvrdjave: na Dubcih, na klisuri sv. Petra pred Makarskom i u Gradcu; ali to bijahu laskave rieči. Mlečani iznevjeriše nevoljni narod, i najmanje se ne postaraše za njegovu obranu. Malo kašnje turska vojska krenu na Primorje (1648), da pozove na račun, kako se mogli iznevjeriti caru? Prestrašen biskup Makarske i sve poglavice poslaše čvrsta ulaka gjeneralu Pesaru u Spljet, tražeć pomoć i obranu prestrašenom puku. Gjeneral doplovi sa nekoliko brodova, ali bez vojske i bez moći odoljeti Turcim; posvjetuje sve kolike, da bježe, te on sa svojim i okolnim brodovljem pomože prevesti tužno pučanstvo na otoke Brač, Hvar i Korčulu. Ovaj velik broj puka, većim dielom gladna, gola i bosa, nije mogao živjeti na pustih ostrovih… Turska vojska sadje u Primorje i našavši ga pusta bez stanovnikâ, izkali sržbu i osvetu na crkvah, samostanih i kućah primorskih sela, ostavivši za sobom crne tragove pušećih garišta. — U sdvojnosti o svom obstanku tada se hrabreniji odlučiše na odmazdu, a još veće na robiju turskih sela, da plienom uzdrže u životu sebe i svoje obiteli. Okupiv se u čete od 20 do 60 junaka pod imenom hajduka prevezoše se sa otoka na kopno, derahu, ubijahu i sužnje dovodjahu. Kad ostali vidjeli, da se tim mogu pomoći, nasliediše krvavi posao i neprecienjene štete počiniše Turcim. To je drago bilo mletačkim vladarom, ter ih oni poticali i bodrili, dielili oružje i davali dosta praha i olova. Ovi su hajduci nemilo zastrašili Turke, a ohrabrili Primorce, kojih se veći dio opet povrati na svoja kućišta u Primorje, odakle počeše još veće četovati na Turke u družtvu dviesta, trista i do šest stotina drugova.
Ovoga vremena bijaše u Primorju župnik o. Pavao Šilobadović, i on nam vjerno opisa u svom dnevniku suvremena četovanja od god. 1662 do 1686 mjeseca ilištaka. Tada oboli i malo kašnje umri.
Ovaj dnevnik o. Šilobadovića napisan je bosanicom i čuva se u izvorniku u Arkivu samostana Franovaca u Makarskoj; mi ga vjerno prepisasmo latinicom s uzroka, kog ćemo drugdje spomenuti, razpravljajuć koje što u obće o bosanici.
U ime Gospodinovo 1662. Ja fra Pava Šilobadović pisa ovi libretin, neka znate koja su se učinila ovoga rata.
1662., sičnja na 22. dodjoše Gabeljani s fuštami pod Lavčanj i smetnuše se na suho 48 da porobe rečeno selo; ali tako srića hoti, neuteče nijedan, nego ih 12 mrtvi, a ostale žive pohitaše Primorci. Tada naših pogibe 8, a raniše 4.◊
1662., miseca srpnja na 28. dodjoše Gabeljani i Ljubušani da porobe Lavčanj 140 Turaka, za osvetiti sramotu, i pogibe 12 a živih uhitiše 17, dvi harambaše Muju Voslinovića i Marka Vehića, i daše gjeneralu, a ostale pustiše, jere nike od vojske podmitiše, a sve bi ih pohitali.
1662., miseca srpnja na 30. hajduci u Kotišini užegoše kuću Domnja Glavišića i u kući 4 hajduka koji hotiju poći u Turke i odmetnuti se, za to ih zapališe i smakoše. Amen.
1662., ilištaka na 30. otidje naša četa pod Vrgorac i ubiše 4 Turčina a tri živa dovedoše.
1662., miseca gospojštaka na 24. U Igrane ubi brat brata iz puške Kuzombašić i ubi Nikola Ivana.
1662., miseca rujna na 7. dodje turska vojska da porobi Primorje, Skenderski beg samo tri hiljade vojske. Popali Lavčanj, Brist, u Podaci 4 kuće, ali se malo pofali, jere ih pogibe 13, a raniše 50 i oteše 2 barjaka Amen.
1662., miseca studenoga na 22. odidje naša vojska 300 ljudi na Metkoviće, porobiše i popališe, uhitiše robja 50 a što posikoše i potopiše i izgori 100. Naša 3 pogiboše. — Ovoga godišta bi suša šest miseci, to jest: srpnja, ilinšnjaka, gospoinšaka, rujna, listopada i studenoga.
1663., miseca siečnja na 11. podje naša četa pod Vrgorac i ubiše Bećira, ženu mu dovedoše tomu čelo, ako neviruješ podji pitaj.
1663., miseca sičnja na 13. podje naša četa pod Vrgorac i ubiše Mustapu i Bruljevića, a drugoga živa dovedoše tot tako.
1663., miseca sičnja na 25. otidje naša vojska i porobi Stolac, uhitiše robja 30 a posikoše ji 10. Turci naša dva ubiše a raniše jih 12.
1663., miseca marča na 3. Pava Orljaš, samo 12 junaka, dovede iznad Popova 6 kaludjera i uciniše svaki po dvisti groša, ali zaludu.
1663., marča na 9. bi šćemeren S. Anton na Gubavici.
1663., marča na 22. u veliki četvrtak dogodi se u Korčuli, da se pobiše dvi vojvode Ivan Leka i Stipe Marković, budući u zavadi i ubi jedan drugoga na mistu iz puške.
1663., marča na 24. harambaša Grgur Kuštrić, samo 30 junaka, dovedoše iz Dubrava robja 14 i dvi harambaše turske. Tako se šuti. Amen.
1663., miseca aprila na 11. Gabeljani oteše brod hajdukom i u brodu dva kaludjera ozgora rečena i još dosta robe svakojake.
1663., miseca travnja na 21. harambaša Juriša Lekić, samo 40 junaka, uze kulu u Lovići Hasan bega Vlahovića i u kuli robja 27, a Turci ubiše našega jednoga, a drugoga raniše.
1663., miseca travnja na 24. Alija Bojčić uhiti u Bašku polju 5 fratara živih a šestomu glavu osiče i 2 dice i momka, sve ji proda na Livno Janjičarom za 500 groša.
1663., miseca travnja na 26. harambaše primorske zatekoše Aliju Bojčiča s bratom i još ji 8 š njime u Vrulji u špilji i jedva ji iz◊vadiše. Aliju pogubiše i još ji š njime 5, a 4 živa dovedoše. Turci naša 3 ubiše.
1663., miseca svibnja na 6. dodjoše Gabeljani s dvima vojvodami u Farski školj, uhitiše četvero dice sućuranske i odvedoše u Gabelu.
1663., miseca svibnja na 8. naša vojska otidje u Popovo, 80 ljudi, pogubiše harambašu Voina i još jednoga. Dognaše konja 56, goveda 35, male živine 360, naši svi zdravi. Fala Bogu tako.
1663., miseca svibnja na 28. naša vojska, 150 ljudi, otidje u Popovo i ubiše harambašu Hasana i još ji š njime 4 i dognaše goveda 50, konja 3, male životine 550, naši svi zdravo. B. f.
1663., miseca srpnja na 23. izadje iz Novoga harambaša Hasan Talin samo 26 ljudi u fušti i pohita čeljadi 31 na moru; ali mu zla srića priskoči, jere ga susrite Popović Nikola s družinom; fuštu mu uze, a nji pohita 13 živi a 7 mrtvi, a 3 jedva utekoše. Sve robje pusti brez ništa. Tako.
1663., miseca srpnja na 25. harambaša Pave Vukeljić samo 70 junaka porobi Rakitno i dignu goveda 120, konja 8 i dva čovika bolja od sebe kršćanina. Naši svi zdravo. Amen.
1663., miseca srpnja na 28. harambaša Grgur Kuštrić samo 80 junaka podje pod Vrgorac i dorenu male životinje 150, goveda 15, konja 8, jednoga Turčina živa dovedoše a drugoga pogubiše. Naši svi zdravo.
1663., miseca ilinščaka na 14. podje naša četa, 50 junaka, k Ljubinju i dovedoše robja turskoga 17, a posikoše ji 7. Naši svi zdravo. Fala Bogu.
1663., ilištaka na 25. harambaša Grgur Bašić, samo 25 junaka, zasidoše u Grabovicu Imoćanom koji čuvaju na Zadvarju i kako je dočekaše, živi 8 uhitiše, 2 pogubiše, ostali utekoše. Naša 2 poginuše a ostali zdravo. F. B. Amen.
1663., miseca gospoiščaka na 1. harambaša Pave Vukeljić i Grgur Kuštrić, samo 80 junaka, zasidoše kod Počitelja sajmarom i izadje na nje Turaka 120 goneći trgovine svakojake i onde se pobiše. 7 Turaka mrtvi, jednoga živa, 5 bula, konja 18 puni robe svakojake. Naš jedan pogibe a 2 raniše. Tako se biše.
1663., gospošćaka na 5. Cvitko Šarić iz Šibenika, samo 250 junaka, uze kulu na Poletnici i u kuli 4 Turčina, ki su je čuvali, razori je malo i osta, ali Turci opet ogradiše. Naši svi zdravo. F. B. Amen.
1663., gospošćaka na 8. Mati Baričić, Miailo Kovač Rušendić, samo 50 junaka, uzeše kulu u Proložcu Vazlaginu i u kuli robja 16 turskoga. Naši svi zdravo. F. B. Amen.
1663., gospošćaka na 16. dodje Alipaša Čengić, samo 6 hiljada vojske, na Primorje i pali Kotišinu, Tučepe i Podgoru. U Tučepi uze dvi kule Bušeljića i Lalića, a u Podgori druge dvi Batošića i u njoj nadjoše robja 36 i robe svakojake dosta. Takodjer u Marinovića kuli nadjoše robja 70 i blaga svakojaka, u sve što čini sto◊ i šestero, što pomanjka naših, a Turaka pogibe 26 a raniše ih 30, a konja oteše naši 10.
1663. Istoga dneva druga vojska udari na Igrane i na Dračnice, 1600 ljudi. Opališe oba sela, odagnaše goveda 50 a male živine 100, ali se malo pofališe, jer ji ubiše 40, a raniše 26. Poginuše dvi buljukbaše Halset Glize Kapo Karamilić, Kurbegović iz Gabele, a Turci naša dva raniše, veće ništa, ali jedva Turci utekoše, vele ji puče od žedje bižeći, nego od puške i od oružja, i to me čelo kako se dogodi.
1663., gospoinšćaka 18. harambaša Pave Vukelić svojom družinom od Mostara dovede Turčina, a drugoga posika, i dogna goveda 40, konja 6. Tako se plini i svi zdravo dodjoše, fala B. Amen, tako.
1663., gospoišćaka na 20. harambaša Juriša Lekić, samo 50 junaka, dogna iz Dumna 6 stotina male živine koza i ovaca, goveda 18, konja 3. Tako se robi i dobiva po turskoj zemlji, i dodjoše svi zdravo, fala B. Amen.
1663., miseca gospoišćaka na 22. harambaša Mati Koćkalo dovede iz Rame 15 turske čeljadi, samo 25 junaka i svi zdravo, B. f.
1663., miseca rujna na 11. harambaša Mati Koćkalo, samo 40 junaka, dovedoše 40 goveda od Mostara i svi zdravo, fala Bogu.
1663., miseca rujna na 17. u Tučepi ubi brat brata iz puške, Križan Juru, Radanovi sinovi. Istoga miseca na 19 u Dračnica ubi Nikola Cvitanov Mihu Alačeviča biljom po glavi na mistu, koliko da se nije rodio.
1663., miseca rujna na 19. otidje harambaša Grgur Kuštrić samo, 46 junaka, pod Ljubuški i uhiti 4 robja i dovede. Istoga puta na 21 uze kulu na Norinu i u kuli sina dizdareva i još 2 posikoše i utopiše 6 lumbarada u Neretvu i 12 kadeta i osta jim 3 lumbarde što nemogoše uvaliti u Neretvu i svi zdravo.
1663., miseca rujna na 25. harambaša Ivan Delalija i harambaša Tadija Kulišić, samo 23 junaka, i podjoše pod Velež i dovedoše 7 robja turskoga, a tri posikoše, i dognaše 7 konja i još 2 ukomnice i svi zdravo, f. B.
1663., miseca rujna na 26. Jure Slipica, samo 14 junaka dovede 13 robja turskoga, 6 posikoše iz Neretve od Konjica i svi zdravo fala Bogu.
1663., miseca rujna na 29. harambaša Pave Vukelić, samo 40 junaka, u goru i dovede 8 robja turskoga a 4 posiče i svi zdravo, fala Bogu.
1663., miseca listopada na 7. harambaša Jurić, samo 33, u Jezeru udriše na Turke, 5 živi dovedoše, 2 posikoše a raniše 4. Naši svi zdravo, f. B.
1663, miseca listopada na 12. podjoše primorske harambaše, samo 1250 junaka, i porobiše Goricu, Soviće i Lukavac i Jimotu i dovedoše 240 goveda, 15 konja, 720 živine, 4 turskoga robja i 3 kršćanina za galiju, a ubiše bandura 9 a naša dva raniše a ostali zdravo, f. B.◊
1663., miseca listopada na 13. Turci porobiše Žeževicu i odvedoše robja 30 a posikoše 8 ljudi.
1663., miseca listopada na 21. harambaša Jurić, samo 76 junaka, podjoše pod Vrgorac, dovedoše 20 goveda i 2 konja. Istoga dneva pobi se s Jurićem vojvoda Jakić i biše ranjena 3 čovika: Jurić, Nikola, Ivićev Jure Jakićev brat i još malo vraga ne bi.
1663., miseca listopada na 22. harambaša Ivan Katić, Ivan Delalija, Nikola Martičić podjoše u Popovo i dognaše goveda 35, konja 8, živine 60 i tri robja kršćanska bolja od sebe, virujte mi.
1663., miseca listopada na 24. harambaša Grgur Kuštrić podje, samo 18 junaka, i dogna iz Gabele 11 goveda, 8 konja, a iz Ljubuškoga 70 živine, 5 goveda, 3 konja i dite tursko i svi zdravo.
1663., harambaša Grgur Kuštrić podje u Gabelu i doćera 35 goveda i 1 Turčina, miseca studenoga na 12. samo 14 junaka i svi zdravo.
1663., miseca studenoga na 20. harambaša Mileta, samo 42 junaka, otidje u Jezerac s onu stranu Ilina brda, uhiti turske čeljadi 16 robja a posiče 10, a ostali svi zdravo.
1663., miseca prosinca na 6. Sekuju (?) samo 14 junaka iz Čitluka dogna 41 goveda i svi zdravo, f. B.
1663., miseca prosinca na 15. harambaša Ivan Katić i Kulišić Tadija i Nikola Martičić, samo 50 junaka, porobiše Banočiće i Mišljen kod Ljubinja i doćeraše goveda 60, konja 3, male živinje 600 i pogubiše 2 Turčina. Naši svi zdravo, f. B.
1664. Neka se zna što će se učiniti ovoga godišta.
1664., miseca sičnja na 4. harambaša Grgur Kuštrić, samo 70 junaka, porobi s onu stranu Gabele, porobi i mnoge isikoše, i dogna goveda 50 a konja 18, male živine 400 i svi zdravo f. B.
1664., miseca sičnja na 9. Mati Baričič, samo 15 junaka, otidje u Dumno i dovede 7 robja turskoga i 4 konja i svi zdravo f. B.
1664., miseca sičnja na 12. harambaša Ivan Zale, samo 60 junaka, dogna iz mostarskoga Blata male živine 250 a goveda 3 i svi zdravo f. B.
1664., miseca sičnja na 16. Primorske harambaše porobiše Orahovno, Ramno, Fialinu u Popovu i popališe svekoliko, dovedoše čeljadi 30, živine male 800, goveda 90, konja 3, i ostale robe što je moga tko doniti; a bilo je vojske naše 300 i svi zdravo f. B.
1664., miseca sičnja na 26. harambaša Mati Baričić, samo 6 junaka, na Vrlici pod Imoskim ubiše harambašu Ališaha i ćer mu, a 4 živi dovedoše čeljadi turske; naši svi zdravo f. B.
1664., miseca veljače na 13. harambaše Primorske, samo 260 junaka, podjoše na vlahe cetinske i zapliniše ovaca 5000, goveda i konja i ostaloga blaga dosta, ali zaludu, jere pritekoše Vlasi i oteše svekoliko i ubiše 2 a 6 živi uhitiše, a ostali utekoše, ali jedva dotekoše.◊
1664., miseca veljače na 16. turska četa dohodi na Makarsku, Jalibeg, samo 30 junaka, i odvede 1 babu i to mu čelo.
1664, miseca veljače na 19. harambaša Pave Vukelić, samo 16 junaka, dovede 4 čeljadi turske a 2 posiku iz Imockoga i svi zdravo fala Bogu.
1664., miseca veljače na 21. u Podgori svadiše se hajduci i pobiše se. Pade mrtav Petar Vasilivić, Ivan Koljučija grabovničan, još jedan soldat, da ne prispe ljudi vele bi zla bilo, jere su bili pijani.
1664., miseca marča na 9. harambaša Juriša Lekić i Mati Kojkalo, samo 90 junaka, dognaše iz Rakitna 70 goveda i 20 konja i 14 turske čeljadi robja a 3 posikoše, a kršćanske pet i svi zdravo fala Bogu.
1664., miseca marča 11. harambaša Mati Baričić, samo 26 junaka, dovede iz Buškoga blata 6 turske čeljadi a 2 posiče, a 3 kršćanske i svi zdravo f. B.
1664., miseca marča na 22. harambaša Pave Vukelić i Juriša Lekić, samo 230 junaka, podjoše pod Ljubuški i zasidoše Turkom u polju, štogodi izadje ne uteče, ubiše ji 7 a živi dovedoše 8, a naša 2 raniše a ostali zdravo dodjoše f. B.
1664., miseca travnja na 16. dodje na Makarsku turska četa 460 Turaka, ali se ništa ne pohvališe jere nikoga ne uhitiše f. B.
1664., miseca travnja na 28. dodjoše Gabeljani s fuštom u Farski školj i uhitiše 12 čeljadi, ali se malo pohvališe, jere jim naši pritekoše, fuštu jim oteše i sve robje i još tri Turčina Alibegovića Mehmetbega, uteče jih 20 u Pelišac, ne mogoše ji naći nikako a iskaše 4 dni. Naši fala Bogu zdravi svi.
1664., miseca travnja na 28. harambaša Mati Baričić samo 12 junaka, dovedoše 4 sužnja, konja 8, goveda 10 od Imockoga i svi zdravo f. B.
1664., miseca svibnja na 6. Marko Vodanović, samo 5 druga, dogna 10 konja izpod Imockoga i svi zdravo.
1664.~ miseca svibnja na 24. dodje 5 konjikova Turaka na Makarsku i naši ji oćutiše, tako srića hoti, nijedan ne uteče nego ji sve 5 uhitiše živi i na konji, da nijedan puške neizpali, naši svi zdravo f. B.
1664., miseca svibnja na 31. otidje naša četa 130 ljudi zasisti Zadvaranom, ali prvo prodjoše nego jim zasidoše, tako naši i porobiše Blace u Radobilji i dognaše male živine 230, a konja 20, a goveda 20, i svi zdravo; ali Grgura Bušeljića harambašu ujide zmija, jedva priboli.
1664., miseca srpnja na 6. otidje naša vojska u Imocki da porobi i popali. Zarobiše male životine 2000, konja i goveda 200, robja turskoga 3, posikoše Turaka 8, popališe kuća 100, a naša 3 raniše a biše vojske 800 naše, ostali zdravo f. B.
1664., miseca srpnja na 12. podje naša vojska na Kameno brdo i zarobiše dosta, ali zaludu, jer ji pritekoše Gabeljani i ubiše 3 naša, iz Omiša sva tri, a ostali zdravo. Turčinu nijednom ništa. ◊
1664., miseca srpnja na 16. otidje naša četa k Mostaru u Blato za izmamiti Bandure, koji su im veće puta priticali i plino otimali; lipo ji izmamiše uput 4 pogubiše a 6 živi uhitiše a ostali se sbigoše u jednu kuletinu hotijući se ubraniti, ali se malo pomogoše, jerbo naši kuletinu prokopaše, vrlo ji izraniše, 12 mrtvi bi, a ostali malo koji neranjen izmače se. Našega 1 raniše a bilo je 140 junaka a Bandura 70.
1664., miseca ilinšćaka na 7. harambaša Parać, samo 60 junaka, otidje u planinu i namiri se u Zavelimu na Harapoviće, onde se pobiše, 3 živa uhitiše, 2 glavu odsikoše i Turci se dobro podniše, 1 našeg ubiše i Paraću ruku pribiše a ostali svi zdravo f. B. Gosp.
1664., miseca ilinšćaka na 8. dodje Janković s galijom i 3 fušte na vrh Brača i porobi 2 kuće u sv. Martin, Ačevića i Janičića i ostalo selo, malo što i osta, jere su robili Dukalu, Blace u Radobilju i vratiše sve na sramotu nakon 3 miseca, to jest, hajduci što su godi u Blaci zarobili.
1664., miseca ilinšćaka na 12. harambaša Marko Lovićanin otidje, samo 22 junaka u Bosnu priko Neretve, i kada su onamo prišli, uput ji Turci nadjoše i ubiše 4, a 2 živa uhitiše a ostali dodjoše, 2 ranjena ostali zdravi.
1664., miseca ilinšćaka, na 13. harambaša Ivan Katić i Kulišić Tadija, samo 27 junaka, i zarobiše u Cvačićici 20 konja, 4 čovika kršćanina, bolji od sebe viruj mi.
1664., miseca ilinšćaka na 14. harambaša Juriša Lekić, samo 20 junaka dovede 3 bule iz Raške gore.
1664., miseca ilinšćaka na 26. harambaša Mati Kojkalo i Marko Lovićanin, samo 40 junaka, dognaše iz mostarskoga Blata goveda 36 i svi zdravo f. B.
1664., miseca gospoinšćaka na 1. podje Juriša Martinčević i Martin Rusandić, samo 28 junaka, i zasidoše u Radobilji Turkom. Srića jim iznese Alibega Matuzovića, tute ga vrlo raniše i nosiše ga daleko, a kada vidiše da krepaje, tako mu glavu odsikoše; i dočim je živio svakomu je junaku obećava 300 groša i još darove plemenite.
1664, miseca gospojšćaka na 17. harambaša Grgur Kuštrić, samo 40 junaka, uhiti pod Norinom čopula 5 a ljudi 10. Naši svi zdravo fala Bogu.
1664., miseca gospojščaka na 23. harambaša Pave Vukeljić, samo 18 junaka, dovede iz Sovića 4 čeljadi turske i svi zdravo f. B.
1664., miseca rujna na 12. harambaša Pave Vukeljić, samo 20 junaka, s onu stranu Neretve u Jasensku udriše na bandure i ubiše ji 5, živi dovedoše u Primorje 5, naši svi zdravo f. B.
1664., miseca rujna na 15. Petar Zahočić, samo 4 junaka, izpod Imockoga i Spasika dovede Turčina i 3 magarenja i svi zdravo f. B.
1664., miseca rujna na 17. harambaša Marko Lovićanin, samo 18 junaka, dovedoše 6 čeljadi turske iz Rame; takodjer istoga dne Ivan Galijot, samo 15 junaka, dovede 2 čeljadi turske iz Drešnice i svi zdravo f. B.◊
1664., miseca rujna na 18. otidje naša četa da porobi Metkoviće, al ji oćuti straža, tako i ne udriše na selo na Sjenće i uhitiše 3 čopulje i 3 čovika, a 2 posikoše. Naši svi zdravo f. B.
1664., miseca rujna na 20. harambaša Ivan Galijot, samo 12 junaka, dovedoše 3 čeljadi turske iz Mostara i jedno kršćansko, koje se bilo reklo poturčiti, tako rekoše.
1664., miseca rujna na 21. Marko Vadanović, samo 6 junaka, dogna izpod Imockoga 8 goveda, male živine 20 i svi zdravo.
1664., miseca rujna na 23. Matijaš Čunjević iz Podgore uskoči u Turke i odvede tudju ženu od muža a svoju ostavi s dvoje dice, nevirno kolino Batošića.
1664., miseca listopada na 5. harambaša Juriša Lekić samo 25 junaka dogna iz Dumna konja 18 i dva čovika za sužnje.
1664., miseca listopada na 19. Vicko Kežic, samo 12 junaka, odagna konje svoje rodbine iz crljenoga grma 18 konja.
1664. miseca listopada na 20. biše tri mejdana pod Kozicom Mati Bilosaljić i Turčin iz Ljubuškoga i rani Turčina vrlo po ruci — i Grgur Perić iz Živogošta imenom Deranja, a Turčin od Mostara harambaša Harapović, ali Turčin rani našega po livoj ruci ter vrlo — i Jivan Medvidović imenom Galijot, a Turčin od Mostara harambaša od banduri, ali naš izbi Turčinu mač iz ruke pak se podiže po ruke pritišće Turčina i zakla bi ga zubi, a pritekoše diveri tako ji i raztaviše, nego zajitio jedan put jagodicu i ono odgriza, neka se zna da je bijo na mejdanu.
1664., miseca listopada na 25. harambaše Mate Baričić, samo 12 junaka, u Dumnu uhiti 8 turske čeljadi i nehtiše se voditi, za to ji sve izsikoše, nego jedno povedoše, tako i ono uteče, neka nije ni njega, naši svi zdravo f. B.
1664., miseca studenoga na 1. Ivan Medvidović Galiot, samo 20 junaka, dovede 2 Turčina i desetero konja, što razbiše turmu na Polji, i Turci se uciniše groša 500, naši svi zdravo f. B.
1664, miseca studenoga na 5. harambaša Mihalo, samo 8 junaka, dogna konja 25 iz Dumna od Stipanjića i svi zdravo f. B.
1664., miseca studenoga na 12. harambaša Juriša Lekić dovede 8 Turčina i bulu i 8 konja a bilo š njime junaka 20 na Posušju a Turci Imoćani. Istoga dneva Turci Zadvarani ubiše dvi harambaše hajdučke, Markonju Čalića i Vida Novalića, a raniše Grgura Picokarca a ostali utekoše, i ovo je bilo na Slimenu.
1664., miseca studenoga na 14. Buljukbaša Vujo Ćurčić, samo 9 konjika i deset pišaca, roba ne odvede nego 4 konja Brehaloski a čeljad utekoše, tako srića hoti.
1664., miseca studenoga na 14. Jure Slipica, samo 12 junaka, dovede čeljadi turske 5 iz Rame i svi zdravo f. B.
1664., miseca studenoga na 19. Jura Slipac pobi se s Turci u Tihaljini i Turci mu ubiše druga a 2 raniše; a oni Turkom oteše plino i uhitiše od 500 groša i raniše, koje su plino Turci bili oteli u Čorbini, a da Jure nedodje, baš bi i njih Turci bili pohitali sve◊kolike što je bilo 120 a Turaka je bilo 60. Ljubušani a s Jurom je bilo 30 hajduka.
1664., istoga miseca na 22. harambaša Mati Baričić, samo 7 junaka, dovede 3 bule iz Kupresa a četvrtu smakli, i svi zdravo, fala Bogu.
1664., miseca studenoga na 29. Gravran aliti Ivan otidje u četu, samo 6 junaka, i dočeka ji Mujo Ćurlić svojom družinom u Žeževici i uhiti Gravrana i još 3 a dva utekoše ter jedva brže noge odniše.
1664., miseca prosinca na 5. harambaša Pave Vukelić dovede 3 čeljadi turske iz Seonice i Duvna, a dva je Turčina pogubio, bilo je junaka š njime 16, svi zdravo.
1664., miseca prosinca na 6. otidje naša vojska na Popovo, 500 junaka a prid njimi Miloš Jelisavčić i zarobiše male životine 1700, goveda 130, konja 20. Naši svi zdravo, jer se nije niko ni bijo, nego našli sve pusto.
1664., miseca prosinca na 15. ukaza se jedna zvizda čudnovata, prid sobom nosi kako radje vele duge, a ona nije svitla nego tavna i duga, traja do 20. sičnja.
Ovoga godišta 1665. Što se čini u Primorju.
1665., miseca sičnja na 29. harambaša Pave Vukelić otidje, samo 10 junaka, u Boćno, i uhiti dve čeljadi turske, i posla ji amo, a on udari na drugu kulu, samo 8 junaka, i dočekavši ji Turčin tako nožem u glavu, i jedva ga duhata doniše amo. Tako pogibe Pave veliki harambaša, koga se bojaše Turci dosta zemana.
1665., miseca veljače na 7. harambaša Juriša Lekić, samo 14 junaka, dogna male životine 80, a goveda 18 od Mostara.
1665., miseca marča na 1. Jure Dauka, samo 9 junaka, dovede jednu bulju i 8 konja od Mostara, i svi zdravo f. B.
1665., miseca marča na 9. Matijaš Kraljević, samo 12 junaka, dovede tursko čeljade iz Imockoga a troje ji posika, jer se nehtili voditi, naši svi zdravo.
1665., miseca marča na 15. harambaša Juriša Lekić, samo 15 junaka, dogna iz Imote, iz Lukovca goveda 6, a male živine 40. Istoga puta od Mostara dogna 6 goveda, i svi zdravo f. B.
1665., miseca marča na 20. u Podgori ubi Stipan Tolić svoga pastorka na mistu radi njegova otčinstva.
1665., miseca marča na 21. Petar Zaočič, samo 6 junaka, dogna izpod Imockoga 6 goveda i 3 konja. Svi zdravo f. B.
1665., miseca marča na 21. Vicko Kežić, samo 12 junaka, pobi se s Vrgorčani na Voškopolju u Podoborju. f. B. 2 živa dovedoše, a jednoga pogubiše. Naši svi zdravo f. B. Amen. ita fiat.
1665., marča na 29. Jure Labuca, samo 8 junaka, dogna 6 goveda, 2 konja, jednu bulu od Mostara, naši svi zdravo f. B.
1665., miseca travnja na 3. harambaša Matijaš Kraljević, samo 15 junaka, iz Ljubuškoga, posla 8 konja po družini, a on se vrati◊ samodrug u Vrgorac prijatelju, tima dodje Ljuljević s Ljubušani, onde ga raniše i ufatiše i odniše u Ljubuški, a drug mu uteče.
1665., miseca travnja na 12. Grgur Vranješ, samo 6 junaka, dogna izpod Imockoga i Slavine goveda 18, kljuse i svi zdravo f. B.
1665., miseca travnja na 17. bura odnese drivo Kucetića iz Makarske, i u drivu ljudi 6, ljudi fala Bogu skampaše u maloj ladji a drivo bura privali još na srid konjala, biše puno žita.
1664., miseca travnja na 24. Nikola Bembelja samo 4, otidje u četu i dočekaše ga Turci na Privornici, ubiše Juru Larzića a 3 utekoše.
1665., miseca travnja na 26. Ivan Galijot i Marko Lovićanin, samo 30 junaka, dovedoše 5 robja turskoga od Mostara i 4 kršćanina 2 iz Konja a 2 iz Duvna, i 9 konja, naši svi zdravi f. B.
1665., miseca maja na 2. igrajući se dva hajduka, to jest Jakov Vrlje i Karača Andrija, i tako maskareći se ubi Jakov Andriju iz puške na mistu.
1665., miseca maja na 3. Udari grad, vijar i pomete tolike ptice brez broja, samo naša dica uhitiše i nakupiše 600, a kamo ostali narod, tome broja ne ima, niti je nitko sazna ovo čudo koe se učinilo o tica i prikor.
1665., miseca maja na 6. nadje snig po Baškoj planini.
1665., miseca maja na 7. Martin Glumčević sam otišao u Duvno, dovede jedno tursko dite i proda za 70 groša, bila bi velika ištorija sve kazati.
1665., miseca maja na 8. harambaša Juriša Lekić, samo 25 junaka, dovede 3 Turčina iz Imockoga i ubi Antuna Grančića na mistu, i dovede 1 konja i 3 vola, 30 male živine, i još uskočiše 2 tri Bistovljanina i ovi Turke izdadoše.
1665., miseca maja na 8. Grgur Vranješ i Srako Vehgić uplivavši u otok u Proložcu ubiše Merčana Turčina, neprijatelja fratarskoga po mnogo načina.
1665., miseca maja na 18. nadje snig po primorski planina od Staze do Baške planine, tako je viruj mi.
1665, miseca maja na 22. harambaša Mati Baričić, samo 16 ljudi, dovede 2 čeljadi turske i posiče ji 8, jere se nektiše voditi iz Livanjskoga polja, i toga puta dovede Luku Karljića i dvoe konja. Naši svi zdravo.
1665., miseca maja na 28. Jakovac Božić, samo 5 druga, dovede iz Ljubuškoga Turčina i jednoga kršćanina, boljega od sebe i 2 konja tako srića njegova.
1665., miseca srpnja na 8. Grgur Vranješević, samo 6 drugova, dovede izpod Imockoga divojku Turkinju i dvoje dice kršćanske, oni svi zdravo.
1665., miseca srpnja na 19. trčaše Turci prid Omiš, 150 junaka Livnjana i pred njima Mujo Čurčić, ali tako hoti srića, nikoga ne uhitiše, nego 2 Turčina pogiboše a 4 raniše, naši svi zdravo f. B.
1665., miseca srpnja na 21. harambaša Mati Baričić samo 20 druga, dovede Turčina, a drugomu glavu odsiče izpod Imockoga. Amen.◊
1665., miseca srpnja na 26. harambaša Juriša Lekić, samo 45 draga, uhiti u Posušju 3 bandura i barjak, a bilo je bandura 35, a ostali utekli, tako se biži ko more uteći; istoga puta dogna a 10 goveda iz Blata izpod Mostara, naši svi zdravo.
1665., miseca srpnja na 29. Jura Lucić, večer na Petrovdan, opi se, koliko mu godi volja donosi i leže spati u brodu na Makarskoj, kad bilo u pitele da ga bude, tot on mrtav budući zdrav vrlo.
1665., miseca ilinšćaka na 12. Alibegović iz Gabele, samo 18 junaka u tri čopule, otidje na more u Korčulanski školj, i uhiti 2 divojke, vrativši se opet od onuda u Pelišcu, uhiti Grgura Žarkovića, vojevodu, i još š njime 4 vojnika i dvi ladjice, dosta velike, odvede u Gabelu.
1665., miseca ilinšćaka na 15. harambaša Grgur Kuštrić, samo 25 druga, ukobi tri čopula di idju na more, onde se pobiše, 2 Turčina poginuše a trećega živa dovedoše, i čopule oteše i dovedoše, naši svi zdravo f. B.
1665., miseca gospoišćaka na 13. otidje naša četa, 12 ljudi, zarobiše u Vlašići malo goveda i pobigoše put Tihaljine; ali ji dočekaše Turci u Tihaljini i ubiše Marka Vodanovića na mistu, a drugom oteše kabanicu, a ostali Turci i nevidiše tako plino i prognaše.
1665., miseca gospoišćaka na 20. harambaša Mati Baričić, samo 22 druga, u Glavini, uze kulu Begovića, ali se privari, jere turske čeljadi ne nadje, a osta ji pet što oe nadjoše, tako srića hoti. Naši svi zdravo.
1665., miseca gospoišćaka na 25. harambaša Juriša Lekić, samo 25 druga, dogna s Bile od Mostara male živine 300, a goveda 30, i ovo učini na svoju viru svomu sužnju, za to nikada u hajduku ne drži vire.
1665., miseca rujna na 3. fra Stipan, samo 4 druga, dovede 2 čeljadi turske, 1 pogubi.
1665., miseca rujna na 7. Turci uhitiše Šimuna Milanovića u Podbrehalju na dugomu ratu i odvedoše ga na Zadvarje.
1665., miseca rujna na 8. harambaša Mihalo i Dujam Lović, samo 20 druga, pobi se s Turci u Breli, ubiše dva čovika, a Turci našega jednoga, tot sva tri kršćanina.
1665., miseca rujna na 12. harambaša Marko Lovićanin, samo 9 druga, dovede 6 turske čeljadi iz polja Saraskoga, i svi zdravo dodjoše, f. B.
1665., miseca rujna na 21. harambaša Juriša Lekić, samo 40 druga, dovede od Čerina male životine 700, goveda 30. I ovo je učinio na svojoj viri, jer jim je viru dà, da ji neće robiti, pak ji je porobijo, toliko je uzdanje u hajduku.
1665., miseca listopada na 8. Otidjoše primorske harambaše k Mostaru, 136 druga, Grgur Bušelić, Ivan Galijot, Jure Slipica, Ivan Katić i zarobiše goveda 100, konja 35, i udariše za njimi Mostarani u potiru, stigoše ji na Vučjaci, onde se pobiše vrlo. Turaka uhitiše živi 16, ubiše 4 a raniše ji 5, a Turci našega jednoga◊ ubiše a raniše 3. Tako se tira iz Mostara na Vučjake, hotijući plino oteti, tako i nabasaše, pazi se vrlo svak.
1665., miseca listopada na 18. Juriša Lekić, samo 12 druga, dovede jednoga Turčina i 2 kršćanina, i šestero konja iz Doljana, prvo toga posla 6 konja i 2 čovika iz Imote na svojoj viri hajdučkoj.
1665., miseca listopada na 23. pogibe harambaša Grgur Kuštrić, i još 2 raniše banduri iz crkve u Zažabju, a naši nji dva ubiše a raniše ji 7 i tako na viri pustiše, jere inako nemogoše.
1665., miseca listopada na 26. harambaše Mati Baričić, samo 15 druga, izpod Imockoga dovede 4 turske i ubi Zulfikar agu i dogna goveda 10 i jednoga kršćanina, 2 konja, naši svi zdravo.
1665, miseca studenoga na 4. harambaše primorske, samo 140 druga, dovedoše čeljadi turske 3 iz gornje Drežnice, a pogubili ji 3, i dognaše goveda 30 a male živine 150, i još robe koliko je ko moga nositi. Naša raniše 2, a ostali svi zdravo f. B.
1665., miseca studenoga na 25. otidje naša četa 160 ljudi i dognaše goveda i konja 120, male živine 450. Ubiše 2 čovika, a naš jedan pogibe.
1666. ovoga godišta što će se učiniti.
1666., miseca sičnja na 18. harambaša Mati Baričić samo 20 druga, dovede iz Dumna 2 roba kršćanina i 8 konja. Istoga puta iz Imockoga dovede 2 robja turskoga, naši svi zdravo f. B.
1666., miseca veljače na 20. jedan Turčin odnese Ivanu Galijotu iz Podgore 50 cekina i 2 ječerme s tokami veliki, i jedno 30 groša, a druge 25 groša i spone 12 groša, i još robe što je moga nositi, i budući se krstijo, ter mu rodjak: zato se svak pazi Turčina kako vraga paklenoga.
1666., miseca marča na 18. Turci Zadvarani uhitiše dva popa i jednoga štampatura od figura u Podbrehalju s brodom i bili su iz Omiša, i hotijući ukrcati malo drva; tako se drva plaćaju.
1666., miseca marča na 23. harambaša Mati Baričić s družinom, ubi jednoga bandura a drugoga živa dovede, u Slivnu se naši, tako srića hotila.
1666., miseca marča na 24. Matijaš Lunjević, samo 15 druga, odvede iz Tučepi Ivana Jajinovića i još troje čeljadi. 1666., marča na 31. pobi se naša vojska i turska u Cetini kod Sinja i pogibe naši 450, a Turaka pogibe 150. Vrlih Turaka pogibe baš po izboru što valja, ali zaludu, jer Turci dobiše i bi njihovo junaštvo.
1666., miseca travnja na 6. harambaša Juriša Lekić, samo 50 druga, dovede Turčina i bulu, još dite iz Duvna iz Crljenica, a naš jedan pogibe ondi na mistu.
1666., miseca travnja na 7., Marko Harar, dovede 3 čeljadi turske iz Dumna iz Mandina sela, sam i njegova žena i dovede u Kotišinu sve troje. Tako se vojuje i dobiva.◊
1666., miseca travnja na 14. Grgur Vranješ otidje, samo 6 druga, i dočekaše ga Turci kod Turije, onde ubiše 2 a trećega živa uhitiše, a Vranješa malo raniše.
1666., miseca svibnja na 7. harambaša Mati Baričić, samo 14, dovede 2 čeljadi turske, a jedno posikli u Glavini. Istoga dana uhitili jednu bulu i posla po dva druga, kad došli u Biokovu, tako i zaspali, a bula unatrag doma.
1666., miseca svibnja u 9. u Podbrehalju Turci ubiše 3 hajduka a 2 raniše u brodu, a malo i broda ne uzeše; da nebude druge pomoći, baš bi se zgodilo da nebi nijedan uteka.
1666., miseca svibnja na 16. harambaša Mihalo i Luka Zdilarić, s družinom 40 ljudi, dočekaše Ljubušćane, koji su gonili trgovinu, 3 Turčina ubiše a četvrti uteče, a dognaše goveda 16, konja 3, male životine 50.
1666., miseca svibnja na 25. Mati Janičić, samo 6 druga, uhiti 2 Turčina i trećemu glavu odsiče na Posušju, i bili so iz Imockoga Turci, i tako ji vodeći, dočekaše ji Turci svrhu strana Bosta, sužnje jim oteše, jednoga ubiše, 2 raniše, a jednoga živa uhitiše; tako se vojuje.
1666., miseca svibnja na 30. Marko Harar, samo 10 druga, dovede 4 čeljadi turske iz Rame a peto posikli, naši svi zdravo.
1666., miseca srpnja na 26. dodjoše Turci Gabeljani, Ljubušćani, i na svojoj viri porobiše Baćinu i odvedoše čeljadi 35 u sve, a njimi ništa, jer nije niko ni bio.
1666., miseca ilinšćaka na 8. Grgur Vranješ otidje u Bosnu, samo 7 druga, 4 dovedoše, 3 Turčina od Maglaja a 3 ostala da još što uhite, hitali ali ne dovedoše, veće posikli 2 Turčina ter bogata.
1666., miseca ilinšćaka na 14. primorske harambaše, samo 300 druga, otidjoše i porobiše Donju Dešnjicu i uhitiše čeljadi turske 18, a posikoše 4, zajaše male živine 1500, goveda 70, konja 20; naš 1 onde pogibe. Ali ji dočeka Halajbeg kod Krenice, samo 70 konjika i 300 pišaca, onde se dobro pobiše i ubiše 2 spajie a raniše ji 5, pak drugi put pobiše se u Tihaljini, ubiše 3 Turčina a 4 uhitiše; ali Turci ubiše harambašu Jurišu Lekića, i tako se vojuje aliti bije.
1666., miseca gospoišćaka na 22. Marko Lovićanin, samo 12 druga, dovede 6 čeljadi turske a 3 posika u Rami, naši zdravo f B.
1666., miseca rujna na 10. Grgur Vranješ, samo 6 druga, dovede Alijim Ćućka i uciniše ga 500 groša, ali jim uteče tot zaludu.
1666., miseca rujna na 13. dodje bosanski vezir i hercegovački paša, samo 40.000 vojske i 6 lumbarada, da razori Gradac i porobi sve Primorje quidquam; nego se opri gjeneral Katarin Korner i ubiše mu 1000 ljudi, ako li i vele veće, ko zna. Naša 2 pogiboše, a 5 raniše i naši Gradac minoše, pak se Turci vratiše, jere naprid nesmidoše i tako se ta vojska razadje, ne odvede ni diteta ali kokoši. G. B. fala i slava po sve vike vikom, amen, i u napridak okoristijo. Vele bi bilo pisati sve pišući.◊
1666., miseca studenoga na 26. Grgur Vranješević samo 18 druga, dovede turske čeljadi 5 iz Duvna od Županja potoka a jedno posikli, naši svi zdravo f. G. B. tako budi.
1666., miseca studenoga na 26. u Dračnica pobi se Matijaš Ćikić sa hajduci i ubiše mu sina, a kad on to vidi izvadivši mač rani tri hajduka i jopet hajduci ubiše Matijaša sutra dan, ali umriše dva hajduka, koje on izrani a treći priboli; tako se bije.
1666., miseca travnja na 2. utopi se Toma Kordjanović samo 12 druga i brod i sve štoe u brodu, na Punti sućuranskoj podaleko, ne izpliva, jer je bilo obnoć.
1666., miseca prosinca na 14. harambaša Mati Baričič, samo 56 druga, dogna male živine 430, goveda i konja i svi zdravo.
1666., miseca prosinca na 19. Grgur Vranješević, samo 25 druga, dovede čeljadi turske iz Dumna 8, a 2 posiče, naši svi zdravo f. G. B. Amen.
1667., miseca sičnja na 15. harambaša Mati Baričić, samo 12 druga, dovede 4 čeljadi turske iz Imockoga, a 2 posiče, goveda 8, i svi zdravo.
1667., miseca veljače na 8. Ivan Galjihot dovede 6 čeljadi turske iz Mostara a 4 posika, i biloe druga 30 i svi zdravo f. G. B.
1667., miseca veljače na 11. harambaša Mati Aničić otidje, samo 5 druga, u četu i dočekaše ga Turci kod Zavelima, Mijija živa uhitiše, Juru Kovača ubiše, a 3 utekoše.
1667., miseca aprila na 5. Mati Baričić, samo 15 druga, dovede 2 Turčina izpod Imockoga.
1667., miseca aprila na 6. bi velika trešnja zemlje, da se mnoge crkve razpukoše i kuće, a čeljad pobiše. U Podgori crkva Svisveti pade je polovica i o jednoj kući ubile stine dite. U Dubrovniku malo što i osta, tako glas dodje, da ji je mrtvi 8 hiljada prvoga puta, a tresla se onda zemlja veće puta u malo vrime i vazda je ubilo, a jedna kuća se prosula duboko 40 sežanja, a veće gori više čudo se čuda učinilo, ja nekti pisati.
1667., aprila na 10. Marko Lovićanin, samo 7 druga, dovede 4 robja turskoga iz Prozora, a 2 posika, naši svi zdravo f. B.
1667., madja na 12. pade snig tiha do srid stina po Primorju i dura 8 dana, toliko veličak bi, viruj mi.
1667., miseca srpnja na 6. Martin Jagmić, samo 35 druga, dovede Aliha Papučića i ženu mu i još njegove 5 dice iz Vrgorca. Naši svi zdravo, f. G. B.
1667., miseca srpnja na 13. Žaper, samo 10 druga, dovede 4 čeljadi turske iz Grahovice kod Drežnice.
1667., miseca srpnja na 13. Jure Hercegovac, samo 4 druga, dovede jedno dite tursko izpod Imockoga. Istoga dneva uhitiše Turci Pilipa Terzića u Gorici, a ostali utekoše harambaše Jakova Kazumovića.
1667., miseca srpnja na 22. Marko Lovićanin, samo 12 druga, dovede 8 turske čeljadi iz Drežnice a 2 porobiše, odi svi zdravo, f. G. B.
1667., miseca ilinšćaka na 12. svadi se Marko Kurtović i Vicko Kordić na Makarskoj i ubi Marko Vicka iz Kule na putu tako, da ništa nereče, nego skoči 3 puta.
1667., miseca ilinšćaka na 15. bi ubiven Ivan Kadobiljac od nevirni hajdukova na vrati od kule na Makarskoj. Opaki Petar Poljičanin za pravdu.
1667., miseca ilinščaka na 18. Marko Harar, samo 4 druga, dovede iz Banjeluke 3 Turčina, a dva pogubili, tako se vojuje na daleko.
1667., istoga na 19. dodjoše Gabeljani s fuštom pod Zaostrog i posikoše 5 čeljadi, a 5 odvedoše, svi zdravo otidjoše.
1667., miseca gospojšćaka na 12. Zdilarić, samo 14 druga, dovede 6 čeljadi turske iz Ljubuškoga a jedno posikli, naši svi zdravo f. G. B. Amen.
1667., miseca gospojšćaka na 20. Matijaš Ljuljević, odmetnik, uhiti Grgura Klaića iz Igrane, i još jednoga i odvede u Ljubuški.
1667., miseca gospoišćaka na 22. Kovil, samo 20 druga, uhiti Turčina u Proložcu i ucini ga 500 groša, ali zaludu, jer ji neda nego 250.
1667., miseca gospoiščaka na 23. harambaša Marko Biljanića i Jure Slipica, samo 40 druga, dovede čeljadi turske 6 iz Jablanice.
1667., miseca gospoišćaka na 28. nevirni Matijaš Ljuljević dodje, da s Turci porobi jednu kulu o Podgori, porobi, ali se ne ofali, jere pogibe kako pas, i tilo i duša, a Turci posikoše 2 dice malahne i čovika izraniše koji je Matijaša ubio, a drugoga odvedoše živa. Istoga dneva pobiše se dvi čete hajduka u Zavelima medju se mnidući da su Turci i ubiše Mihovila Duraka, a da se nepoznadoše, još bi bilo i veće.
1667., miseca rujna na 7. Jakov Lelekić i Jure Jercegović, samo 33 druga, udariše u Borčane u Dumna na Cigane i uhitiše živi 8, i dovedoše u Primorje, a posikoše ji 10, jer se ne dali voditi. Naši svi zdravo f G. B.
1667., miseca listopada na 20. Mati Baričić, samo 40 druga, dogna iz Bogodola male živine 550, goveda 21, i sve to učini na svojoj viri.
1667., miseca studenoga na 5. Marko Harar, samo 34 druga, dogna iz Seonice iz Dumna goveda 10 i tirali ji Turci do samoga Posušja, ali jim ništa nemogli, jer ji noć otela.
1667., miseca studenoga na 9. Vid Lekić, dogna iz Dunica, iz Vlašića male živine 350 na svojoj viri lipo, a bilo je družine š njime 35.
1667., miseca studenoga na 10. Marko Lovićanin i Jure Slipica, samo 12 druga, dovedoše 6 čeljadi turske iz Rame i pobiše se s banduri ramski i ubiše bandura 8 na mistu. Naši svi zdravo, fala Gospodinu Bogu. Amen.
1667., miseca studenoga na 28. podjoše sve primorske harambaše samo 360 druga, ali ji oćutili, tako s blagom utekli, veće ništo malo zatekli 550 male živine, goveda 10, konja 4, opalili kuća turski 52, mnogo žito i sino kako nije broja, koliko je šćeta. Našega jednoga raniše, Marka Harara.◊
Ovoga godišta što se čini 1668.
1668., miseca sičnja na 21. Jure Hercegović otidje u četu, samo 12 druga, i dočekaše ji aliti nadjoše, Imoćani u Vinjani, a oni vino piju, ter se opili; Nikolu Hercegovića ubiše, Juru Knezovića živa uhitiše, a ostali utekoše; tako se vojuje.
1668., miseca sičnja na 23. Jure Slipica, samo 30 druga, Otišli k Mostaru i porobili jednu tursku kuću i uhitili 4 čeljadi a peto posikli; ali ji Turci privarili, jere koja su dva na straži ostali čuvajući kabanica i toraba, one Turci pohitaše žive, a kad oni s robom izadjoše, tu i Turci dočekaše u busiji, ali f. G. B. ne ubiše ni jednoga, neg jednoga raniše i ubiše jednu bulu što su naši vodili, a 3 dovedoše u Primorje.
1668., miseca veljače na 26. Mujo Veslinović, samo 12 Turaka, dočeka 5 hajduka na Radosalju kamenu, jednoga ubiše, drugoga raniše, ali uteče, i ostali utekoše, ali jedva.
1668., miseca marča na 4. Ivan Komarić, samo 10 druga, dognaše 19 goveda, iz Vlaha ukrali ali jim ko dokučio.
1668., miseca veljače i marča do polovice, prodaše hajduci mnogo kršćana na galiju mletačku, vele 100 ljudi; ali skočiše fratri, iztiraše ji iz crkve, njih i njihove žene i svakoga, ko je njihov pomoćnik, tako se i ostaviše i na sramotu.
1668., miseca marča na 4. otidje Mati Kojkalo, samo 4 druga, u četu, a kada bili u Mostarskomu Blatu, onde se dva odmetnu u Turke, tako ona druga dva i ubiju, to jest ubiju Matija Kojkala i Vida Bogisalića, i odnesu im glave u Mostar, ter ji Turci vrlo pomiluju, jer im je Mati čudo jada zada i turske čeljadi proda.
1668., miseca marča na 5. Salibaša Vrgorčanin, samo 6 druga, odvede iz Podme 4 čeljadi i vrati se zdravo doma u Vrgorac.
1668., miseca marča na 5. ukaza se na nebu kako jedna greda iz priko Fara i dura 2 dana.
1668., miseca marča na 8. Marko Harar, samo 14 druga, dovede 5 robja turskoga iz vrh Duvna i Turčina posikli; jer je star bijo, i još jednoga kršćanina ubili iz puške u Gorici, ali su ji tirali Goričani po šumi, to se tako i dogodi.
1668., miseca aprila na 10. Grgur Vranješ, samo 15 druga, dovede iz Buka kneza i jol dva kršćanina i posla u Primorje, a on se vrati, samo 8 druga, i podju u Dumno i uhite 2 čovika kršćanina i 15 goveda: idjući amo dočekaše ji Turci na Vrlici, onde uhitiše Vranješa Turci, a oni raniše jednoga Turčina ter dobro.
1668., miseca aprila na 22. Parać, samo 7 druga, u Dumnu u Stipanići uhiti 7 čeljadi turske, pak se nehtili voditi, te ji isikli sve, nikakve koristi.
1668., miseca travnja na 23. Otidje Guvernatur Bencun, samo 460 ljudi, i udrili na Tribinje u Popovo, uhite čeljadi 30 kršćanske a turske 3, goveda 250, male živine 550 i svi zdravo došli na Sućura i plino dognali i razdilili. — Pak ji se opeta vrati 260 pod Dubrovnik, u selo koje se zove Orah, ondi 88 izmetnu i po◊robe selo, da nakrcaju tolike brode robe svakojake i posiku čeljadi niko veli 15, a niko 20, to se nezna koliko. Bog zna najbolje.
1668., miseca svibnja na 2. Marko Harar i Bože Vudraković dovedoše jedno tursko čeljade iz Županja potoka, a troje ji posikoše i još dovedoše 2 kršćanina iz Dumna.
1668. miseca svibnja na 4. Dujam Sovulj, samo 25 druga, porobiše Brele i Slime, dognaše goveda i konja 40, i ovo učiniše na dobroj viri svojoj, kakono ti hajduci.
1668., miseca svibnja na 8. Salibaša s drulinom uhiti Nikolu Cvitanovića i Tadiju Masnicu, a posika na Dračički stina, a Turkom ništa.
1668., miseca svibnja na 10. Mati Baričić, otidje na rok, samo 13 druga, k' Mustavagi Imonović na sinski most, al ne bi na roku, jere ga dočeka Stojan Kukavica, samo 40 druga: Matija živa uhitiše i još 3, a Božu Vudragovića rani i uteče, i ostali jedva utekoše, tako rekoše, i uciniše Mati 700 groša, a Filip Bogović 300. Tako ti je turski rok, pazi se svak.
1668., miseca srpnja na 1. sve harambaše primorske, samo 400 ljudi, otidjoše pod Imocki za izmamiti Turke iz grada, ali zaludu, Turci nedošli u busiju, a naši zapovrnuli 110 goveda i 3 konja živa a trećega ubili iz puške. Naši svi zdravo a Turčina uciniše 5 stotina groša.
1668., miseca srpnja na 6. izašli Gabeljani u fušti i pristali pod Bristom, ter ih se izmetne na suho 30 i podju u Lovčanj, ter uhitiše čeljadi 28, a jednoga posiku, a naši ubiju jednoga Turčina tome čelo. Istoga dneva pošla turska četa 300 i naših opaze: onde se i š njimi pobiju, Turaka pogibe 6 a 16 živi uhite, naša Turci 2 raniše.
1668., miseca srpnja na 8. Grgur Vehić, izašavši s Makarske pijan obnoć i nadje Jeru, Terzića Grgura ženu u mlinici svojoj, izvede je iz mlinice, pak je ubije, neznam zašto, koji je uzrok bijo.
1668., miseca srpnja na 18. Marko Lovićanin, samo 14 druga, dovede iz Rame turske čeljadi 5, naši svi zdravo f. G. B.
1668., ilišćaka na 7. harambaša Muja Ćurčić iz Livna, samo 40 ljudi, dodje k' Makarskoj i uhiti 3 čeljadi, goveda 18, male živine 60, i podjoše svi zdravo.
1668., miseca ilinšćaka na 14. Mati Baričić, Vid Lekić, Dujam Sovul, samo 80 družine, dočekaše Imoćana kod Žeževice, koji idjahu na Prominu na Zadvarje: onde se pobiše, Turaka živi uhitiše 5, a mrtvi 3. Što oteše robe zahire 18. Svi naši zdravo f. B.
1668., miseca ilinšćaka na 18. Jure Svraka, samo 18 druga, dovede čeljadi turske 4 iz Imockoga, a 2 posikoše, naši svi zdravo dodjoše f. G. B.
1668., miseca ilinšćaka na 21. otidje vojvoda Ivan Cucić s fuštom u Neretvu i dočekaše ih Gabeljani na Osinju, jedni po suhu a drugi po moru s fuštom, i ondi se pobiše; ali Turci našu fuštu uzeše i ubiše 2 vojvode i 4 soldata, a ostale žive povedoše u Ga◊belu 21 i Baptistu Stričića, a naši ubili 2 Turčina. Bio ji Turaka 120 a naši u sve 21, tako srića hoće.
1668., miseca ilinšćaka na 25. Loze, samo 12 druga, dovede 4 čeljadi turske a 2 posikli, naši svi zdravo f. G. B.
1668., miseca kolovoza na 18. Jurica iz Popova, budući amo doša i privirio se, odvede sobom 10 druga da idju u četu, tako ji izda Turkom. On ubijo Ivana Katića i ostala vojska ubila dva, a uhitili ji 3 živa a 2 jedva utekla. To ti se uzdati u svakoga.
1668., miseca kolovoza na 23. Otidje Marko Harar, samo 60 druga u Dumno, i dognaše od Ponora male živine 600, goveda i konja 100, i 2 čovika starovlaha. Naši svi zdravo.
1668., miseca studenoga na 14. Marko Harar, samo 20 druga, uhiti u Slani Doci 12 Dumnjana i sve ji dovedoše u Primorje, 8 kršćana, 3 okomnice i Turčina, a 2 ranili pak ostavili.
1668., miseca studenoga na 16. Nikola Žaper, samo 15, uhiti 2 Imoćanina, golema četnika, i uciniše ji pasti.
1668., miseca studenoga na 28. Marko Harar otidje, samo 83 druga, na Ravno u selo, koje se zove Kukavice i uhitiše robja dosta, ali Zaludu, jer Marka Turčin harbom ubode. Kad vidila družina, da je Marka barba krozi prošla, tada posikli čeljadi 12 i dovedoše ji 8, koga nije, da nejide kruh.
1668., miseca decembra na 31. Pilip Crnoborovčić, samo 4 druga, dovedoše 2 kršćanina i Turčina, i pogubiše Mehmedagu Nuhagića, naši svi zdravo.
Što se čini ovoga godišta 1669. neka se zna.
1669., miseca sičnja na 9. dodje Ibro kapetan na Makarsku, samo 30 konjika i 40 pišaca, i zasidoše u Biloševu potoku, da pohitaju čeljad; ali tako srića hoti, naši ji opaziše, ter jim pritekoše, 4 Turčina uhitiše i 4 konja, a 2 raniše, naši fala G. B. svi zdravo.
1669., miseca veljače na 2. Uskočiše 2 Bogdanovića i još 3 i njim, i dovedoše 2 kršćanina bolja od sebe i uciniše ji 500 groša, tako se bogati.
1669., miseca veljače na 25. Otidje naša četa u Zažabje, 4 stotine ljudi, i dognaše konja 80, goveda 120, male živine 200. Opališe kuća 15, izgori u kuća čeljadi, ja neznam, niko veli 20 a niko l0, ja znam što dovedoše na more harambašu Nikolu Novkovića i još 4 bandura i čeljadi ostale, ženska i mužka 10. Naši svi zdravo.
1669., miseca marča na 3. dodjoše Gabeljani i Ljubušani, 7 stotina ljudi, i udriše na Podacu, opališe kuća 30, zajaše male živine 300, goveda 60, konja 10, jednoga starca uhitiše i odvedoše, a 2 raniše i oba umriše. Naši Turaka raniše 5, tako kaza jedan od njihove vojske koji dodje amo k nami i uskoči, budući se poturčio.
1669., miseca marča na 17. budući otiša Ilija Bogdanović u četu, samo 6 druga, ter ošpija Turke na Zadvarju i poruči po ostale četnike da dodju, i podje ji 80 ljudi k njemu i uzeše kulu na Poletnici i u kuli 3 kršćanina. Kulu opališe, izašli Turci iz Zadvarja◊na pomoć, ali ji naši dočekali u busiji, 3 ubili a jednoga živa dovedoše. Ubiše Hasanagu Arapovića i to tako.
1669., miseca marča na 24. Sdilarić, samo 10 druga, dovede iz Ljubuškoga bulu i još 2 kršćanske, svi zdravo dodjoše.
16669., miseca marča na 26. harambaša Stojan Kukavica uhiti 4 hajduka u Vrhdolu u Papratnici Stipana Žarkovića i još tri njegova druga i odvede ji u Cetinu.
1669., miseca travnja na 14. dodje turska vojska na Drvenik, 15 stotina ljudi, ali se malo pofališe, jer nezarobiše ništa nego 15 koza, a nji pogibe 10 a raniše ji 15, to ti fajda, naši f. G. B. svi zdravo.
1669., miseca svibnja na 10. Otidje naša četa, 450 ljudi na Bilje i dognaše male živine 1200, goveda 90, konja 30, ubili 2 čovika, a dovedoše ji 6, a oni naša 3 raniše, tako jedan i umri, ostali svi zdravo, f. G. B.
1669., miseca svibnja na 18. naša četa otidje pod Imocki, 390 ljudi, dosta zla učinili, jere kuće popalili, sebi fajde ne učinili, jere malo zaplinili, 2 naši na mistu pogiboše, a ostali zdravo dodjoše, oni jednoga njihova ubiše, 50 kuća opališe, 30 goveda dognaše, ali se malo pofališe.
1669., miseca srpnja na 4. Stipe Stipićević vojvoda, uhiti fuštu Gabojoku u Besdiji, ali Turci uteku u Pelišac, a skočivši se hajduci i Primorci pritekoše im, ter ji u Pelišcu pofataše sve žive i odvedoše gjeneralu u Split, a Turci našemu nogu pribiše, veće nikomu ništa f. G. B. Amen.
1669., miseca srpnja na 7. kapetan Ibro, samo 120 ljudi konjika, dohodi na Makarsku da porobi; ali se malo pofali, jer neuhiti veće jednoga čovika i jedno paripče i jedno goveče, to jim vas dobitak, ali zdravo podjoše, to je velik dobitak.
1669., miseca srpnja na 8. naša. četa podje pod Vrgorac i na Orahovje, 180 ljudi, i dobro se podniše; Turaka živi dovedoše 5 a kršćana 7, još jednu ženu i dite, volova 24, konja 4 i još robe što su mogli naći, a što je najbolje svi zdravo f. G. B.
1669., miseca ilišćaka na 8. naša četa podje na Vinicu i palili dvore Dizdara od Zadvarja, i našli dosta robe svakojake, donili svekoliko što vridi i svi zdravo.
1669., miseca ilišćaka na 16. naša četa podje u Imotu pod Stipanju crkvu, u Vučidoli susritiše se s banduri, ondi se pobiše kako mogoše, ali banduri zlo podjoše, jer jednoga ubiše, sedamnnajst ji živi dovedoše a jedno 2 utekoše. Naši svi zdravo dodjoše f. G. B. vazda. Amen.
1669., miseca ilinšćaka na 26. naša. četa 280 ljudi, otidjoše k Ljubuškomu za izmamiti Turke; ali Turci u busiju ne smiše, nego drugim putom obrnuše, skočivši blago dognaše, 450 male živine a velike 120 a 6 čobančenja sve kršćanskoga, ovi svi zdravo dogjoše f. G. B. Amen.
1669., miseca gospoišćaka na 8. naša. četa, 72 ljudi, podjoše pod Imocki u Glavinu, ondi uhitiše 4 čeljadi turske, a peto kršćansko◊ i male živine 100, popalili kuća u lugu 12, i svi zdravo dodjoše G. B. amen.
1669., miseca gospoišćaka na 22. naša četa, 650 ljudi, podjoše pobiti se s banduiri i s Ljubušani; ali se malo okoristiše i jedni i drugi, naši pogibe 3, a dva živa uhitiše. Naši Turaka pogubiše 15, a raniše ji 5, pot tome čelo amen.
1671., mmiseca januara na 9. dodjoše Turci da uzmu Risan na sramotu; ali se naši dobro podniše, jere im nedaše ulizti, nego se š njimi pobiše kako godi mogoše i tako rekoše, konja da dovedoše 100, akoli i veće, naši 15 ubiše i gjenera vrati konje paši, a ko je mrtav neka ne jide.
1671., miseca novembra na 24. kako Dužd pusti Primorje Caru; a budući se zakleo zakletvom, da ga neće pustiti nikada, i budući odnio Misal na kom se kleo: to mi ostajemo kako riba na osekli, i to ti uzdanje u svakomu.
1676., miseca maja na 10. dodje carev kapižija na Makarsku, samo 450 Turaka, da mu Primorci dadu poharačicu; ali je ne dadoše i otidje priteći da će porobiti i sve smaknuti.
1676., miseca ilišćaka na 26. padoše čadi, da se nemogoše viditi na moru brod milju, i dura dan da se ne diže.
1678., miseca januara na 22. udari garbin, koga nisu zapamtili starci 80 godišta, i čini ruinu od brodova da nemore niko u Dalmaciji znati ni u Istriji takoga garbina.
1678., miseca januara na 26. dodjoše na Makarsku vezirovi čauši i uhitiše guardiana fra Šimuna Ribarevića, još ljudi š njime 12, uciniše te groša šesnadeste stotina. Tako se Caru daje poharačica i dva umriše u sužanjstvu.
1682., aprila na 25. Učiniše viće Primorci da nadju koje medju njimi muževi da digoše glas na Ivana Urlića i na Zunu Radobilčevića. Urlića ondi ubili, a Žune jedva u crkvu uteče, te se uhiti svetoga sakramenta, ter ga otihu onde ubiti i pritekoše fratri, tako škapula život.
1682., miseca maja na 10. dodjoše Imoćani, Gabeljani i Vrgorčan na Makarsku, 350 ljudi, tako rekoše, da kupe paše bosanskoga večeru, odniše 6 stotina groša i porobe manastir tako, da se nemogaše nikakove stvari naći; što nebijahu odnili, to sve bi razbili, neka znamo ko je ondi bio, a to je mučno virovati, po pazaru razbiše vrata i odniše sve što nadjoše. Tako Turci sve stvari čine, a mi ostasmo plačući.
1682., miseca septembra na 20. podje Durak Begović da gradi Zemunik, samo nikoliko Turaka i kršćana, ali izašli kauri iz Zadra da jim zabrane graditi i da ji otiraju. Turci se nemariše što oni govoraše, za to se ondi pobiše kako valja; ubiše Durak Begovića i još njegove družine Turaka kršćana u sve što manjka 218 ljudi. Tako se pobiše, Turci 2 ubiše a tri raniše veće ništa.
1682., miseca oktombra 14. izgori u Rami manastir, tako da jedva fratri izadjoše, da neizgoriše i ostala familia koja je ondi bila. Bog zna kolika šteta učinjena.◊
1682., miseca agusta na 25. poče se dilati lis da se pokrije manastir što su Turci užegli još u ratu, i nemogosmo udilati ni pokriti. Drugoga godišća do aprila i vas aprio f G. B. pokrismo i popodismo donje pode, ogradismo vrata, ambare lipe i još bi, ali neda smrt, jer umri trećega godišta januara na 11. otac f. Šarić budući guardijan.
1683., miseca aprila na 10. U Vratku kopajući put 8 ljudi, odtišće se zemlja i pritišće 3 čovika, jednoga išto po nogu, ovi se lasno izvadi i nebi mu ništa f. G. B. Juras Peić, a drugoga pritišće svega, jedva ga izvadiše kako mrtva, ali f. G. B. oživi i leža mnogo, Luka Grakić; trećega pritišće, ovoga jedva nadjoše, a tot on mrtav, platiše globu Jeminu i kadiji, ovi je bio Petar Kačić.
1683. Ovoga godišta bi studen taka, da se nemogaše starac naći koji bi sazna takovu studen. Poče u Primorju na 17 januara i dura do 7 Marča, tako da se nediže snig niti tinu bura; nego je bio snig 8 pedlji na ravnu, a di su smeti, onde se ne zna, ko će miriti? Mnoge kuće padoše pod snigom na vele mista i podušiše dosta čeljadi, ja što je pometeno, tome konta nejma, i živine veće više; ako ne viruješ da si zdravo i procini koja je nevolja bila ovoga godišta od leda.
1684., miseca januara na 13. dodjoše Kotarci na Makarsku da izvade Jemina; ali ga nedaše Primorci, nego ga puste na viru, i tako učiniše, pustiše ga na viru i podje na Vrgorac s mirom Alibeg Bekzadić budući Jemin.
1684., miseca marča na 13. dodje iz donje krajine 250 ljudi, a toliko se skupi u Primorju i udariše na Sućurju na bale, ondi ji prijaše i dovedoše na Makarsku. Ubiše 4 Turčina na mistu a raniše ji 6, zdravi dovedoše 23. Razdiliše mnogo blago, da budu pravo dilili, došlo bi svakoga po hiljadu groša. Mnogo blago komu nije konta nije tako blago oteto, toliko jaspre, toliko svile i svite, cukra i papra i sapuna i svaki čudesa, tako da se mogaše oka papra uzeti 8 jaspri.
1684., miseca marča na 29. podje naša četa Vrgorcu i na Orahove i okolo što ko more ujagmiti. Dovedoše jednoga Turčina, drugoga ubili i jednoga šismatika. Dognaše konja 120 a goveda 140, i svi zdravo dogjoše f. G. B.
1684. miseca aprila na 9. Otidje naša četa pod Imocki, četiri stotine ljudi, dosta vlaha zapliniše, ali zaludu, jere nemore hoditi kako ista, veće nego dognaše, a ti mah Turci pritekoše, ubiše naša 62 i raniše ji, a živa 2 uhitiše 4 i tako rekoše. Dognaše goveda 60, konja 15, magarenja 10. Naši Turka ubiše 2, a raniše ji 8 tome čelo.
1684., miseca aprila na 21. dodje od donje krajine 500 ljudi, jošće se sasta od Primorja s Brača toliko i podjoše na Dvarje; uzeše Poletnicu, u njoj 6 ljudi kršćana, ali se sami pridali. Odovle pošli na Zavalju, učinili škaladu te je uzeli i u njoj 6 Turaka i◊ jedan kršćanin; pošli svi na grad, dali skaladu na bedem; ali se Turci zatvore u kulu, naši jim ne mogu ništa učiniti i tako ji hrvu do podne, pak prokopaju kulu i bace granatu unutra: užeže jim prah, opali ji kako miše, tako ji izvade 14 Turaka, 2 Age i Hasan Aga Raljića iz Sahovića što je bio Dizdar, posiku ji 5, a ostale žive dovedu, a kršćane sve pustiše, bilo ji e 30. Našega 1 ubiše Turci, raniše ji 10, tot tome čelo; tako se uze Zadvarje.
1684 .. miseca aprila na 29. otidje naša vojska s Zadvarja Bužku Blatu do Kamešnice, 700 ljudi, mnogo plino zaplinili, male živine 7 tisuća, goveda i konja na 250, tako rekoše, čeljadi turske 30, a toliko ji posikli. Naša 2 poginuše a 1 raniše.
1684., miseca magja na 10. otidje naša četa pod Vrgorac, ondi se pobiše, 3 Turčina ubiše a 3 živa dovedoše. Ubiše serdarova sina a drugoga živa dovedoše, naši svi zdravo f. G. B.
1684., miseca maja na 30. otidje s Dvara vojska pod Kamenšćicu, da porobi vražjega … Ali za nje Turci znali, tako ji i dočekali, a da budu naši u polje ulizli, neznam bili iko uteka, a tako srića hoti da ji opaziše ter u polje ne ulizoše, ali ništa nemanje 2 naša uhitiše a dvama glavu odsikoše, a Turci svi zdravo, a bilo je naše vojske 600.
1684., miseca setembra na 13. otidje naša vojska na Vrgorac, 400 junaka, porobiše, dosta zla učiniše, užegoše koliko mogoše kuće, dovedoše čeljadi 10 a posikoše ji 6, tako rekoše, i robe što su našli, a Turci našega jednoga ubiše a drugoga raniše.
1684., miseca otobra na 21. otidjoše primorske harambaše pod Pelišac i uzeše jedan patać robe svakojake trgovačke i turske, žudinske, jermenske, kršćanske i dovedoše pod Živogošću, ondi počeše izkrcavati, izkrcaše tri dila; ali dodjoše 2 fušte, što ne bi izkrcano ono odvedoše Faru, a bilo je naše vojske 600 i svi zdravo.
1684., otombra na 18. dodje Anton Buloni prvi Providur od Makarske i Primorja.
1684., novembra na 19. Uzeše kulu na Narinu izdajom, i u kuli 3 Turčina, municiona svakoga. Drugu kulu uzeše u Metkoviću i u kuli 7 Turaka, 2 ubili a 7 živi dovedoše. Našega 1 Turci ubili a 2 ranili, ter vrlo, i ovo je bilo na 20 novembra.
1685., miseca veljače na l. otidje četa s Makarske, 560 ljudi, na Buk kod Buška blata i dognaše male živine 4 hiljade, konja i goveda 8 stotina, i svi zdravo; s obi strane tako govore.
1685., miseca veljače na 10. kod Imockoga stotina ljudi, ali se malo pomogoše, jere ništa ne učiniše, opališe ništo kuće, sina i mline na Vrlici i ubiše 4 kršćanina, to ti korist, a Turci našega jednoga ubiše a 2 raniše, ter vrlo. Istoga dneva druga četa udrila na Roškopolje pak se ovom sdruži; ali se tako dogodi, da se namire mnogi Turci, ter ji obujmu i posiku 25 a živi ubite 120, tako rekoše, a naši ubiše 4 Turčina, Ibro kapuša i kadiju županskoga i tome čelo, teško onome koga nije, tako reko.
1685., miseca aprila na 7. dodje turska vojska k Sinju, a naši bijahu Sinj s dvima lumbardami i 3 petarda, i bili su razorili◊ vele, ali zaludu, jere Turci učiniše juriš, tako naše i razbiše, oteše lumbarde, petarde, pobiše vojske, nemore se istinom znati, niki rekoše 500, a niki 300, ali živi uhitiše 180. Turaka rekoh da je veće mrtvi nego naši, ali zaludu, jer njihovo junaštvo bi. Ubiše vikara od Makarske i jednoga kapucina, popa rekoše 14 živi i mrtvi, toti vojska, neka znaš kako Turčin vojuje ter plaši.
1685., miseca aprila na 10. turska vojska otišla na Vlaje u Boraji do Kaštela i plina dosta zapline, ali plati, jer ji pogibe 20, a drugi rekoše 30, a Turci odvedoše robja, niki rekoše 50 a niki 60, a plina 600 ali 7 stotina.
1685., miseca aprila na 23. izgori Drvenik grad tako, da su jedva čeljad utekla s onizim što je na njih bilo, veće sve izgorilo, toliko oružje, žito, vino, rakija, haljine, nije broja šteti što se učinilo, a to je užegla jedna žena pekući kruh rano na Jurjevdan svecu. Za to se svak nauči, kako ćeš u svečani dan poslovati, tot tako se dogodi.
1685., miseca jula na 15. Dodje turska vojska da uzme Zadvarje, bosanski Paša i Jercegovački paša i bilo je toliko halajbega. Uzeše Poletnicu, Zavalu i Male Dvore, a brzo bi i grad; ali naša vojska otidje da se pobiju, tako srića hoti, da Turci daše pleća, tere pobigoše. Uhitiše ji živi 16 a ubiše ji 100, zatekoše ji u Poletnici 47 u kuli i sve ji izvadiše i povedoše u Vrulju gjeneralu. Naša pogiboše 3 a raniše ji 8, a živi uhitiše 5: Tadiju Kulišića, Ivana Povodu, Antičića iz Igrane; a naši tako rekoše, da su ji ranili 50, i ostaše 2 petarda i šta se bombe meću, alaj barjak i ostale robe, pušaka, sabalja, kopja, kabanica, to se nezna. I bi veliko veselje u svemu Primorju i u svoj Dalmaciji, jere se oslobodiše od velika zla amen alleluja.
1685. Istoga na 23. pade snig po Baškoj planini, što niko nezna da je u ta doba pao snig onda.
1685., miseca jula na 27. Mijovijo Vodanović, samo 30 junaka, dogna goveda 45 iz Imote od Stipanje crkve i tiralo ji je 60 bandura, nikomu ništa, tako srića hotila.
1685., miseca ilinšćaka na 4. otidje naša vojska na Gabelu, 4 hiljade, ali se malo okoristi, jer ji pogibe 15, a niki rekoše 20, a raniše 20, ako li i veće, a naši dovedoše robja kršćanskoga 60, a niki rekoše 80, a turskoga 4. Robe svakojake, tome se broja nezna. Koji su u varoš ulizli i u turske kuće, da neće zaboraviti do smrti, koji li nisu, tot njimi ništa od turskoga. Nezna se koliko ji ubijeni, koliko li ranjeni,
1685., miseca ilinšćaka na 10. Naša četa otidje Imotu, 200 junaka, i porobiše Goricu, Lobiće, dognaše konja i goveda 50, male živine 40, ubiše 3 čovika a dovedoše 3, a naši svi zdravo.
1685., miseca agosta otidje naša četa pod Livno na 18., junaka 280, zaplinili male živine hiljadu, konja i goveda 250, turske čeljadi 20, kršćanske 50, robe svakojake što je ko moga nositi; ali jim protekoše Turci, malo da se nije zlo zgodilo da nisu izginuli,◊ tako srića hoti, da naši odsikoše 2 glave turske i oteše 80 konja pod sedli, a Turci 2 naša raniše, na tome svrha.
1685., miseca agusta na 20., otidje Abrajam u četu svojom nevirnom družinom koji ga Turkom izdaše, njega i družinu, bilo ji e 8, jedan uteče, 5 pogubiše a 2 u Turke otidjoše, koji ji izdadoše, neka je svakom za nauk uzdati se u nevirnu družinu. Amen.
1685., miseca otobra na 2., ubiše Gabeljani na Krvavcu fra Petra Matića i još š njime 6 soldati, sve glave odniše na Gabelu, neka se diče prid Turci, što su učinili junaštvo.
1685. Istoga dneva u Kotišini obisi se Mande, žena Domnjana Glavičića, budući veće od 50 godišća, izgubi ufanje, za to se obisi.
1685., otobra na 10., otidje naša vojska, 1600, da digne sva sela, koja su s ovu stranu vode. Digoše Zagvozd i opališe oba sela, takodjer oba Vrdola digoše i pališe i Slivno, Runović i Drinovce svekoliko digoše i dovedoše u Primorje, jer je taka zapovid biše od gjenerala i dovedoše čeljadi u sve, tako rekoše, hiljadu i dvisti.
1685., otobra na 22., Leh dogna izpod Imockoga goveda 6, male živine 20, a bilo je 5 druga, i svi zdravo, jer Turci nesmili za njima poći, scineći da je pomama i vidili su ju.
1685., miseca novembra na 3., podje naša vojska na Vrgorac, hiljadu i trista ljudi, opale varoš; ali gradu nemogli ništa, udari toliko diluvio da se svak čudio i tako ostavivši vratiše se u Primorje. Istoga dneva druga vojska udari na Ledinac, hiljada i dvista junaka, na bandure, a prid njimi Vodanović Mićo to jest Marundelić, i onde se pobiše s banduri, naši ji ubiše 17 a uhitiše 14, i dovedoše male živine 1600, a velike, konja i goveda, 300, banduri našega 1 ubiše a raniše ji 6; opalili kuća 45, ako li i veće, oteše bandurom kabanica 80, pušaka 60 i mali 8 pušaka, a toraba veće od stotine što rekoše, ako lažu, to ti im na čast. Ja nisam onde bijo, nego kako sam čuo u kući Ivana Ljubotića. Užegu i kuću i toliku čeljad ki se nektili pridati, nego su govorili: volimo i poginuti nego se vami pridati, i tako izgorena dva izadju, jednoga posiku a drugoga tako opaljena odvedu za sužnja, jer je pravo, nek svi znate, što je pravda.
1685., miseca novembra na 14. otidje naša vojska, hiljadu i šest stotina, da prikrate na Zadvarje; ali kada su bili na Studenci, onde i špia dočeka i reče jim da se vrate, ima 10 dana od kada za nje znadu i skupila se je mnoga vojska. Tada se naši vrate na Zadvarje, a nikoliko ji otidje niz Imotu ter porobe Ružiće. Zakline, ništo koza, goveda, čeljadi i robe što so bili dobro zaplinili; ali jim na vrime Alibeg u Tihaljini priteče, ote ostalo što su odnosili i jednoga uhiti živa a dva rane malo, naši ubiju 1 konja i rane Turčina i dovedu jednoga bandura; tako rekoše.
1685., novembra na 22. Dodje povodanj, aliti vijavica u Živogošću, tako da malo osta manastir; ali učini čudo štete, tako, da i neznaju, niti će se spominjati za vele vrimena.
1685., miseca decembra na 5. Sužnji izsikoše čeljad Nikole Durakovića, ali f. G. B. nebi nijednomu ništa, jere ljudi pritekoše čujući viku i sužnje pohitaše; svoj dug platiše mučno.◊
1685., miseca decembra na 20. otidje naša vojska da porobi Vinjane, hiljada i pet stotina ljudi, porobiše i popališe sve Vinjane, Mehmedoviće i oko Imockoga što su mogli. Mnogo plino odagnaše, tako rekoše, 5 hiljada male živine, konja i goveda veće od 8 stotina dovedoše, kuća 36, što čini čeljadi 360, a bilo naši pogibe 5 a raniše ji 8, i još rekoše da su ji ubili 3 Turčina. Istoga dneva druga vojska podje Gabeli, četiri stotine ljudi, porobiše Glušce i još okolo, onda što su naši opalili 50 kuća i veće dovedoše čeljadi 26, dognaše plina male živine hiljadu i pet stotina, goveda i konja 95; još su veće bili zaplinili, ali Turci pritekli, ter oteli i uhitili 4 soldata, a da ji pomoć ne izruči, čudo bi bilo zla od njih, tako rekoše, a ja neznam.
1686., miseca januara na 4. podje naša četa, 180 ljudi, u Dumno i porobe u Brešniku 3 kuće zapline male živine 230, goveda i konja 30, i ono što su našli po kući, jednoga čovika dovedu, a drugoga ubiju, naši svi zdravo dodjoše f. B. Amen.
1686., miseca januara na 19. naša vojska otidje na Vitinu, 7 stotina ljudi, opale svu Vitinu; ali nemogli kula, zašto Turci biju iz nutra, ter nesmiše pristupiti. Dognaše male živine 300, goveda 100, konja 20, sužanja oliti čeljadi 15, jednoga čovika ubiju iz puške, naši svi zdravo. Istoga dneva druga vojska udari na Posušje, 1500, prid njimi Nakić Mati vojvoda. Opali Posušje, Gradac, Grude, Kočerin. Dognaše male živine 3 hiljade, goveda 800, konja naprćenih svake robe veće od sto, a što nije naprćeno 50, posikli ljudi 6, uhitili 30, pak ji pušte nikoliko što nemore hoditi; tima ih pristignu banduri kod Gruskoga vrila, ovde nikako odvrnu ji 6, dva uhite živa a 2 ubiju, a 2 utope u blato, a jedan pri pliva, ostali zdravo dodju i plino dognu i banduri otmu 150 goveda, i tako se vojuje i otimlje jedan drugomu. Amen.
1686., miseca februara na 4. Šenkeber Grgur, samo 6, otidje pod Imocki i dogna 6 volova, ter veliki, ta je svaki valja 10 groša i svi zdravo dodjoše, zašto nije niko ni vidio.
1686., miseca februara na 12. Kebel, samo 25 druga, s Vrlike i Muhića kule dognaše male živine 40, konja i goveda 5, i svi zdravo dodjoše.
1686., miseca februara na 20. otidje naša četa, 300 ljudi, prid njimi Tiro Lekić, porobe kod Vidonje jedno selo, dognu male živine 150, goveda 50, konja 60, poginu 2, ostali zdravo dodju, rekoše da su Turci ubili, a oni 7 Turaka, a neznam jeli istina nijeli, oni znaju, koji nije doma doša.
1686., miseca veljače na 21. Podjoše Klišani u livanjsko polje, 100 ljudi, i porobe selo kod Atlagića dvora, zapline male živine 130, goveda i konja 50, i polete za njimi Turci na konji i pišaci, i dostignu ji u planini; ali se naši opru, ter ji dočekaju, tako srića oti i 6 živi uhitiše, uhite i bega Perdusovića, a 12 glava odsiku, naši svi zdravo f. B.◊
1686., miseca veljače na 27. podje četa iz Primorja s Makarske, 300 ljudi, zastadoše kod Vrgorca da dočekaju Turke. Izašla 3 Turčina, tako ji uhitiše brez rane i svi zdravo dodju f. B.
1686., miseca na 20. marča bi smrt pokojnoga fra Petra Delivića čudna tako, da bi s nami na kumplitu u crkvi zdrav i dobre noći. Umri, što je mučno virovati, takovu smrt strašnu.
1686., miseca marča na 22. otidje naša četa, 340, u Imotu, odrenu male živine 70, i čeljadi, pak čeljad puste, a oni danuju u Slivnu, pak se vratiše pod Imocki, pridju vodu 16, ostali u busiji. Kada bilo u jutro zapovrnu iz polja konja i goveda 30, skoče se za njimi Imoćani; sve što more trčati, ali oni pridju vodu s plinom i dočekahu Turke u busiji, onde ubiju 2 velika četnika, uhite nikoliko hrdeži, nešto je hodilo za vojskom kupiti, ako što ostane, naši svi zdravo f. G. B.
1686. Istoga dneva banduri Rakitski i Tribinski nadju naša 4 di su se umorili, te počivali i onde na nje navale, 3 ubiju a četvrtoga živa uhite; ali se i oni dobro podnesu, ubiju Iliju Crnobora harambašu Tribinstova i rane bandura Rašu od Rakitnoga, ter vrlo.
1686., miseca aprila na 3. podje naša četa pod Imocki, 60 ljudi, uzmu kulu na Vrbici i u kuli 2 čovika i robe svakojake, tako da naprte 6 konja robe i dognu na Makarsku, male živine 30 i svi zdravo f. B.
1686. Istoga dneva druga četa iz Podgore, 8 ljudi, udri u Veljaci u Lug na goveda, zaplini nikoliko goveda i konja, tako da su ji došla pod groša, ali plate, jer banduri 4 rane tot tako.
1686, miseca maja minaše kulu na Norinu kršćani i došavši Turci tuji ulizu muktice, a lumbarda nije mogla sinuti ništa, nego se naši kopaše, pa i tada mine sinu malo.
1686. Na 10. istoga miseca da poplaši Turke na Norinu, ali se Turci ne poplaše, nego naši toliko vrlo, da ih uhite 120, a mrtvi 80, a ostali utekoše na brode, ter jedva, tako da i ni je dosta poginulo; ali zaludu, jer njihovo junaštvo osta. Raniše serdara Mijovila Vodanovića, a ostale neću spominjati, koji nije doma doša, tot se zna da je poginujo.
1686., miseca maja na 18. Klišani i Splićani, još vojske što se skupilo onda, uzeše Otok u Cetini, koji je vele jada zadava kršćanom, i dovedoše mnogu čeljad i robe svakojake, i ubiju 3 Turčina i ostali uteku, i dovedu čeljadi turske 30, a kršćanske će pustiti, tako rekoše, naši svi zdravo f. B. Amen.
1686., miseca junia na 3. harambaša Nakić Mati, samo 2 hiljade ljudi, porobi Župan, Potop i Stipanjiće u Dumnu; popali, porobi, smače tako kako valja, posika Turaka veće od 50, živi odveo 25, dice, bula što su mogli, robe svakojake, što je moga ko nositi, male živine 800, konja velici 20, a ostali konja i goveda 200. Ubiju kadiju, još gospode turske koliko su mogli, tako se dobiva. Turci naša 2 ubiše a 7 raniše, veće ništa i Kula Vlahovića i ona se ne dala užeći i još je bilo u njoj 7 čeljadi, sužanja kršćanski, ter vrlih. Amen.◊
1686., miseca juna na 4. Grgur Leh, samo 20 junaka, zavide u planinu u Vranići jednako izadje i otidje 13 turaka i kršćana, što se zna tko je Turčin, tko li kršćanin, gonili su iz Mostara robe svakojake a najviše trišanja 13 konja, onde na nje udare, jednoga ubiju a drugoga živa dovedu, a ostali uteku, i dovedu 12 konja, nu trinadesti se nikako izmakne, nemogli ga naći, na komu je roba i bila, tot tako i donesu 13 kabanica, neka nisu goli.
1686., miseca juna na 17. otidje naša četa prid Imocki, 120 junaka, dobro se podniše, dovedoše 2 Turčina živa a ubiju jednoga kršćanina nehote, dognu goveda 48, tako rekoše, i svi zdravo dodjoše, to je dosta dobitka.
1686., miseca jula na 28. Zadvarski junaci, 45 ljudi, na svojoj viri hajdučkoj porobiše, što nadjoše u Lukovcu, u Sovići i u Gorici, životine, to i odagnaše amo priko Blata, ter u Slivno. Kada su bili u Luka kod Budalića kuće, onde ji Turci dočekaju, plino jim otmu, 4 ubiju i jednoga živa uhite, to ti vira, i ko je mladji inepazi.
1686., miseca ilinšćaka na 4. dodje turska vojska u Cetinu, 7 hiljada ljudi, a niki rekoše 6, što se zna koliko je, stiže ji nikoliko priko Mosora u Poljica, porobe Dolac i zapline plina dosta, sto ali veće opale kuća, on zna čija je izgorila; ali žalosno platiše jer i Poljičani u klanac pritekoše, pravi svoj put izgubiše, onda se vrlo pobiše, Turaka pade mrtvi tri stotine, a živi uhitiše dvi stotine, ranjeni ko zna, — konja dovedoše 50, a toliko su ji ubili, tako rekoše, ja što čuh to kazah, naši da je manjkalo u sve 7, tako rekoše. To ti robiti Poljičane.
1686., miseca ilinšćaka na 7. Dodje turska vojska na Lovčanj, hiljada ljudi, popali, porobi, posiče, odvede robja, odagna plina dosta, tako rekoše, male živine i velike hiljada, čeljadi u sve manjka 38, što su posikli i odveli. Turaka 5, veće ništa, akoli je koji ranjen bio, neka nosi doma.
1686, miseca ilinšćaka na 15. Otidje naša vojska na Livno, 7 hiljada, a prid njimi Stojan Janković i ostali serdari i harambaše od Kotara, od Šibenika i od ostale krajine, dobro se podnesu, na prvi udarac, nikoliko Turaka metnu pod ćordac, Muselima ali Ćenju, pak ulizu u varoš, zapline blaga svakojako što je moga tko nositi i ko se šta dobavio, rekoše, da su naprtili, dosta opale kuća, ko veli što ko neće, (Ovo je pomršeno, jer se odnosi na Poljica); ali se naplate, jer im klanac Poljičani pritekoše, put svoj izgubiše, onde se pobiše, tri stotine mrtvi Turaka pade, a živi dvista uhitiše, 50 konja dovedoše, a toliko ih ubiše, tako rekoše. ◊